REDATELJICA: Chloe Zhao
GLAVNE ULOGE: Paul Mescal, Jessie Buckley, Jacobi Jupe
TRAJANJE: 125 minuta
.…a trebam te kao pjesnik svoju bol…
…stihovi su istrgnuti iz pjesme “Kad mi dođeš ti” pokojnog Olivera Dragojevića (autor teksta je Vinko Barčot). Upravo je spomenuti stih u izvedbi glazbene legende pogodak u sridu kada je riječ o nastanku velikog broja važnih i popularnih umjetničkih djela. Bez obzira o kojoj je umjetnosti riječ (književnost odnosno poezija, glazba, slikarstvo…) bol je bila inspiracija, uspomena, ali i razlog za nastavak života autora. Ne, nije ovdje riječ o fizičkoj boli već o boli duše, boli zbog gubitka voljene osobe. Rastanak s voljenom osobom – kao prekid ljubavne veze, ali i vječni rastanak s voljenim osobama koje su bile nenadoknadiv dio naših života. One vrste boli koje nikada ne nestaju već se nekako nauči živjeti s njima. Boli zbog kojih se stvara, gubitak (ili gubici) koji autoru daju (dodatnu) inspiraciju. I njihova su djela posveta onima koji su otišli…
Upravo je takav gubitak u kojem je pjesnik (točnije pisac) pronašao inspiraciju jedna je od dvije okosnice radnje filma “Hamnet”. Film kineske redateljice Chloe Zhao (Zemlja nomada , Vječnici…) inspiriran je istoimenim romanom britanske spisateljice Maggie O’ Farrell koja je i jedna od scenaristica filma (spomenuti vrijedi Stevena Spielberga i Sama Mendesa koji su potpisani kao producenti “Hamneta”). U najavama radnja “Hamnet” je, većinom, opisana, otprilike, kao film koji govori o utjecaju tragedije koju je doživio William Shakespeare na stvaranje njegovog najpoznatijeg književnog djela (o Hamletu je riječ). Ništa sporno nema u spomenutoj najavi, ali ona je tek površni pogled na film koji nudi puno, puno više….
U priči o nastanku “Hamleta” očekuje se William Shakespeare kao glavni protagonist filma. Međutim, glavna je protagonistica i moć filma Agnes, supruga slavnog pisca. Agnes upoznajemo kao drugačiju djevojku koja odudara od sredine u kojoj živi – kao djevojčica je ostala bez majke i Agnes najsnažniju podršku ima u bratu. Zbog drugačijih razmišljanja i vjerovanja Agnes je meta ogovaranja, ali djevojka ima svoje interese, vlastiti životni put i od njega ne želi odustati. Agnes upoznaje Williama, lokalnog učitelja latinskog i njihova životna pustolovina, ali i priča filma, može početi…
Od prvih trenutaka filma, scene Agnes u šumi (lik Agnes i njene pokojne majke priči daje dodir mistike) “Hamnet” donosi filmsku poeziju koja, unatoč teškim temama i realističnim scenama, na prepad osvaja gledatelja. Vjetar u krošnji drveća uvod je u diskretan, ali briljantan vizualni doživljaj filma. Scenografski i kostimografski “Hamnet” uvjerljivo rekonstruira vrijeme radnje filma i donosi dozu uvjerljivosti priče. Obiteljske, ali i filmske…
Foto: Focus Features
Od spomenute uvodne scene sve do finala filma, redateljica Zhao stvara ujednačen film koji nema praznog hoda, scena koje su suvišne. Ipak, neki su trenuci bolji od odličnih – priča o Orfeju i Euridici kao iskra koja je razbuktala vatru strasti između Willa i Agnes, rođenje blizanki, događaji nešto prije Hamnetove smrti i njegova smrt te finale filma koje briše granicu između umjetnosti i života neki su, ne i jedini, trenuci “Hamneta” za dugo pamćenje. Iako se redateljica bavi teškim i potresnim temama film u niti jednom trenutku nije patetičan i ne guši se emotivnim kičem i pretjerivanjem te ne podilazi gledateljima. Upravo suprotno – emocije i postupci glavnih protagonista nisu uvijek očekivane (pozitivne), ali “Hamnet” je, između ostalog, priča o ljudima. Ljudima koji imaju mane…i vrline i, prije svega, emocije. Koje se posebno snažne u teškim životnim trenucima…
Odnosi unutar obitelji Shakespeare glavna su pokretačka snaga filma, ali redateljica se, kroz spomenute odnose i događaje izvan obitelji, dotakla niza detalja koji su i danas, u većoj ili manjoj mjeri, aktualna i danas. Različitost Agnes ranije je spomenuta, zanimljive su okolnosti Willovog odlaska u London, odnos prema djeci, nerazumijevanje i udaljenost Willa i Agnes nakon tragedije…neke se, ne i jedine, sporedni detalji priče filma.
Bez obzira na dojmljivu vizualnost, scenografiju i kostimografiju te nadahnutu redateljicu, “Hamnet” je film koji je trebao iznimne glumačke izvedbe. Trebao i dobio – Paul Mescal je izvrstan u ulozi mladog Shakespearea, čovjeka rastrganog između ljubavi prema ženi i djeci te sredine u kojoj živi, sredine koja guši njegove umjetničke ambicije i umjetnički izričaj. Ako je Mescal izvrstan – Jessie Buckley u ulozi Agnes je senzacionalna. Malo je uloga posljednjih godina u kojima se može pronaći takav raspon emocije – Buckley je jednako uvjerljiva u trenucima kada govori, ali i kada šuti. Njen govor lica je impresivan – lice Jessie Buckley je često u krupnom planu i nevjerojatno s kojom snagom progovara o emotivnom stanju Agnes. Već sada se može reći odnosno napisati kako je Jessie Buckley favoritkinja za sve predstojeće filmske nagrade. Zapravo, nije favoritkinja – ona bi nagrade trebala osvojiti. Vrlo dobre su i glumačke izvedbe djece-glumaca – prije svih Jacopi Jupe u ulozi Hamneta.
“Hamnet” nije privukao pretjeranu pažnju posjetitelja kina u prvom vikendu prikazivanja. No, film je i dalje na programu kino dvorana i vjerojatno će dobiti više pažnje u danima i tjednima koji dolaze. Ne samo zbog višestrukih nominacija za “Zlatni globus” – riječ je o jednom od nekoliko najboljih filmova godine. Emotivnoj i potresnoj filmskoj priči o tragedijama koje život može donijeti, o smrti i gubicima voljene osobe. O životu i smrti. “Hamnet” je nevjerojatno, često i bolno, uvjerljiv u prikazu emocija, ali on je, na kraju priče, film o ljubavi. Ljubavi prema bliskim i dragim osobama koje nisu više među nama. Jer ljubav prema njima ne nestaje kada su otišle već nastavljaju život u našim sjećanjima i postaju životna motivacija i inspiracija. Baš kao što ćemo i mi jednog dana postati isto – uspomena, sjećanje – možda i inspiracija i motivacija.
Sve ostalo je šutnja.
Tišina.
