REDATELJ: Goran Kulenović
GLAVNE ULOGE: Ozren Grabarić, Voja Brajović. Jelena Lopatić, Iva Babić, Nikša Butijer, Slavko Juraga, Borko Perić, Goran Navojec, Slavko Sobin
TRAJANJE: 114 minuta
“Još nije sve zgubljeno.”
Godina je 1992. Patolog Fero vraća se kući – nakon razvoda dolazi na Rab, otok na kojem je proveo djetinjstvo i dio mladosti. Fero je, čini se, u potrazi za mirnijom sredinom na kojoj bi preživio rane zadobivene događajima u privatnom životu. No, mir na Rabu neće pronaći – ubrzo nakon dolaska na otok patolog postaje pomoćnik lokalnom inspektoru Mungosu koji istražuje ubojstvo lokalne transrodne prostitutke Marillene (žrtva je Rumunjka koja je tko-zna-kojim putevima stigla na Rab). Početak istrage pokazuje kako je žrtva zaražena spolnom bolešću od koje se liječilo više muškaraca s otoka. Oni postaju osumnjičeni u istrazi koja će donijeti iznenađujuća otkrića….
Prethodne rečenice zaplet su filma inspiriranog istoimenim književnim predloškom Zorana Ferića. Kao redatelj potpisan je Goran Kulenović koji je najveće uspjehe postigao stvarajući televizijske serije (“Bitange i princeze”, “Crno-bijeli svijet”) – posljednji film redatelja Kulenovića dogodio se prije petnaestak godina (“Pjevajte nešto ljubavno”). S obzirom na radnju i teme koje spominje “Smrt djevojčice sa žigicama” najzahtjevniji je projekt dosadašnje redateljeve karijere.
Naslovnice hrabro najavljuju (ili su najavljivale) “Smrt djevojčice sa žigicama” kao domaći Twin Peaks i uspoređuju ugođaj filma sa ostvarenjima Davida Lyncha. Hrabro i tek manjim dijelom usporedivo (zapravo, opterećivati domaći film i redatelja s Lynchom je nezahvalno, ali…). U redu, u filmu postoji ubojstvo ima i nešto nadnaravnih detalja uz dodatak humora, ali mjesto, protagonisti i spomenuti humor možda ipak više podsjeća na neke druge slavne redatelje. Malomišćansko okruženje, lokalni redikuli i, posebno, humor (crn, sarkastičan – rijetko viđen u domaćim filmovima) glavni su aduti filma. Redatelj se vrlo dobro snalazi u kreiranju duhovitih trenutaka – humor je nekorektan i žestok, likovi se časte, ponekad, bizarnim riječima. Drsko i bez kočnica. Da, redatelj se prilično dobro snalazi kada je o humoru riječ što i nije (pre)veliko iznenađenje s obzirom na dosadašnju karijeru u kojoj je kreirao humoristične serije. No, humor u serijama Gorana Kulenovića je blagi povjetarac, kamilica u odnosu na onaj u filmu “Smrt djevojčice sa žigicama.”
Foto: Screenshot
Trilersko-dramski dio filma bitno je slabiji od humora. Ubojstvo na otoku otključava tajne lokalnih mještana, ali teško se oteti dojmu kako je priča filma otišla pretjerano u širinu. Upravo zbog velikih ambicija neki su događaji u filmu siromašnije objašnjeni (kao da je iz knjige istrgnuto nekoliko stranica). Sama istraga, potraga za ubojicom solidno funkcionira, ali radnja se, ponekad, vraća u prošlost kako bi objasnio odnose između likova te otvara teme koje su tek površno okrznute (homofobija, eutanazija…).
Vjerojatno najbizarnija scena filma je istjerivanje demona (egzorcizam obavlja lokalni svećenik uz pomoć kolega iz inozemstva). Inspektor Mungos pokušat će saznati ime ubojice od osobe koju je zaposjeo vrag (??!!). Međutim, ime neće saznati, ali će se tijekom egzorcizma javiti Jovo Kapičić (!!!) važan igrač totalitarnog komunističkog sustava bivše Jugoslavije.
Detalji filma imaju određenu simboliku – završetak filma je kompromis koji patolog Fero mora donijeti. Ponekad mir nije na mjestu gdje smo rođeni, mjestu prošlosti već od takvog životnog okruženja treba…pobjeći…
Glumačku ekipu predvode Goran Navojec (rutinska interpretacija inspektora Mungosa), solidni Goran Grabarić u ulozi patologa Fera te Borko Perić kao u ulozi lokalnog čudaka koji je skupo platio cijenu neprihvaćanja različitosti u maloj sredini. Ipak prvo ime filma, vodeća figura je Voja Brajović kao lokalni pisac. Nenametljiva, ali dominantna glumačka izvedba veterana.
“Smrt djevojčice sa žigicama” solidan je film koji spaja britki humor i istragu ubojstva. U maloj sredini mnogi su sumnjivi, mnogi imaju motiv, ali zločini se, ponekad, događaju zbog nesretnog spleta okolnosti. Film dojmljivog ugođaja (izgled filma, fotografija vrlo dobro prati radnju) nešto je iznad domaćeg kino prosjeka, ali ne pretjerano…tek za nijansu…
OCJENA: 6
