RECENZIJA: KRIVNJA (2021) – slomljeni ljudi spašavaju slomljene ljude

REDATELJ: Antoine Fuqua

GLAVNE ULOGE: Jake Gyllenhaal, Riley Keough, Peter Sarsgaard

TRAJANJE: 90 minuta

NAZIV ORIGINALA: The Guilty

 

Godine 2018. na svetom mjestu američkog i svjetskog nezavisnog filma (“Sundance Film Festival”) nagradu publike osvojio je jedan mali veliki film iz Danske. Krivnja je na prepad osvojila publiku – ništa čudno i neobično jer riječ je o rijetko napetom i originalnom filmu koji ima i šokantan, neočekivan obrat. Najveće zasluge za uspjeh filma pripadaju redatelju i scenaristu Gustavu Molleru i glavnom glumcu Jakobu Cedergrenu.

“Krivnja” se na domaćem tržištu sramežljivo pojavila na festivalima i rijetkim kino predstavama, ali u SAD-u film nije ostao neprimijećen. Osim, spomenute, nagrade publike za realizaciju američke verzije filma zainteresirao se Jake Gyllenhaal. Interes nije neočekivan – glavna uloga u “Krivnji” idealan je, istodobno i zahtjevan glumački izazov jer “Krivnja” je, većinom, one actor show – film kojeg nosi tek jedna glumačka izvedba (ostalo su glasovi na telefonu, ne zanmarivi kada je o cjelini riječ, ali ipak sporedne uloge). Gyllenhaal je stao iza projekta i kao producent filma. Za redatelja filma odabran je Antoine Fuqua (“Dan obuke”, “Suze boga sunca”, “Pravednik”…) dok je scenaristički posao odradio Nic Pizzolatto autor serije “Pravi detektiv”….

Joe Baylor radi u centru za hitne intervencije. Njegov je glas prvi koji se može čuti kada je nekome potrebna pomoć – prima pozive, koordinira službe i pokušava pomoći, koliko je moguće, preko telefona. Stresan i zahtjevan posao postaje još kompliciraniji u trenutku kada Baylor dobiva poziv od žene (kasnije saznajemo kako je njeno ime Emily) koja tvrdi da je oteta. Joe očajnički želi spasiti Emily, ali situacija, iz minute u minutu, postaje sve kompliciranija….

Velika je vjerojatnost kako će ovogodišnja “Krivnja” biti nešto zanimljivija gledateljima koji nisu gledali original iz 2018. godine. Kako je riječ o punokrvnom trileru, ali i minimalističkom filmu (broj protagonista i jedna lokacija na kojoj je film snimljen) gledatelji upoznati s danskim filmom doživjet će nešto manje iznenađenja i šokantnih trenutaka nego ljubitelji filma koji se s pričom “Krivnje” susreću prvi puta. No, to nikako ne znači da “Krivnju” Antoinea Fuque i Jakea Gyllenhaala treba izbjegavati. Upravo suprotno – riječ je o jednom od uspjelijih remakeova posljednjih godina…

 

Foto: Netflix

Jedan od glavnih razloga zbog kojih je “Krivnja” uspjeli remake leži u činjenici kako redatelj i scenarist filma nisu mijenjali bitne stvari iz priče originala. U redu, radnja je smještena usred požara koji ionako napetu radnju i neizvjesnost oko sudbine protagonista čini više dramatičnom, ali, uz još nekoliko detalja, riječ je o filmu koji prati radnju prethodnika. Jednostavna formula uspjeha kada je o remakeu riječ – ono što je dobro ne mijenjaj, slijedi priču i iskoristi velike potencijale i mogućnosti glavnog glumca…

Gyllenhaal je izvrstan u portretiranju Joea Baylora, glavnog protagonista filma. Njegova je interpretacija  (uz scenarij) ključ uspjeha “Krivnje”. Emocije, duševna stanja koja se mogu pročitati na licu glavnog glumca duboke su i, što je važnije, uvjerljive. Baylor je i prije nego što je Emily nazvala slomljen čovjek zbog događaja iz prošlosti – epilog prošlosti trebao bi se dogoditi dan poslije događaja koje pratimo u filmu. Glavni je protagonist željan iskupljenja, čovjek koji se bori s vlastitim demonima i pokušava pronaći način…Kako spasiti sebe, ali i Emily. No, priča će krenuti u neočekivanom smjeru…

Klaustrofobija i anksioznost iznimno su naglašene u filmu. Baylor ne može pobjeći iz ureda 911 službe, telefonski pozivi njegova su sudbina i trenuci koji slomljenom čovjeku mogu donijeti iskupljenje.

Telefonski pozivi i klaustrofobično okruženje “Krivnji” daje rijetko viđenu filmsku tenziju i napetost (posebno će spomenute detalje osjetiti gledatelji koji nisu gledali film iz 2018. godine). Kako raste napetost oko Emily tako se gledatelju otkrivaju detalji slučaja iz Baylorove prošlosti. Ritam i tenzija filma na visokom su nivou i teško je ostati miran i ne povezati se s događajima koji se odigravaju ispred gledatelja.

Nema nikakve sumnje kako je (pre)velik broj remakeova koji posljednjih godina dolaze iz Hollywooda. Većinom je riječ o neuspjelim filmovima, ali postoje i iznimke – jedna od njih je i “Krivnja”. Vrlo dobar danski original iz 2018. godine dobio je jednako dobar remake zaslugom još jednog glumačkog nastupa Jakea Gyllenhaala te zbog činjenice kako autori nisu mijenjali sve ono zbog čega je danski film osvojio naklonost publike.

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)