Naslovnica Aktualno RECENZIJA: CRNI TELEFON – ljudska čudovišta s maskama i nasilnici bez njih

RECENZIJA: CRNI TELEFON – ljudska čudovišta s maskama i nasilnici bez njih

1237
0
Foto: Universal Pictures

REDATELJ: Scott Derrickson

GLAVNE ULOGE: Ethan Hawke, Mason Thames, Madeleine McGraw, Jeremy Davies

TRAJANJE: 103 minute

NAZIV ORIGINALA: The Black Phone

 

“Spusti šlusalicu. Odmah !!!” – The Grabber

 

Godine 2005. američki filmaš Scott Derrickson realizirao je, prema vlastitom scenariju, dugometražni prvijenac “Egzorcizam Emily Rose”. Film je znatno bolje prošao kod publike nego kod kritike (intrigantna glumačka ekipa predvođena sestrom Dextera Morgana Jennifer Carpenter jedan je od glavnih aduta filma) i Derrickson je počeo graditi karijeru koja, većinom, ima snažan hororski pečat. “Zla kob” i “Izbavi nas od zla” bili su predigra za najkomercijalniji projekt u redateljevoj karijeri – “Dr. Strange” je ostvario vrlo dobre rezultate na kino blagajnama i očekivalo se kako će Derrickson potpisati i nastavak (posebno zbog najava kako će Multiverzum ludila imati najviše horor elemenata od dosadašnjih “Marvel” projekata. Na kraju priče “Multiverzum ludila” režirao je Sam Raimi dok se Derrickson vratio (žanrovskim) korijenima i režirao kombinaciju trilera i horora pod naslovom “Crni telefon“.

Zanimljiva je priče koja je prethodila snimanju i realiziranju filma. Derrickson je ideju za film dobio nakon čitanja istoimene kratke priče (detalj koji se dogodio prije nešto manje od dva desetljeća) koju je napisao stanoviti Joe Hill. Iza pseudonima Joe Hill skriva se  Joseph Hillstrom King sin Stephena Kinga. U radnji “Crnog telefona” redatelj i scenarist filma prepoznao je detalje iz vlastitog djetinjstva. Traume nasilja u obitelji kao i nasilja koje se događalo u njegovom susjedstvu te vrijeme serijskih ubojica koji su terorizirali Ameriku u vremenu Derricksonova odrastanja. Redatelj je naglasio kako detalji odrastanja glavnog protagonista, dječaka Finneyja imaju sličnosti s mladim redateljevim godinama…

Sedamdesete su godine prošlog stoljeća. Odrastanje dječaka Finneyja u malom američkom gradiću opterećeno je nasiljem i obiteljskim duhovima prošlosti. U školi je mirni i povučeni Finney na meti vršnjaka nasilnika (zaštitu će dječak dobiti od vršnjaka) – situacija kod kuće također je natopljena nasiljem. Finneyjev otac Terrence maltretira i zlostavlja dječaka i sestru Gwen. Nasiljem ispunjenu svakodnevicu američkog gradića dodatno pojačava serijski ubojica kojeg nazivaju The Grabber ili Otimač (ili Grabitelj). Otimačeva odnosno ubojičina meta su klinci, tinejdžeri….Finneyjevi kolege…

 

Foto: Universal Pictures

Dojmljiv, jeziv ugođaj gradića ispunjenog tajnama i opterećenog nasiljem opipljiv je od prvih trenutaka filma. Strah koji donosi “Crni telefon” ima dva lica – prvi dio filma, horor prije horora, prikazuje život mirnog i povučenog dječaka koji je meta nasilja kako u školi, među vršnjacima tako u domu gdje njega i sestru terorizira otac. Dječak je nemoćan i jednostavan nije spreman vratiti istom mjerom – u školi dobiva zaštitu brutalno ubojitog vršnjaka Robina dok u vlastitom domu spasa nema. Otac, često alkoholiziran, terorizira Finneyja i sestru Gwen. On traži povod i svaku će sitnicu iskoristiti za nasilje nad djecom (teško se oteti dojmu kako je Terrence, tako je očevo ime, razloge za odlazak majke pronašao upravo u Gwen i Finneyju). Život dječaka je svojevrsni horor i bez čudovišta – njegova je svakodnevica borba za opstanak, ispunjena nasiljem na koje Finney ne zna i nije sposoban (ili ne želi, ili sve navedeno) odgovoriti. A čudovište se tek treba pojaviti…

U trenutku kada Otimač stupa na scenu i postaje jedan od dva glavna protagonista filma počinje drugi čin “Crnog telefona”. Otimač je ubojica iz susjedstva, potpuno poremećeni i brutalni ubojica kojem su meta djeca (ubija i odrasle, ali samo kada je u opasnosti otkrivanje njegova identiteta). Ubojičina maska (kao i čitava pojava) impresivno je stravična – interakcija između ubojice i otetog te za ubojstvo određenog Finneyja hororski izvrsno funkcionira. Dječak izgleda kao lovina koja nema nikakvog izgleda protiv predatora, ali nada postoji svaki puta kada zazvoni crni telefon…

Foto: Universal Pictures

“Crni telefon”, između ostalog, u jednom trenutku (finale koje je pomalo zbrzano i najslabiji je dio filma) progovara o onom što je prije više od pola stoljeća pripovijedao točnije preispitivao Stanley Kubrick u “Paklenoj naranči” (najsnažnije upravo u posljednjim minutama). Može li čovjek (u slučaju “Crnog telefona” dječak) živjeti bez nasilja? Postoje trenuci kada nasilje stvara nasilje jer drugačije se ne može (pre)živjeti. Naravno, “Crni telefon” je prije svega horor i nije, poput “Paklene naranče”, detaljnije progovorio o temi, ali je ipak zagrebao ispod površine. Dublje od očekivanog.

Glumačku ekipu filma predvode djeca glumci (prije svih Mason Thames kao Finney, Madeleine McGraw u ulozi Gwen te dojmljivi Miguel Cazarez Mora kao Robin). Dobar je i Jeremy Davis u dijaboličnom izdanju oca, ali prvo ime filma je stravično uvjerljivi Ethan Hawke. Glumac kojeg nismo navikli gledati u ovakvim ulogama jezivo je stvaran u ulozi Otimača. Ne samo zbog maske…

“Crni telefon” intrigantan je spoj trilera i horora s dodatkom nadnaravnih elemenata. Redatelj Derrickson stvorio je dojmljivo jeziv ugođaj u kojem kao glavni negativac briljira Ethan Hawke. Čudovišta su oko nas, neka nose maske, neka su bez njih. Jedini spas je javljanje na crni telefon….

 

OCJENA: 7.5 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime