Naslovnica Aktualno RECENZIJA: KIT – veliki povratak Brendana Frasera

RECENZIJA: KIT – veliki povratak Brendana Frasera

993
0
Foto: A24

REDATELJ: Darren Aronofsky

GLAVNE ULOGE: Brendan Fraser, Sadie Fink, Ty Simpkins, Hong Chau, Samantha Morton

TRAJANJE: 117 minuta

NAZIV ORIGINALA: The Whale 

 

“Ova me knjiga nagnala na razmišljanje o mojem životu.”

 

Godine 2008. filmskim izričajem uvijek osebujni, ali i originalni  američki redatelj Darren Aronofsky snimio je (prema scenariju Roberta Siegela) sportsku dramu poznatu pod naslovom “Hrvač”. “Hrvač” je stigao nakon što je Aronofsky privukao pažnju filmske publike projektima poput “Pi”, “Fontana života” i “Rekvijem za snove”. S obzirom na spomenute filmove i redateljevu filmografiju, “Hrvač” je bio, žanrovski i izvedbom, normalniji i široj filmskoj publici razumljiviji projekte. Aronofsky nije pogriješio – “Hrvač” je bio jedan od najboljih i najhvaljenijih filmova godine koji je osvojio brojne nagrade i nominacije.

Nije “Hrvač” prepoznatljiv samo zbog filmskih nagrada i nominacija – Aronofsky je za ulogu ostarjelog, umirovljenog hrvača Randyja odabrao zaboravljenog Mickeyja Rourkea. Nastup u “Hrvaču” revitalizirao je karijeru pomalo zaboravljene zvijezde osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća (Rourke je, kao i njegova partnerica u filmu Marisa Tomei, nominiran za “Oscara”). Šesnaest godina nakon “Hrvača” Aronofsky je redatelj tematski drugačijeg filma koji je ponovio efekt Hrvača. Ime filma je “Kit” i na veliku scenu vraća glumca koji je, do “Kita”, najbolje filmske dane doživio krajem prošlog i početkom ovog stoljeća. Njegovo ime je Brendan Fraser.

Fraser interpretira Charlieja, nevjerojatno, bizarno pretilog profesora engleskog koji predavanja održava online, skrivajući pred učenicima fizički izgled. Psihički slomljen događajima iz prošlosti, Charlie se uništio fizički – jedva pokretan svakodnevno se ubija hranom i pleše na rubu života i smrti. Zapravo, stanje u kojem se Charlie nalazi neizdrživo je – pretilost je ozbiljno ugrozilo profesorovo zdravlje. Unatoč izvjesnoj propasti Charlie ne želi u bolnicu – njegova jedina želja prije odlaska je osigurati sigurnu budućnost za tinejdžerice Ellie, kćerku iz propalog braka…

“Kit” je nastao prema istoimenoj kazališnoj predstavi – autor predstave ujedno je i scenarist filma. Daske koje život znače mogu se osjetiti u filmu – “Kit” je film čija se kompletna radnja odigrava u istom prostoru (kuća profesora Charlieja). Scenografska jednostavnost i komoran, tjeskoban ugođaj (poput Fincherovog trilera “Sedam” gotovo čitavim trajanjem filma pada kiša – tek u finalu ona nestaje) u potpunosti je funkcionalan i odgovara radnji odnosno glavnom protagonistu filma. Charlie je gotovo nepokretan, uništen pretilošću i narušenog zdravlja i ne može (ali i ne želi) izlaziti iz kuće. Dani koje pratimo u filmu na neki su način retrospektiva profesorovog života i njegova potraga za iskupljenjem.

Gledatelj upoznaje nekoliko ključnih osoba profesorova života – pomalo posesivna medicinska sestra Liz (redatelj će tijekom trajanja filma objasniti razloge njenog ponašanja) koja se brine za Charliejevo zdravlje iako je riječ o izgubljenoj utakmici, bivša supruga Mary, kćerka Ellie i slučajni (?) putnik Thomas. Komunikacija s Charlijem odnosno odnos spomenutih osoba s glavnim protagonistom slažu životni mozaik čovjeka uništenog pretilošću uzrokovane tragičnim događajem iz prošlosti, ali i lošim, sebičnim životnim odlukama profesora Charlieja.

Foto: A24

Aronofsky je, očekivano, direktan i brutalno realističan u prikazu glavnog protagonista. Charlie izgleda groteskno i bizarno – kamera detaljno i vjerno prenosi njegove dnevne aktivnosti. Scene profesorovog suludog prežderavanja (iako je detaljno upoznat sa zdravstvenim stanjem) teško je riječima opisati. Charliejeva vanjština nije ugodna za gledati, Aronofsky glavnog protagonista oblikuje kao čovjeka kojeg gledatelj, ovisno o trenucima filma, žali, prezire, suosjeća s njim, ne želi ga gledati…. Charlie je, uistinu, protagonist koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Film je ispunjen simbolikom, religijskim detaljima i preispitivanjem vjere kako kod pojedinca kao i ljudske vrste. I nije ovdje riječ samo o vjeri u Svevišnjeg, riječ je o vjeri u bližnjeg, vjeri u praštanje i iskupljenje. Potrebi za praštanjem iako se događaji i životne situacije opisane u filmu teško zaboraviti i oprostiti. Poput Charliejeve sudbine, mnogi su dijalozi filma brutalni, šokantni, ispunjeni bijesom i ljutnjom, tugom i očajem te obilježeni, izrečeni zbog izostanka, nedostatka ljubavi. Ljubavi koja nije pružena iz različitih razloga – ljudskim odlukama, ali i nesretnim kartama koje je sudbina podijelila protagonistima (prije svih Charlieju) filma.

O snazi i uvjerljivosti glumačke izvedbe Brendana Frasera piše se mjesecima – na svjetskoj premijeri filma tijekom filmskog festivala u Veneciji glumac je nagrađen šestominutnim aplauzom prisutnih. Fraser je bolno uvjerljiv u ulozi profesora Charlieja, čovjeka iza čije se zastrašujuće vanjštine skriva emotivno razorena osoba koja pri kraju životnog puta želi barem jednu stvar učiniti kako treba. Uloga u “Kitu” veliki je glumčev povratak na veliku scenu – Fraser je glavni favorit za predstojeću sezonu filmskih nagrada. Ostatak male, ali odabrane glumačke ekipe također je na visokoj razini – istaknuti treba dvadesetogodišnju Sadie Sink u ulozi Ellie koja pokazuje kako za njenu karijeru neće biti problema nakon završetka serije “Stranger Things” koja je proslavila mlađahnu glumicu.

Nije lagano i jednostavno gledanje “Kita”. Riječ je o filmu u kojem je glavni protagonist tristotinjak kilograma (!!!) težak profesor Charlie koji, psihički slomljen i fizički deformiran, broji zadnje dane života. Na kraju životnog puta Charlie želi učiniti pravu stvar i napustiti ovaj svijet s, barem malo, mira. Film ispunjen simbolikom, preispitivanjem i propitkivanjem vječnih ljudskih pitanja na neki je način obiteljska priča koju krase snažne glumačke izvedbe koje predvodi Brendan Fraser. Kao što ne štedi protagoniste filma tako redatelj Aronofsky nema milosti prema gledatelju, ali bolna realnost, žestoki dijalozi i psihofizičke patnje dio su filmskog, ali i stvarnog života. I to je jedan od razloga zašto je “Kit” snažan,brutalan u konačnici i emotivan filmski doživljaj….

 

OCJENA: 8

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime