AUTORI SERIJE: Nemanja Cipranić, Strahinja Madžarević
GLAVNE ULOGE: Uliks Fehmiu, Nikola Kojo, Jelena Đokić, Slavko Štimac, Toni Mihajlovski, Anastasija Đurović, Nebojša Milovanović
TRAJANJE: jedna sezona, deset epizoda…
…ovde je stari običaj kod Vlaha, iz ovog kraja, a Vlasi veruju u zagrobni život, da kad umre neki mlad čovek, neoženjen da bi spasao dušu i našao mir na onom svetu oni mu na sahrani prirede svadbu. Uzmu njegovu verenicu, ako je ima, ako je nema onda zamole neku mlađu devojku, neudatu da mu bude verenica na svadbi. I točno godinu dana mora da bude njegova i živi u njegovoj kući….
Priča o prvoj horor serija na prostoru bivše države zakotrljala se tijekom održavanja ovogodišnjeg Sarajevo film festivala. Kao i kod većine renomiranih svjetskih filmskih festivala tako je i SFF u program uvrstio premijerne epizoda nekoliko serija. Jedna od njih bila i “Crna svadba” – tijekom festivala odnosno prikazane su uvodne dvije epizode srpske serije koje je pisac ovih redaka ima prilike vidjeti i već tada se moglo zaključiti kako je riječ o vrlo zanimljivom projektu. Dvije epizode (od deset koliko ih sezona ima) ipak nisu dovoljne za potpuni dojam o “Crnoj svadbi” pa je ovaj tekst čekao završetak prve sezone. Prije otprilike dva tjedna emitirana je posljednja epizoda sezone – došlo je vrijeme za tekst o seriji koja je ubrzo nakon početka prikazivanja (zasluženo) izazvala veliku pažnju jer riječ o prvoj srpskoj horor seriji.…
Uvod odnosno zaplet gledatelja udara u glavu odmah i bez milosti te najavljuje sve ono što “Crna svadba” donosi – mjesto radnje je selo u Istočnoj Srbiji. Jedno od onih naselja gdje se, čini se, svi poznaju i gdje velikih životnih iznenađenja nema. Dnevna rutina jednolična je i jednostavna – stanovnici žive baš onakav život kakav je u malim sredinama…sve do trenutka kada jedan od njih uzima oružje i likvidira dvanaestero mještana, susjeda. Njegovo ime je Mitar – tijekom pregovora s detektivom Petrom Čirićom, Mitar pokušava samoubojstvo, ali čudom ostane živ. Ubojica je prebačen u Beograd gdje pod policijskim nadzorom leži u bolnici. Detektiv Čirić te inspektori Tomić i Blagojević pokušavaju otkriti motive krvavog zločina. Kako bi utvrdili Mitrovo psihičko stanje policiji na slučaju pomaže i psihologinja Nataša Janković. Istražitelji ubrzo shvaćaju kako je višestruko ubojstvo tek početak događaja koji u opasnost dovode na samo osobe angažirane na slučaju već i mnoge druge…čitavo čovječanstvo….
Fenomen ili obred crne svadbe tek je dio paganskih običaja kod Vlaha, legenda i mitova iz daleke prošlosti i narodnih priča koje su inspirirale autore serije. Običaje i mitologiju iz davne prošlosti autori su povezali s ne tako davnim događajima (ubojstva u selu Jabukovac 2007. godine) te ugradili aktualne teme i sumnje koje se prelamaju kroz ljudsko društvo – rezultat je jeziva i napeta serija koja, unatoč manama, većinom vremena funkcionira vrlo dobro i ima ono što je važno za uspjeh svake serije. Kraj svake epizode tjera gledatelja da krene dalje i otkrije kako priča sezone završava i što se ovdje (u seriji) zapravo događa…
Foto: Screenshot
Prvih pet-šest epizoda, dakle pola serije, dinamičnije su, intenzivnije i napetije od ostatka -dinamika i napetost nešto je slabija u idućih nekoliko epizoda – teško se oteti dojmu kako bi epizoda, dvije manje “Crnu svadbu učinilo znatno kompaktnijom cjelinom. Autori predstavljaju niz likova – od policijskih istražitelja i psihologinje i njene kćeri preko ekskomuniciranog monaha Tihona i vračare babe Mikule pa sve do sportskog radijskog reportera Miće Đurića (ovdje nas radnja serije vraća u 1976. godinu). Svi navedeni protagonisti (i oni koji to nisu) povezani su sa zločinom, ubojstvima koje je počinio Mitar. Bez obzira na veliki broj likova serija je korektno režirana, gleda se bez problema (osim, naravno, jezivih i krvavih detalja kojima je radnja natopljena) iako se radnja odigrava u dva vremenska perioda (spomenuta 1976. i današnje vrijeme). Likovi su, većinom, slojeviti i zanimljivi – neki su progonjeni prošlošću, neki se sve više povezuju sa slučajem zbog razvoja događaja. Različitih su uvjerenja i neki su moralno posrnuli, neki su opsjednuti – baš onakve duše kakve su na iskušenju za ono što dolazi…
Iako je radnja sagrađena na motivima iz daleke (i ne tako daleke) prošlosti, autori nisu propustili komentirati sadašnjost. Tijekom trajanja serije kamera će više puta iz ptičje perspektive hladno prikazati grad i njegove stanovnike. Kada se kamera spusti na površinu i počinje pratiti likove (dakle, zagrebe ispod površine) pred nama se otkrivaju likovi i nižu događaji koji pokazuju moralnu krizu modernog društva. U seriji stradaju nedužni i(li) najbolji od nas dok ostali ostaju…živjeti. Stradaju i opsjednuti, oni čije su duše postale crne, mrtvi koji i ne znaju da su mrtvi. Oni koji su postali vlasništvo Sile Zla..
Nije “Crna svadba” bez mana – osim spomenute neujednačenosti seriji se može prigovoriti i određeni redateljski propusti (npr. nesreća u kojoj gine jedan od inspektora prilično je površno prikazana iako je riječ o bitnom detalju za priču) kao i izgled te interpretacija nekih likova. Prije svega pretjerano ukočeno i teatralno izgleda monah Tihon u interpretaciji Tonija Mihajlovskog. Monahova biografija je zanimljiva, ali upozorenja koja traju nekoliko epizoda i teatralan nastup izgledaju kao da dolazi iz nekog drugog projekta. Poput lika iz kazališne predstave, nikako televizijske serije…
Foto: Screenshot
Najbolja glumačka izvedba serije je ona Slavka Štimca u ulozi Mitra. Standardno dobar je Nikola Kojo (sjajna scena u kojoj govori ljubavnici kako je ona kurva a on govno od čovjeka) – zanimljivi su i detalji u trenucima kada se serija seli u 1976. godinu. Autori serije, čini se, nogometni su zaljubljenici i štovatelji legendarnog nogometnog reprezentativca Čehoslovačke Antonina Panenke.
Bez obzira na nekoliko problema seriju “Crna svadba” vrijedi gledati iz više razloga. Uspjele i zanimljive istodobno jezive i napetošću ispunjene horor serije temeljene na vječnoj borbi dobra i zla, paganskim običajima, religijskim elementima te narodnim običajima i mitovima nisu česta pojava i ljubitelje žanra “Crna svadba” sigurno će (barem) zaintrigirati. Oni kojima horor i misterija nisu omiljeno serijsko štivo “Crna svadba” također bi mogla postati zanimljiva jer sadrži dovoljno detalja u kojima se može pročitati neke od vječnih ljudskih tema i dvojbi. Posljednja epizoda sugerira nastavak odnosno drugu sezonu koja će, uvjeren sam, biti realizirana jer…. katabaza je počela…
Odgovori