REDATELJ: Scott Cooper
GLAVNE ULOGE: Christian Bale, Harry Melling, Timothy Spall, Robert Duvall, Toby Jones, Lucy Bonyton, Charlotte Gainsbourg
TRAJANJE: 128 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Pale Blue Eye
“Ovo nije priča koju volim pričati” – Augustus Landor
Veliku su pažnju i radoznalost ljubitelja filma izazvale najave filma “Blijedoplavo oko” (originalnog naslova “The Pale Blue Eye”) američkog filmaša Scotta Coopera. Ne, nije glavni razlog velikog interesa pa čak i očekivanja bio Cooper (iako je riječ o vrlo zanimljivom filmašu) koji je potpisan kao i scenarist filma – razlog velikog zanimanja za projekt bio je Christian Bale koji je najavljen kao glavni glumački adut filma. Cooper je duže vrijeme u planu imao realizaciju istoimenog književnog predloška američkog pisca Louisa Bayarda, ali je početak snimanja, iz različitih razloga, nekoliko puta bio odgođen. Na kraju priče “Blijedoplavo oko” snimljen je pod etiketom “Netflixa” i ponovo je spojio Coopera s Christianom Baleom (surađivali na filmovima Neprijatelji i Čelična pravda – kriminalistička drama i vestern koji su nekako prošli ispod radara).
Radnja filma smještena je u 1830. godinu. Na vojnom učilištu “West Point” dogodio se brutalan zločin – jedan od kadeta, Leroy Fry, pronađen je mrtav, obješen u krugu učilišta. No, to nije sve – leš je oskrvnut iz tijela je izvađeno…srce (??!!). Kako bi što prije otkrili krivca zapovjednici učilišta pozivaju ratnog veterana, sada poznatog istražitelja Augustusa Landora. Landor počinje istragu tijekom koje dobiva neočekivanu pomoć od kadeta, kolege pokojnog Fryja. Njegovo ime je Edgar Allan Poe.
Spomenuti filmovi Scotta Coopera imali su, osim Balea kao glavnog glumca, još nešto zajedničko – sporogoreću priču, polagano pripovijedanje priče. U “Neprijateljima” i, posebno, “Čeličnoj pravdi” takav je pristup imao smisla i filmovi su dobro funkcionirali – s obzirom na radnju i okruženje u kojima se nalaze glavni protagonisti spomenutih filmova sporiji ritam filma ima smisla i, što je puno važnije, funkcionira. U “Blijedoplavom oku” na sličan način nastoji ispričati priču (čak je i za nijansu ubrzao u odnosu na prethodne filmove), ali stvari, većinom, ne funkcioniraju…
Brutalno ubojstvo, okultno, istraga u kojoj Landor dobiva neočekivanog pomoćnika, nesigurnost, ugođaj ispunjen snijegom, maglovita jutra… sve je pripremljeno kako bi “Blijedoplavo oko” bio, prije svega, napet i neizvjestan film. Međutim, malo od toga je ostvareno – bez obzira na brutalna ubojstva i oskvrnuća grobova (okultno i crna magija dio su priče) “Blijedoplavo oko” je nevjerojatno neuzbudljiv triler lišen napetosti. U redu, završetak filma sadrži dozu iznenađenja, ali čitavim trajanjem filma nema tenzija, napetosti u lovu na ubojice, napetosti – detalja tako potrebnih kako bi film u kojem je istraga ubojstava glavni motiv priče. Redatelj je usporio radnju zbog sporednih, manje zanimljivih detalja priče…
Jedan od tih detalja je Edgar Allan Poe – u piščevoj biografiji spominje se dolazak na West Point (vrlo brzo je Poe izbačen iz vojnog učilišta). Poe kakvog poznajemo iz njegovih priča i zapisa o njegovom privatnom životu (mračan, poročan…) odlično bi se uklopio u priču filma. Međutim, Cooper je u “Blijedoplavom oku” predstavio svojevrsnu light verziju slavnog pisca – nesretna ljubav, čašica- dvije više… i to je sve. Redatelj je realizirao svoje ideje, ali skretanje pozornosti s istrage o ubojstvu na, većinom nezanimljive, ljubavne jade mladog pisca razbija i ono malo tenzije koje film nudi. U “Blijedoplavom oku” Augustus Landor je više Edgar Allan Poe od Edgara Allana Poea.
Glumačku ekipu predvodi Christian Bale za čiju izvedbu ozbiljnijih prigovara nema – Bale je dobar u ulozi Augustusa Landora i film zapravo preživljava na njegovoj interpretaciji glavnog protagonista. Efektan je i korektan nastup veterana Roberta Duvalla, stručnjaka za natprirodno, ali Harry Melling nije pokazao kako je pravi izbor za interpretaciju Edgara Allana Poea. Glumački izričaj je ponešto pretjeran u izvedbi Gillian Anderson (Julia Marquis) dok je Timothy Spall u ulozi Thayer na granici karikaturalnosti. Kao dobre strane filma treba spomenuti scenografiju (koja u trenucima izgleda umjetno, neprirodno) te kostimografiju.
S obzirom na ekipu filma i prethodne uspješne suradnje redatelja Coopera i glumca Christiana Balea očekivanja od “Blijedoplavog oka” bila su, opravdano, velika. Međutim, malo se od očekivanja ispunilo – intrigantan zaplet razvodnio se u cjelini gdje se napetost i neizvjesnost mogu naći tek u tragovima. Kada je o trileru riječ (koji u slučaju “Blijedoplavog oka” koketira s hororom i nadnaravnim) onda je nedostatak napetosti loša vijest…jako loša vijest…
OCJENA: 5
Odličan uvod u priču, lijepe lokacije, C. Bale, film pun potencijala, ali slažem se da tu sve staje, nažalost rasplet i zaključak priče su amaterski i naivni, dodao bih da imamo glavnog lika koji ima tešku prošlost ali ni na koji način kroz film nije prikazano da ona utječe na lika, tek je na kraju poslužila kao neko opravdanje, istraga ne postoji ne vodi ničemu već se razvija kroz toliko naivnosti samo da bi se moglo krenuti dalje i tu se gubi sva napetost. Kad bi ovo bio film o Edgar Allan Poeu kao glavnom liku u romantičnoj povijesnoj drami, a glavna priča ovog filma sporedna, vjerujem da bi to ispalo jako dobro i puno bolje.