RECENZIJA: WEDNESDAY – bljesak nostalgije iz radionice Tima Burtona

AUTORI SERIJE: Alfred Gough, Miles Millar

PRODUCENT: Tim Burton

GLAVNE ULOGE: Jenna Ortega, Gwendoline Christie, Riki Lindhome, Jamie McShane, Christina Ricci

TRAJANJE: 1 sezona, 8 epizoda

 

Prije desetak dana Netflix je počeo s prikazivanjem iščekivane serije Wednesday. Jedno od glavnih imena vezano uz produkciju serije svakako je Tim Burton. Sa zakašnjenjem od tridesetak godina, Burton je napokon mogao ostvariti svoj san i svoju viziju o obitelji Addams prenijeti na ekran. Burton je, naime, planirao raditi na filmu Obitelj Addams (1991.), no zbog postprodukcije filma Batman se vraća (1992.), plan je propao.   

Radnja serije vrti se oko Wednesday Addams (J. Ortega) koju roditelji, nakon još jednog fizičkog obračuna, upisuju u svoju staru školu, akademiju Nikadviše. Nikadviše je škola za izopćenike iz društva; vukodlake, sirene i čudovišta. Wednesday će se naći u centru misterioznih događaja u koje su, prije 25 godina, bili upleteni i njezini roditelji… 

Počevši od uvodne sekvence, vizualni i audio elementi daju naslutiti da je riječ o još jednoj korelaciji između Tima Burtona i Dannya Elfmana. Njihova suradnja traje od filma Pee – Weejeva velika avantura (1985.), a glazbena numera za Wednesday zvuči kao sudar Batmana (1989.), Bubimira (1989.), Predbožićne noćne more (1993.) i Mrtve nevjeste (2005.). 

U današnje vrijeme recikliranja filmskih klasika, postalo je izuzetno teško – proći test dežurnih internetskih kritičara kojima je staro bolje nije jednostavno, no Jenna Ortega uspjela je stvoriti Wednesday za nove generacije. Središnja figura serije je tinejdžerica Wednesday, a ostali su članovi njezine obitelji gostujuće uloge, stoga se priča u ovoj seriji, odmah na početku razlikuje od originalne priče iz šezdesetih i devedesetih. Burton postavlja svoj ritam serije negdje na pola prve epizode kada Wednesday na violončelu svira Paint it, black. Za takvu su scenu Burtonovi obožavatelji bili zakinuti još od filma Sweeney Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta (2007.), a Ortegina izvedba na violončelu, nesumnjivo će se naći na playlistama obožavatelja diljem svijeta. Burton svoj najjači obol seriji daje u četvrtoj epizodi, u sceni gdje Wednesday pleše. Scena je vizualno, auditivno i glumački toliko moćna, da može sažeti lik Wednesday u samoj njezinoj srži – bez ijedne izgovorene riječi. 

Wednesday Addams nije djevojka tvojih snova. Ona je čudovište tvojih noćnih mora. 

Zaplet serije karakterističan je za žanr fantastike, tinejdžerske fantastike – čudnovata djeca koja brane svoju školu od natprirodnih sila, čudovišta i dinamika likova te pomalo predvidljiv rasplet – provjeren su scenarij. Na trenutke, radnja podsjeća na Harryja Pottera ili X-mena, koji uranjaju u atmosferu priča Edgara Alana Poa. Poeov Gavran  poslužio je kao književni predložak za radnju serije, stoga čak i škola nosi naziv Nikadviše, a da bi se došlo do tajnih prostorija škole, mora se proći kip E. A. Poea, i pri tom dva puta puknuti prstima (dosjetljiv homage originalnoj glazbi). 

Foto: Netflix

Dinamika likova Wednesday – Enid – Stvar vjerojatno je zamišljen kao sekundarni pokretač radnje – uz naglašeni misterij istraživanja prošlih događaja kao primarni – no, fantastična izvedba glumaca te je scene često postavila kao primarni pokretač radnje, s izuzetno jako emotivnom poukom, ali i elementima komedije. Jenna Ortega (Wednesday) i Emma Myers (Enid) nadopunjuju jedna drugu i tumače dvije krajnosti. Sve se te različitosti na kraju spoje u jedan krug, poput yina i yanga. Vizualni prikaz njihovih vanjskih karakteristika, osim u kostimografiji, istaknut je vitrajem u njihovoj sobi, koji je česta pozadina ključnih scena. 

Ostali članovi Addams dobili su premalo prostora za razvoj bio kakve dublje karakterizacije. Najviše kontraverzi podiglo se oko uloge Gomeza, odnosno, odabira Louisa Guzmana kao nasljednika Raula Julie. Julia je bio, a vjerojatno će i ostati, sinonim za Gomeza Addamsa, ali je Louis Guzman, svojom pojavom i psihološkim karakteristikama, više nalik Gomezu kako ga je zamislio njegov tvorac, Charles Addams. Louis Guzman i Catherine Zeta-Jones kao Morticia jednostavno nisu dobili potrebnu minutažu u seriji. Zeta-Jones korektno obavlja svoj posao kao Morticia, ali bez ikakvog prevelikog truda. Glumci nisu uspjeli razviti kemiju koja je obilježila likove Gomeza i Morticie. Isto vrijedi i za Freda Armisena kao ujaka Festera. Ostaje nada da će Netflix obnoviti seriju za drugu sezonu u kojoj će ostali članovi ipak dobiti malo više minutaže. Veteranka obitelji Addams, Christina Ricci, u ulozi profesorice Thornhill, u crvenim čizmama i maslinastozelenom kombinezonu, uspijeva obraniti svoju titulu kraljice gotike devedesetih (titulu koju dijeli s Winonom Ryder). Njezin je lik diskretan kroz prvih nekoliko epizoda, da bi eskalaciju dobio u zadnjim minutama. 

Jedno od ugodnijih iznenađenja svakako je činjenica da Stvar nije CGI. Uloga Stvari opet je pripala mađioničaru, ovoga puta je riječ o Rumunju Victoru Dorobantu. Stvar je jedini član obitelji Addams koji se, uz Wednesday, pojavljuje u svakoj epizodi, a Dorobantova je izvedba gotovo nevjerojatna na svim razinama – bilo da Stvar samo stoji/leži ili pak panično pokušava nešto reći. 

Eskalacija radnje u posljednjim minutama ostavila je prostora za drugu sezonu. I dok je vrijeme za godišnje gledanje Predbožićne noćne more pokucalo na vrata, ostaje nada da će najava druge sezone uskoro uslijediti. 

 

Tekst napisala: Dora Ivković

 

https://youtu.be/Q73UhUTs6y0

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)