REDATELJ: Dario Lonjak
GLAVNE ULOGE: Alen Liverić, Branko Janković, Borko Perić, Dejan Aćimović, Maja Jurić, Slavko Sobin, Emir Hadžihafizbegović
TRAJANJE: 94 minute
“Ovo je tek početak….jarane.”
Malo je domaćih filmova posljednjih godina koji su imali zanimljivu, može se napisati i efektnu reklamnu kampanju kao što je uradak redatelja Darija Lonjaka. Jumbo plakati pozivaju na odlazak u kino – reklamna je kampanja “Divljake” predstavila kao drugačiji domaći film, ostvarenje koje je, prije svega žanrovski, odmak od dosadašnje kino ponude i koji bi, pomalo revolucionarno, trebao promijeniti trendove. Ambicija ove akcijske komedije je, ponajprije, postati blockbuster koji bi u fokus kino publike vratio domaći film (blockbusterske ambicije odnose se i na kino dvorane izvan Hrvatske – “Divljaci” su premijeru istog dana imali u Srbiji). Sudeći prema posjećenosti dvorane u kojoj je pisac ovih redaka (po)gledao film, “Divljaci” neće ostvariti veliki broj gledatelja (ipak, treba pričekati rezultate prvog vikenda prikazivanja), ali svakako vrijedi provjeriti koliko je film drugačiji od većine domaćih filmova koje možemo vidjeti na velikom platnu….
Film počinje glasom Drage Čosića koji komentira gol Mandžukića i ulazak Hrvatske u finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. godine. Upoznajemo vatrene navijače Zolju, Malog i Jasmina koji pod svaku cijenu žele finale gledati uživo. Plan je opljačkati benzinsku crpku i odletjeti za Rusiju. Pljačka krene u pogrešnom smjeru i nakon ubojstva lokalnog našmrkanog policajca (čitaj: lokalnog šerifa) trojac bježi u susjednu Bosnu i Hercegovinu. No, tek tada počinju problemi – spletom okolnosti Mali, Zola i Jasmin uletjet će usred terorističkog kampa negdje u Bosni….
“Divljaci” su koktel žanrova u kojem lagano dominiraju akcija (više) i komedija (manje). Čitavim trajanjem filma može se osjetiti filmofilski dodir redatelja i scenarista – mnoge scene filma inspirirane su (ili je riječ o posvetama – sasvim je svejedno) poznatim i važnim, prije svih, akcijskim filmovima iz prošlih vremena. Redatelj i scenaristi filma otkrivaju filmske favorite na različite načine i istinsko je osvježenje vidjeti domaći film kojeg su kreirali i realizirali….filmofili…
Film je dinamičniji i duhovitiji u, recimo, prvoj polovici filma – nespretni pljačkaši koji iza sebe ostavljaju leš (ali ne odustaju od odlaska na finale), približavanje protagonista gledatelju tijekom vožnje u kamionu te dolazak u teroristički kamp (upoznavanje sa stanovnicima) ispunjeno je humorom, pristojnom karakterizacijom glavnih likova koji nisu pretjerano simpatični, ali su opipljivo ljudski te jurnjavama i pucnjavom koje su za domaće filmske standarde i više nego atraktivne i zabavne za gledanje. Kako se film bliži finalu tako autori pokušavaju dodati i nešto ozbiljniji ton uz dozu provokacije…
Snimanje odnosno realizacija odužila se zbog financijskih razloga – “Divljaci” su ponešto izgubili na aktualnosti (danas se vode neki drugi ratovi), ali terorizam odnosno islamisti u Bosni i Hercegovini sigurno će izazvati reakcije. U vrijeme korektnosti svake vrste negativci u “Divljacima” (iako neki od njih izgledaju kao da su pobjegli iz crtanih filmova) sigurno neće proći nezapaženo. Posebno zbog rečenica izgovorenih u filmu (biće bolje nego što su braća napravila s dva aviona) kao i lokacije na kojoj islamisti planiraju izvesti teroristički napada. Iako nije ključan detalj filma, provokacija je utisnuta u njegovu radnju…
Šarolika je glumačka ekipa filma – najuvjerljivije glumačke interpretacije su ostvarili Dejan Ačimović (Enver, vođa terorista) te Alen Liverić u ulozi Zolje, bivšeg zatvorenika sada pljačkaša i navijača. Liverić je doljmljiv i vrlo uvjerljiv u ulozi akcijskog junaka filma. U redu, vrijedi spomenuti i Branka Jankovića u kompliciranoj ulozi Jasmina.
Hoće li najave odnosno reklamna kampanja okrenuti trendove kada je o domaćem filmu riječ i dovesti publiku u kino dvorane pokazat će dani i tjedni koji dolaze. Kako god bilo riječ je, unatoč manama, zanimljivom domaćem filmskom iskoraku koji se razlikuje od većine domaćih projekata koje smo imali prilike gledati posljednjih godina. Mali korak za sedmu umjetnost u cjelini, ali značajan iskorak za domaću kinematografiju. Jer… nije jednostavno biti drugačiji…
Odgovori