REDATELJ: Igor Šeregi
GLAVNE ULOGE: Rene Bitorajac, Dragan Bjelogrlić, Roko Sikavica, Linda Begonja, Srđan Todorović, Dejan Ačimović, Jelisaveta Sablić, Nika Grbelja, Marko Grabež
TRAJANJE: 95 minuta
Desetak je godina prošlo od dugometražnog redateljskog prvijenca Igora Šeregija. Prednastavak “Metastaza”, navijačka komedija “ZG80” prikazala je gostovanje Bad Blue Boysa (uz podršku članova “Torcide”) u Beograd na utakmicu “Crvena Zvezda- Dinamo”. Gostovanja se odigrava krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća (desetljeća prije događaja opisanih u “Metastazama”) – vrijeme kada je krvavi raspad bivše države sve izvjesniji…
Šeregi je navijački film zamislio i realizirao, prije svega, kao komediju – neki od protagonista filma nastali su prema stvarnim osobama (Ićo Purger, Buba…), poznatim imenima na navijačkim tribinama i stadionima bivše, raspale države. “ZG 80” ostvario je izvrsne rezultate na kino blagajnama, ali i niz prigovora zbog inzistiranja prikaza navijačkog života kroz komediju (prigovori nisu bez razloga – navijačka scena propale države krajem osamdesetih iznimno je zanimljiva i intrigantna te zaslužuje detaljniji i ozbiljniji pristup – možda u formi televizijske serije, dokumentarne ili igrane sasvim je svejedno).
Bez obzira na kritike, opravdane, ali i neopravdane (neki su filmu prigovarali i previše psovki – jer književno je izražavanje je, prema takvima, valjda neizbježni dio navijačkog života) – “ZG80” je doveo publiku u kino i pokazao kako redatelj ima sposobnost napraviti film, konkretno komediju, koji može i zna zaintrigirati ljubitelje filma različitih generacija čak i ako je riječ o priči o navijačima iz prošlosti. Da, Šeregi igra za filmsku raju i ne mari za taktiku – dobitnu je kombinaciju ponovio u realizaciji filma “Svadba”.
Početak filma upoznaje nas s, hm, poduzetnikom Miljenkom. Miljenko slavi pedeseti rođendan, ali poslovni problemi razlog su za brigu, nikako slavlje. Njegovo je poslovno carstvo pred bankrotom – članovi obitelji ne znaju za njegove poslovne probleme. Gotovo istovremeno, Miljenko saznaje kako će postati…djed. Njegova Ana je trudna – ona je na školovanju u Londonu gdje živi i otac djeteta. Situacija se komplicira kada Miljenko i članovi obitelji saznaju kako je otac djeteta Nebojša Dimitrijević, Srbin i sin ministra u Vladi Srbije. No, neočekivani zet i njegov otac mogli bi biti ulaznica za spas posrnulog carstva – poslovno-političke interese u novonastaloj situaciji pronalazi i ministar Dimitrijević…
Krcata kino dvorana u prvom danu prikazivanja pokazuje ogroman interes publike za “Svadbu” – zapravo već sada, iako je godina tek počela, se može reći kako je film Igora Šeregija najozbiljniji kandidat za najgledaniji film godine. U pretprodaji prodano je više od 40 000 ulaznica (rekord pretprodaje od samostalnosti Hrvatske – novi je “Avatar”, primjerice, skupio oko 116.000 gledatelja u mjesec dana prikazivanja). Veliki broj prodanih kino ulaznica ima još veću težinu s obzirom na to da je riječ o domaćem filmu – čini se kako publika želi u kinu gledati lakše filmske note (komedije) – humor odnosno razloge za smijeh…
Foto: Screenshot
“Svadba” isporučuje razloge za smijeh i duhovite situacije. Nisu sve situacije u filmu jednako smiješne i uspjele, ali nema sumnje kako će i najkritičniji gledatelj ili gledateljica pronaći trenutak (ili trenutke) koji će ih nasmijati (autoru ovih redaka vrhunac je momačka večer i upoznavanje s “Teškim životom”). Humor filma razumljiv je publici – situacija u kojoj se obitelji nalaze snažno je obilježena interesima, predrasudama, stereotipima te ljudskim slabostima i manama koje redatelj sa zadovoljstvom razotkriva i ismijava.
Najveće mete ismijavanja su glave obitelji – Miljenko i Nebojša. Oni su one vrste ljudi koji će iz vjenčanja djeteta odnosno rođenja unuka pokušati izvući korist (njihova će ih djeca u finalu filma posramiti) za svoje poslovno-političke interese. Oni su najviše u fokusu priče – očekivano jer se žele nametnuti kao glavni organizatori vjenčanja i oni koji određuju tijek događaja (posredno i sudbine, odnosno ponašanje vlastite djece). Međutim, stvari nisu jednostavne i glave obitelji moraju prihvatiti drugačiju priču…zapravo se pomiriti s izborom i željama vlastite djece. Nove generacije…
Upravo su budući roditelji Ana i Nebojša mlađi najmanje na meti ismijavanja – oni su pronašli jedno drugo i sve ono što muči ostale članove obitelji nije njihov izbor. Moraju slušati roditelje, ali na kraju priče sami će odabrati svoj put. Bez obzira na roditelje i članove obitelji.
Najveći problem filma je neujednačenost cjeline kao i neujednačenost kod prikaza nekih protagonista. Nakon sat vremena film pomalo gubi ritam. Pojavljivanje novih protagonista (predstavnici Crkve) kao i rođenje djeteta ipak su slabiji i manje duhoviti trenuci “Svadbe”. Djevojka iz prošlosti mladog Nebojše također je prilično neuvjerljiva i zapravo nepotrebna.
Glumačka ekipa jedan je od glavnih aduta filma – zapravo glumci nose film. Baka i baba (Snježana Sinovčić-Šiškov i Jelisaveta Sablić) pojavom u kadru su komentar svakoj situaciji, Rene Bitorajac i Dragan Bjelogrlić vrlo dobro funkcioniraju u međusobnom, hm, nadmudrivanju kao i Roko Sikavica i Anđelka Stević-Žugić u ulogama ključnih ljudi za funkcioniranje obitelji. Njihov odnos pokazuje kako se suprotnosti, na kraju priče, ipak privlače.
Nevjerojatan interes za “Svadbu” nije slučajan – komedija koja prikazuje okolnosti i pripreme za vjenčanje Srbina i Hrvatice ima doista duhovitih trenutaka i zapravo veliki broj gledatelja koji su ulaznicu za kino dvoranu kupili u pretprodaji pokazuje kako je domaća filmska publika zainteresirana za lakši i manje zahtjevan sadržaj. Komedija koja je inspiraciju pronašla, između ostalog, u hrvatsko-srpskim odnosima šalje poruku o nestanku (ili, barem, ublažavanju) svjetonazorskih i nacionalnih prepreka i predrasuda kada je o ljubavi riječ….
