Naslovnica Drama RETRO RECENZIJA: PLANINA BROKEBACK

RETRO RECENZIJA: PLANINA BROKEBACK

922
1
Foto: Screenshot

REDATELJ: Ang Lee

GLAVNE ULOGE: Heath Ledger, Jake Gyllenhaal, Michelle Williams, Anne Hathaway, Randy Quaid

TRAJANJE: 134 minute

NAZIV ORIGINALA: Brokeback Mountain

GODINA PROIZVODNJE: 2005

 

Prije nego je woke kultura natjerala sve stare uratke s malih i velikih ekrana da se zapitaju zašto nemaju jednu gay ili nebinarnu osobu, postojali su i filmovi koji su bili pioniri prije nego što je bilo popularno biti fluidno seksualan (gledate li Euphoriu?) i otvoreno pričali o tom. Svaka jedinka s jajnicima voli dobar ljubavni film, nakon „Mostova okruga Madison“ malo koji uspijeva dotaknuti žensko srce, um i znatiželju poput Ang Leejeve „Planine Brokeback“ – nedvojbeno jednog od najkompletnijih ostvarenja 2005. godine. Pa i muško srce iako im je nekad teško priznati da škicaju iste dok kolutaju očima na odabir takvog za subotnju večer.

Mlađa generacija spremno dijeli Heath Ledgerovog Jokera na svojim Facebook profilima, dive se veličini i neponovljivosti njegove izvedbe, dikciji sadističkih monologa i neopranoj kosi koja živi svoj vlastiti život. No “Planina Brockeback” servira rezerviranog, životom izbrazdanog, stisnutog Ledgera kao Ennisa Del Mara koji, iako u ranim dvadesetima, nosi bol svijeta na plećima i živi život stereotipa s američkih redneck poljana. Jake Gyllenhaal kao Jack Twist nježan je, pristupačan i gotovo cvjetno prozaičan, toplog osmijeha sa stavom dečka iz susjedstva kakve smo svi poznavali dok smo odrastali. Prva misao je da bi ga najradije zagrlili jer njegove kestenjaste oči vode vlastiti dramski monolog s gledateljem.

Obojica su sinovi svojih očeva, čuvari obiteljske baštine (koja je, čini se, često u ruševinama), naizgled različiti, ali zapravo neoborivo slični, nečujno prihvaćaju društveno prihvatljivu sudbinu i više-manje jedine uzde u svojim životima koje drže su one nad konjima koje jašu. Zbog toga se njihovi putevi i isprepliću na Brokebacku gdje jednog ljeta čuvaju ovce i po prvi put u svojim životima stupaju na neutralan teren lišen predrasuda, američkog morala i nepisanih socijalnih konvencija.

“Planina Brockeback” započinje sporo, obećava umirujuće pejzaže i toplo meketanje ovaca uz nezaboravne početne taktove Gustava Santaolalla – zatim nas pod utjecajem boce žestokog jedne snježne noći šokira obratom. Možda on ljuti alfa muškarčinu ali takav ni ne pali ovaj film iako osobine istog tako vješto vidimo u obojici.

 

Foto: Screenshot

Ang Lee voli se uhvatiti u koštac s čitavim dijapazonom tema, od suvremenog „Hulka“, ekranizirane suvremene bajke – „Pijevog života“ do pretakanja proze Jane Austen u klasičnu poslasticu „Razum i osjećaji“. U “Planini Brockeback” servira čitavu veličinu svog redateljskog talenta. Činjenicu da je riječ o gay ljubavi stavlja u totalno drugi plan pa čak i činjenicu da je riječ o ljubavi jer ona je neostvariva iako visi u zraku i osjeća se čitavim trajanjem filma. Dok gledamo protagoniste kako žive svoje živote iz minute u minutu osjećamo tugu. Dok im se rađaju djeca, dok vode ljubav sa svojim ženama (odlične Michelle Williams, koja je u to vrijeme bila i u vezi s Ledgerom te Anne Hathaway), velika rupa ispunjava ekran, a i gledatelja tjerajući ga da preispita i neke svoje vlastite životne odluke jer je osjećaj u ustima gorak. Vjerujem da je Leeu to i bio cilj.

I kad Jack Twist kaže: „I wish I knew how to quit you!“ želudac se stisne zbog činjenice koliko je malo trenutaka istinske sreće darovano ovim dvjema istinski nesretnim dušama osim onih koje su godinama krali za sebe.

Svi mi živimo živote u ormarima na ovaj ili onaj način, a suočavanje s posljedicama istog ponekad nije ugodno. I to je cilj koji je Ang Lee tako uglađeno, a uspješno postigao. Da osjećamo da nešto nedostaje iako smo popunili sve boxeve visokofunkcionalnog pojedinca.

S osam nominacija i tri osvojena Oscara, “Planina Brockeback” ostavlja puno dublji utisak na popularnu kulturu, otvara vječnu tabu temu i ostaje u nasljeđe budućim generacijama. 

Ovu poslasticu treba otvarati s vremena na vrijeme, u različitim fazama života, gledati je s različitih stajališta i svaki put se iznova nakloniti njenom stvaratelju, protagonistima i katarzičnom osjećaju koji ostavlja u svima nama…..

 

Tekst napisala: Donna Dodig

 

1 KOMENTAR

  1. Istančani ljubavni film, tako ja to gledam i taj film pokazuje kako ljubav nema granice.No meni se sviđa još jedan špijunsko ljubavni film Ang Lee-a a to je : Požuda, oprez. U tom strastvenom špijunskom trileru posebno je upečatljiva a po meni i jedna od najboljih ljubavnih scena; scena u japanskom restaurantu scena u kojoj glavna glumica pjeva svome špijunskom ljubavniku a njemu idu suze na oči.( a bome i nama gledaocima).
    Na Ang Lee-ev film malo me podsjeća i ovogodišnji dobitnik Golden Globa : Power of the dog. U svakom slučaju , bravo za Ang Lee-a!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime