RECENZIJA: VRISAK (2022) – Wesu Cravenu, s poštovanjem…

REDATELJI: Tyler Gillett, Matt Bettinelli – Olpin

GLAVNE ULOGE: Neve Campbell, Courtney Cox, David Arquette, Marley Shelton, Melissa Barrera, Jenna Ortega

TRAJANJE: 114 minuta

NAZIV ORIGINALA: Scream

 

“Ovaj put je drugačije.”  – Dewey

 

Sjećate se kako je počelo? Telefonski razgovor o hororu (filmskom, naravno) između plavokose Casey (uvijek dražesna Drew Barrymore) i slučajnog pozivatelja završit će brutalnim ubojstvom. Početak filma, ali i serijala koji je postao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih predstavnika žanra. Da, o “Vrisku” jer riječ – filmu koji preispituje, analizira, ponekad i parodira te odaje počast važnim i popularnim ikonama žanra. “Vrisak” je, između ostalog, bio i film o filmu (filmovima), film koji preispitivajući horor žanr zapravo preispituje samog sebe i svoje postojanje. Film redatelja Wesa Cravena (“Strava u ulici brijestova”) i scenarista Kevina Williamsona (autorovo filmofilstvo ugrađeno u scenarij filma nosi veliki dio zasluga za popularnost filma odnosno serijala) donio je nove ideje i vjetar u leđa žanru (s naglaskom na slashere – u godinama nakon premijere “Vriska” snimljeni su, između ostalih, “Znam što si radila prošlog ljeta”, “Urbane legende”….) te su stigli i nastavci te istoimena serija. Četvrti film serijala snimljen je prije desetak godina (2011) – u međuvremenu je Wes Craven preminuo, ali “Vrisak” ide dalje. Novi “Vrisak” (koji je i posveta Cravenu) za nova vremena (uz poštovanje prema prethodnim filmovima), dvadeset i pet godina nakon premijere prvog filma, stigao je u kino dvorane…

Kako protagonist filma objašnjava u filmu, novi je “Vrisak” requel – nešto između nastavka i ponovnog pokretanja serijala (sequela i reboota – primjeri su novi “Noć vještica” filmovi, “Istjerivači duhova: Naslijeđe” čak i “Ratovi zvijezda:Sila se budi”). Film počinje sličnom scenom kao izvornik iz 1996 – poziv na koji se javlja mlađahna Tara završava brutalnim obračunom. Ghostface se vratio, stanovnici Woodsboroa odnosno Tarini prijatelji su u strahu jer svi oni su na meti ubojice koji je jedan od njih. U otkrivanje ubojice uključuje se i Tarina sestra Samantha (bivša stanovnica Woodsboroa koja stiže u grad) kao i stari poznanik – Dewey….

Prethodne rečenice su tek dio zapleta novog “Vriska” – druge važne detalje oko radnje u ovom tekstu čitati nećete jer gledatelj ima puno toga za otkriti. Najveće otkriće, kao i uvijek, je identitet ubojice. Ili ubojica?

Novi “Vrisak” (kao i imenjak iz 1996. godine) ispunjen je, manjim i većim, horor (nisu samo horor-reference dio filma, ali je, očekivano, taj žanr najviše zastupljen) posvetama (Carpenter je prezime Samanthe i Tare – vjerojatno ne treba objašnjavati tko je John prema kojoj su protagonistice dobile prezime) i preispitivanjem žanra. Film se bavi recentnom ponudom filmova – u filmu se spominje termin rafinirani horor filmovi (među koje pripadaju naslovi poput Naslijeđeno zlo , “Babadook”, “Vještica…). Spomenuti filmovi (kao i oni koji spomenuti nisu) pripadaju predstavnicima žanra koji su suprotni pol od serijala “Stab” koji gledaju protagonisti filma (“Stab” je zapravo “Vrisak”). Kao i stvarna filmska publika (dakle, svi mi) tako i protagonisti filma preispituju jesu li bolji, zabavniji ili slojevitiji rafinirani horori ili dobri stari slasheri. Odgovor je individualan, ali serijal “Vrisak” se ne predaje i donosi puno toga dobrog za ljubitelje žanra…

Foto. Screenshot

Redateljski dvojac Gilletti/Bettinelli- Olpin kao i scenarist James Vanderbilt imaju filmofilski nerv i sjajno su uravnotežili novi “Vrisak” s protagonistima i događajima iz prošlosti. Uz pojavljivanje dobro nam poznatih likova upoznajemo veliki broj novih, mlađih protagonista koji nisu zanimljivi samo kao potencijalne žrtve i(ili) ubojice već saznajemo (ili naslućujemo) detalje iz njihovih života koji objašnjavaju njihove postupke ili su napomenuti kao važan dio karakterizacije. Mlađi protagonisti koriste i nova pomagala – društvene mreže dio su njihovih života (i smrti)… filma.

Film sadrži nekoliko iznenađujuće snažnih emotivnih trenutaka. Prvi se odnosi na likove koje dobro poznajemo i njihov susret (posebno kada se uzme u obzir povijest njihovih odnosa iz prethodnih filmova) dok je drugi također povezan s protagonistima, ali mlađima, stanovnicima Woodsboroa koje upoznajemo tijekom trajanja filma. Ponovni susreti i razotkrivanje tajni iz prošlosti dovode do preispitivanja odnosa između likova važnih za radnju filma…

Emotivni trenuci, posvete filmovima (čak i serijama – detalj filma podsjeća na “Dextera” i njegovog mračnog suputnika), preispitivanje horor žanra…. a gdje su napetost i brutalne scene, stvari koje horor film čine uspješnim i gledanja vrijednim? Nema brige – kreativnost kojom se stvara napetost na vrhunskoj je razini. Redatelji nas vode na krive tragove, Ghostface može biti na mjestima na kojima se najmanje očekuje. Također, novi je “Vrisak” najbrutalniji i najkrvaviji film serijala. Ghostface je nemilosrdan i kreativan u osmišljavanju ubojstava.

Ako bi tražili mane filma onda se one mogu pronaći u drugom dijelu filma – prvih je sat vremena novog “Vriska” izvrsno dok u nastavku film ipak malo pada u intenzitetu i mogu se pronaći određeni nedostaci. No, nije drugi dio filma negledljiv i(li) promašen već zaostaje za, otprilike, početnih šezdeset minuta u kojima film savršeno funkcionira.

“Vrisak” je pravi, punokrvni requel – uz poštovanje prethodnih filmova (prije svih onog iz 1996. godine) donosi puno novog materijala i, vjerojatno, pokreće novi serijal. Minute filma brzo prolaze, napetost raste, Ghostface je ponovo u akciji i broj ubijenih raste – između ubojstava rješavaju se odnosi između likova, na površinu izlaze tajne prošlosti te film preispituje povijest žanra kao i recentnu filmsku kino stvarnost (“Hollywoodu nedostaje ideja” – naglasit će jedan od likova filma) – uz sve navedeno film uspijeva biti i zabavan. Novi “Vrisak” na pravi način nastavlja tamo gdje je pokojni Wes Craven stao – na zadovoljstvo ljubitelja prethodnih filmova (i one koji će njihovi obožavatelji tek postati), prije svega onog iz 1996. godine.

 

OCJENA: 8

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)