RECENZIJA: SHOGUN – sudar svjetova u Japanu

AUTOR SERIJE: Rachel Kondo, Justin Marks

GLAVNE ULOGE: Cosmo Jarvis, Anna Sawai, Tadanobu Asano, Hiroyuki Sanada, Takehiro Hira, Yuki Kedoin, Yuki Kura

TRAJANJE: 1 sezona, 10 epizoda (potvrđeno je snimanje druge sezone) 

 

Prije nekoliko dana održana je dodjela “Emmyja” – najpopularnija i najprestižnija nagrada kada je o serijama riječ (iako u povijesti ima nevjerojatnu mrlju – za mnoge jedna od najboljih ili najbolja serija u povijesti nije nikada osvojila niti jednu spomenutu nagradu – o Žici je riječ)  doživjela je 76. izdanje. Ovogodišnja dodjela bila je posebna zbog serije “Shogun”deset epizoda autora Justina Marksa i Rachel Kondo nastalih prema istoimenom romanu Jamesa Clavella objavljenom 1975. godine osvojile su rekordnih 18 nagrada u različitim kategorijama (uključujući za najbolju seriju te najboljeg glavnog glumca i najbolju glavnu glumicu). “Shogun” je osvojio najviše nagrada na jednoj dodjeli u povijesti “Emmyja”. Nevjerojatan uspjeh serije koji je bilo teško predvidjeti… vrijedi li druga serijska ekranizacija “Shoguna” (prva se dogodila 1980. godine – glavne uloge tada su povjerene Richardu Chamberlaineu i Toshiru Mifuneu) rekordnih broja nagrada i silnih hvalospjeva koje se o seriji mogu pročitati posljednjih mjeseci?

Radnja serije vraća nas u godinu 1600. Zemlja izlazećeg sunca rastrgana je političkim (često i drugačijim, krvavijim) borbama za prevlast – na obale takvog, pomalo nestabilnog Japana stiže protestant iz Engleske John Blackthorne. Blackthorne je brodolomac koji se sa rijetkim preživjelim članova posade broda na kojem je putovao dokopao obala Japana – Englez nije slučajno stigao u Japan, spletom okolnosti ostat će živ, ali ubrzo postaje zarobljenik. Bez obzira na tešku situaciju ne odustaje od misije zbog koje je stigao i kako bi preživio te ostvario ciljeve, Blackthorne postaje suradnik Yoshija Toranage, lokalnog moćnika i jednog od gospodara Japana…

Odgovor na pitanje postavljeno na početku teksta je veliko DA. “Shogun” zaslužuje sve nagrade koje je osvojio (naravno, najveća nagrada seriji je gledanost i velika popularnost među ljubiteljima serija posebno posebno kada je riječ o članovima Facebook grupe Goodtalking ). Iako prva epizoda nije toliko impresivna kao ono što slijedi (prvih, nešto više od sat vremena autori slažu najvažnije figure serije), “Shogun” raste iz epizode u epizodu. Od prvih trenutaka “Shoguna” gledatelj može uživati spektakularno raskošnoj kostimografiji kao i impresivnoj scenografiji. Budžet serije iznosio je oko 250 milijuna dolara i uloženo se može vidjeti u svakoj sceni. Japanske uniforme, način odijevanja kao i oružje vremena u kojem se radnja serije odigrava detaljno su rekonstruirani i autori serije ništa nisu prepustili improvizaciji. Jednak je slučaj sa scenografijom –  interijeri odnosno nastambe imaju prepoznatljiv japanski izgled dok su lokacije na kojima je serija snimljena impresivne (većina njih nalazi se u Kanadi koja je uspješno glumila Japan). Za autentičnost i uvjerljivost serije važan je detalj korištenje japanskog jezika kojim se, većinom, koriste protagonisti “Shoguna” (engleski je u drugom planu).

Foto: F/X

Kompleksnost i slojevitost serije nemoguće je opisati u nekoliko rečenica. “Shogun” je povijesna fikcija, ali su neki od protagonista nastali inspirirani stvarnim osobama. Bez obzira na činjenicu kako je riječ o povijesnoj fikciji, autori serije intrigantno su i zanimljivo obradili niz tema aktualnih za vrijeme kada se odigrava radnja serije, ali i neke koje su, u manjoj ili većoj mjeri, aktualne i danas. Prije svega “Shogun” je priča o sudaru kultura, mentaliteta i načina života između Europe odnosno zapadnog svijeta i Dalekog istoka odnosno Japana. Japanci će Blackthornea i članove njegove posade smatrati svojevrsnim barbarima iako su neke njihove metode i običaji….baš takvi, barbarski. Približavanje odnosno snažnije povezivanje između Blackthornea i Toranage pokazuju kako pripadnici različitih svjetova mogu funkcionirati, surađivati i učiti jedni od drugih. Na svim razinama…

Sudar svjetova odnosno upoznavanje i suradnja Blackthornea i Toranage (oni se upoznaju na osobnoj razini, ali je njihovo snažnije povezivanje zapravo i povezivanje različitih načina života odnosno običaja) dio su priče – kroz seriju autori se bave i (geo)političkim pitanjima. “Shogun”, između ostalog, prikazuje sukob katolika i protestanata na neutralnom terenu, širenje kršćanstva, ali i sumnju u vjeru zbog svega što se u ime Boga radi i događa. U seriji možemo vidjeti i arogantnu podjelu svijeta koje dolazi sa Zapada bez želje i ambicije za upoznavanjem naroda koji živi na teritorijama koje su podijeljene negdje u centrima moći. Daleko od onih čija se sudbina određuje, ljudi koji žive na mjestima podjela. Spomenuti detalji tek dio su slojevite priče “Shoguna”…

Nagrade koje je osvojila glumačka ekipa u potpunosti su zaslužene – Hiroyuki Sanada ili novi Toshiro MIfune kako su neki glumca prozvali, izvrstan je u ulozi gospodara Toranage jednako kao i lijepa Anna Sawai u ulozi Tode Mariko. U vrlo dobrom izdanju gledamo i nekoliko manje glavnih glumaca (prije svih Takehiro Hira u ulozi Ishida Kazunarija) – možda je i najslabija glumačka karika serije Cosmo Jarvis u ulozi Blackthornea. Na, Jarvis nije loš, ali je njegova interpretacija za nijansu slabija od spomenutih kolega…

Rekordan broj nagrada na ovogodišnjem “Emmyju” te hvalospjevi velikog broja ljubitelja serija potpuno su opravdani – “Shogun” je tematski intrigantna i slojevita serija impresivnog izgleda i izvedbe. Jedna od najboljih serija posljednjih godina dobit će i (najmanje) još jednu sezonu što je za autore poseban izazov zbog izvrsnih deset epizoda priče o spletkama i sudaru svjetova u Japanu prije više od četiri stoljeća.

 

OCJENA: 9