RECENZIJA: LOV NA UBOJICU – masovno ubojstvo u Baltimoreu

REDATELJ : Damien Szifron

GLAVNE ULOGE: Shailene Woodley, Ben Mendelsohn, Jovan Adepo, Richard Zeman

TRAJANJE: 119 minuta

NAZIV ORIGINALA: To Catch a Killer 

 

“Ne možeš voditi više bitaka. Moraš odabrati one u kojima možeš pobijediti.”  – Lammark

 

Na netom završenom filmskom festivalu u Cannesu jedan od članova žirija bio je argentinski filmaš Damien Szifron. Szifron je 2014. godine uspio napraviti nešto što nije jednostavno kada je o filmovima riječ – ujedinio je publiku i kritiku. Razlog ujedinjenja i hvalospjeva ljubitelja filma zove se… Divlje priče . Urnebesna, ponekad i eksplozivna smjesa komedije i drame osvojila je (i dalje osvaja) crnim humorom koji je često u funkciji kritike modernog društva i prikazu ljudske prirode u neobičnim i(li) neugodnim situacijama. Divlje su priče nominirane za “Oscara”, ali za novi redateljev projekt trebalo je čekati…nešto manje od desetljeća (!!!).

Radnja filma počinje u gradu Omara, McNultyja i ostalih protagonista “Žice”. Veselje i slavlje u novogodišnjoj noći pretvara se u noć užasa – u pucnjavi su ubijeni i ranjeni deseci građana. Masovni je ubojica snajperom usmrtio i ranio desetke ljudi ljudi – njegov je identitet nepoznat i lov na ubojicu počinje. Istragu preuzima agent FBI-ja Geoffrey Lammark. Na mjestu zločina agent otkriva mlađahnu policajku Eleanor – ons postaje dio Lammarkova tima koji traga za nemilosrdnim ubojicom..

Szifronov rukopis prepoznatljiv je u “Lovu na ubojicu” – društveni komentar i kritički pristup pojava modernog društva vidljivi su jednako kao u “Divljim pričama”. No, novi je redateljev film žanrovski drugačiji (triler s dodatkom drame) i bavi se temama koje su, nažalost, aktualne, bolne…jezive…

Foto: Screenshot

“Lov na ubojicu” tematizira pucnjave, masovna ubojstva koja su gotovo postala svakodnevica SAD-a, ali na njih nije imun niti ostatak svijeta. Szifron preispituje koliko je sustav odgovoran za stvaranje masovnih ubojica ukazujući (u većoj ili manjoj mjeri) na niz detalja za koje mnogi smatraju kako doprinose stvaranju masovnih ubojica (oružje koje je lako nabaviti, odgoj u kojem je ugrađeno upoznavanje djece s oružjem, nebriga i nedostatak empatije prema psihički labilnijim osobama, političari koji kalkuliraju sa žrtvama kako bi zaradili glas više).. pristup koji se ne viđa često kada je o recentnoj ponudi riječ. Szifron progovara o bolnim stvarima – ne uljepšava stvarnost i žestok je u prikazu nasilja. Društveni komentar zanimljiv je i intrigantan, ali…

…Szifron komentira i, ponekad, kritizira kroz triler u kojem je, prije svega, tema (kako i domaći naslov sugerira) lov na ubojicu. Jedan od najvažnijih sastojaka trilera su napetost, iznenađenje i mogući obrat. U tom segmentu “Lov na ubojicu” i nije pretjerano uspio. Spomenuti detalji koji su postali noćna mora modernog društva u velikoj su mjeri zasjenili priču o ubojici odnosno potrazi za čovjekom koji ubija bez milosti te osjeća olakšanje nakon ubojstava. Nekoliko nelogičnosti u priči također na pridonose uvjerljivosti cjeline. Po uzoru na “Kad jaganjci utihnu”, Szifron pokušava povezati mlađahnu Eleanor i glavnog negativca. Međutim, taj dio filma ne funkcionira na pravi način. Iz više razloga.

Glumačku ekipu predvodi (potpisana kao i producentica filma) Shailene Woodley. Woodley interpetira Eleanor, mladu policajku koja je unatoč mladim godinama progonjena duhovima prošlosti. Shailene se prilično dobro snašla u zahtjevnoj ulozi. Za razliku od Woodley, Ben Mendelsohn je pretjerano samodopadan i teatralan u ulozi agenta Lammarka koji, na neki način, postaje mentor mlade policajke.

Malo gore pa onda malo više dolje i tako nešto manje od 120 minuta – takav bi, ukratko, bio doživljaj novog filma argentinskog filmaša Damiana Szifrona. “Lov na ubojicu” progovara o bolnim i vrlo ozbiljnim temama današnjeg društva, ali je Szifron daleko od forme u kakvoj je bio u “Divljim pričama”. Riječ o trileru kojem kronično nedostaje napetosti i koji ima previše mana čak i za prolaznu ocjenu.