AUTOR: Ivo Štivičić
REDATELJ: Ivan Hetrich
GLAVNE ULOGE: Ljubiša Samardžić, Fabijan Šovagović, Ivo Serdar, Gordan Pičuljan, Mladen Crnobrnja, Zlatko Crnković, Jovan Ličina, Svetlana Bojković, Ilija Džuvalekovski, Zvonimir Torjanac
TRAJANJE: jedna sezona, deset epizoda
GODINA PROIZVODNJE: 1971
Ratne serije čija je radnja smještena u Drugi svjetski rat nisu rijetka pojava u domaćoj produkciji. Oduvijek su bile popularne među domaćom publikom – neke od njih pripadaju među najbolje serijske proizvode na ovim prostorima (“Nepokoreni grad”, “Kapelski kresovi”, “Mačak pod šljemom”…). Grupa serijskih entuzijasta stvorila je 1971. godine ratnu seriju koja se prilično razlikuje od ostalih domaćih ratnih serija. Riječ je o seriji “ Kuda idu divlje svinje’’ redatelja Ivana Hetricha.
“Kuda idu divlje svinje’’ autorski je rad Ive Štivičića, jednog od najpopularnijeg i najpoznatijeg domaćeg scenarista. Štivičić je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća uglavnom pisao TV drame i scenarij za dugometražni film “ Dvostruki obruč’’ (1963.). Prethodno iskustvo zasigurno je autoru pomoglo kod pisanja scenarija za seriju “Kuda idu divlje svinje’’, najboljeg projekta u njegovoj karijeri. Redateljska palica pripala je redatelju Ivanu Hetrichu. Snimljeno je deset epizoda – serija je premijerno prikazana 1971. godine.
Radnja serije događa se tijekom Drugog svjetskog rata u okolici Zagreba i prikazuje sukob dvije ekipe krijumčara i švercera. Prvu čine članovi obitelji Gavran u kojoj glavnu riječ ima Crni Roko (Ljubiša Samardžić) i njegova braća Šarac (Gordan Pičuljan) i Plik (Mladen Crnobrnja). Drugu, suparničku, ekipu predvodi Veriga ( Jovan Ličina) i njegovi pomagači i zaposlenici Moljac (Sabrija Biser), Romel (Mirko Kraljev) i Grizli (Branislav Petrović). Tijekom serija dvije skupine koriste se raznim metodama kako bi došli do zarade i koliko-toliko normalnog života u ratnim vremenima. Na putu stoje šef redarstva Kamilo Lisac (Zvonimir Torjanac), agent Šojka ( Ivo Serdar), podnarednik Mile Vrbica (Fabijan Šovagović) kao i njemački i ustaški vojnici.
Foto: Kuda idu divlje svinje/Hrt
Ono po čemu se ova serija uvelike razlikuje od ostalih ratnih serija je to da iako je smještena za vrijeme rata nema previše veze sa samim ratom, odnosno u seriji nema nikakvih scena ratnih bitaka. Partizani se u seriji uopće ne pojavljuju. U seriji nema “ dobrih’’ i “loših’’ likova, stroge podjele na crno i bijelo. Likovi u seriji koriste se svim raspoloživim metodama i sredstvima kako bi ostvarili svoje ciljeve u vremenima kada život nije pretjerano vrijedan. Ubojstva, ucjene, krađe….svakodnevica su protagonista serije. Kako epizode serije odmiču razvijaju se i osobni sukobi između nekih likova, posebice Crnog Roka i Verige. Seriju krasi i izvrsno pogođen ambijent, lokacije na kojima su epizode snimljene. Cvrkut ptica u daljini, zvuk oružja, dolazak vlakova u daljini, magla… to su tek neki detalji koji gledanje serije podižu na višu razinu i zbog kojih se gledatelj povezuje s događajima i likovima. Dojmljivu glazbu serije stvorio je Miljenko Prohaska.
Sjajnu glumačku postavu činili su glumci sa svih prostora bivše Jugoslavije. Ljubiša Samardžić ostvario je jednu od najboljih uloga bogate karijere – pamte se izvrsni Fabijan Šovagović, jezivo ljigavi provokator i doušnik Ivo Serdar, Svetlana Bojković kao Vera i Ilija Džuvalekovski kao Profesor. U seriji je nastupilo više od sedamdeset glumaca.
“Kuda idu divlje svinje” sadrži brojne akcijske scene – serija i njen glavni protagonist ponekad podsjećaju na vestern filmove.
Serija je postigla veliki uspjeh i osvojila je niz nagrada. Hetrich je tri godine kasnije počeo s režijom “ Kapelskih kresova’’ dok je Štivičić kasnije napisao scenarij za seriju “ Putovanje u Vučjak’’. 2012. Godine izašao je dokumentarac u trajanju od 20 minuta koji govori o nastanku serije u kojem sudjeluju Štivičić, Samardžić, Torjanac i mnogi drugi koji su radili na seriji. Serija je pretvorena i u strip, a godinu dana nakon dokumentarca izdana je i knjiga o seriji.
“Kuda idu divlje svinje’’ jedna je od najboljih domaćih serija u povijesti i svakako zaslužuje preporuku i višestruko gledanje.
Tekst napisao: Sebastian Ptiček
