REDATELJ: Michael Winner
GLAVNE ULOGE: Charles Bronson, Jan-Michel Vincent, Jill Ireland
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Mechanic
GODINE PROIZVODNJE: 1972
Kako zamišljate plaćene ubojice? Pretpostavljam kao profesionalne, nečujne, nevidljive, uvježbane i opasne kao virus ebole. Hej, ne krivim vas, nisam ni ja bolji – plaćeni ubojice su po mistici tek stepenicu niže od nindži, a kako ponekad koriste sličnu odjeću, i nema neke razlike. Stvarnost je ipak drugačija. Obično neki zloglasni lik ispadne običan lik kojeg je tata malo previše šamarao, a mamica previše ignorirala i koji ima opasnih problema sa samim sobom. Ili su obični lajavci koji će vam uz kriglu hladnog ispričati sve od stoljeća sedmog, pa ako im povjerujete, pogreška je stvarno vaša. Srećom, filmovi i dalje podržavaju našu iluziju o njihovoj profesiji. Tako je kultni “Dan šakala” svojedobno ozbiljno kritiziran da kroz fikciju ustvari točno pokazuje kako netko može napraviti neke ilegalne stvari (novi identitet, prošvercati oružje – bilo je to prije nego su nas aerodromima skidali do gola i tražili da plešete na prstima – te da profesiju ubojica glorificira na neviđene razine) dok je remake dobio samo ozbiljne, negativne kritike (remake volim gledati samo zbog scene gdje Willis s brčićima ala Gospon Fulir raznese Jack Blacka) .
Idemo mi natrag u prošlost. Iako je originalni “Dan Šakal”a debelo profitirao (a u tome ima udjel i popularni roman na kojemu je nastao) svega godinu dana ranije pojavio se još jedan kultni naslov koji je za naslovnog junaka imao istu osobu od profesije. Prije nego su sjeli i napravili ovaj film, napravili su zanimljiv vestern imena Chato’s Land. Zanimljiv jer je debelo odudarao od klasične tradicije (klišeja?) gdje John Wayne ušeta, lupi šalu-dvije, ispali metak-dva i spasi učiteljicu s frizurom (koji su, inače, bili dio svakog graničnog grada u danima Wild Westa). Vestern, o Apaču koji nemilosrdno ubija one koji su mu ubili ženu, djelovao je tek kao zagrijavanje za prave stvari. “Plaćeni ubojica” gotovo nastavlja tradiciju prethodnika; šutljivi tip koji nemilosrdno ubija one za koje mu plate da to naprave. Hej, Charles Bronson je mogao biti plaćeni ubojica da nije postao glumac i ovaj naslov je s razlogom kultni – ne zato što je baš toliko dobar (doći ćemo i do mana) već zato što je, kao u slučaju Chatove Zemlje, imao poprilično originalnu priču i naprednu za svoje vrijeme, tako da ima nešto u onome kad kažu da su stara vremena bila i kreativnija. Donekle.
Foto: Screenshot
O čemu je riječ? Arthur Bishop je plaćeni ubojica, najbolji od svoje vrste. Tih, metodičan, ubojit i efikasan. Kada jednom prilikom upozna mladića imenom Stevea (ustvari mu ubije nekog bliskog) stvari krenu pomalo neočekivanim tokom. Steve želi naučiti zanat i Bishop u dečku prepozna kvalitetu zbog koje mu odluči i pokazati kako se radi taj posao. Njih dva stvaraju čudan mentor-učenik odnos, odrađujući zadatke i polako shvaćajući da je neke stvari nemoguće naučiti, kao ni biti najbolji ako već postoji netko ispred tebe….
Zanimljivost – “Plaćeni ubojica” je (kao i mnogi drugi) dobio remake. Loš, ako ćemo iskreno. Bishopa je glumio Jason Statham i Bishop je redizajniran da odgovara njegovu kalupu – razbijač kojemu nema ravnog. Ben Foster je glumio njegovog mlađeg pomoćnika. Film je na kraju balade ispao prosječna i pomalo bezukusna akcija koja je s originalom dijelila imena i općenitu radnju, s time da su uspjeli zeznuti sve što je u originalu valjalo. Što je uspio zeznuti, pitate? . Likove. U originalu funkcioniraju savršeno. Da bi bio plaćeni ubojica moraš imati pokoju žicu krivo spojenu, a da bi želio naučiti taj posao, moraš imati… ustvari ne moraš imati baš previše osjećaja. Biti psihopat je jako poželjna kvaliteta kod aplikacije za ovaj posao. Statham i Foster za svega dva dana buddy-buddy druženja rade vratolomije kakvih bi se posramio i Tom Cruise… ne bi baš išlo. Foster djeluje kao psihopat bez osjećaja uvjerljivo koliko i ja kao Batman. Jan-Michael Vincent iz originanla odradio je fantastičan posao. On je kao Ted Bundy, dečko ljepuškastog lica iza kojeg nema emocija. U tandemu s Bronsonom, koji je njuška samo takva, oni imaju nevjerojatnu kemiju na ekranu. Njihov odnos ima sve što treba imati; intrigu, napetost i nelagodu. Sami kraj je pak priča za sebe, tko je gledao, zna o čemu pričam (tko nije, svakako preporuka za glednje – ovdje ne spoilamo dobre stvari) i funkcionira kao točka na i cijelog njihovog odnosa. Remake je, naravno, i to zeznuo, što stvarno ne iznenađuje jer za takav kraj treba imati velika muda, ali filmovi sedamdesetih su bili i poznati po tome, pa tu nema nekih posebnih iznenađenja.
Foto: Screenshot
Film ima akcije, ali nije baš najspretnije izvedena u nekim dijelovima. Drvena režija nije toliko problem koliko razvučenost u nekim segmentima (prvo što mi pada na pamet je dugačka potjera na motorima) što u konačnici dovodi do neuravnoteženog tempa. Iako Bronson i Vincent imaju karizmu i zanimljiv odnos na ekranu, može se primijetiti kako su im likovi, u suštini, neistraženi te sve što se prikazuje je prilično površno (karakterne osobine – ništa dalje od onog što je potrebno za radnju) pa ako baš i niste veliki obožavatelj Bronsona, onda znate što možete očekivati od njegove izvedbe. Ipak, sve to ne kvari cjelinu kao takvu. Poluga ravnoteže balansira negdje po sredini, malo je riječ o likovima, ali malo više ipak na akciji, gdje se Winner snalazi, iako se može osjetiti, kako već rekoh, i ponešto staromodna režija takvih stvari. Kako je remake ispao poprilično bezukusan original je čak uspio zadržati šarm kroz sve ove godine i ne izgubiti baš previše na atraktivnosti, što otprilike znači da je nešto u njemu ipak dobro napravljeno. Uglavnom, napisah Vam sve bitno (i ponešto nebitnog) pa prosudite sami koliko u svemu tome ima prave privlačnosti i vrijedi li uistinu ono da su se nekad filmovi snimali s puno više takta nego danas. Ili je to samo zločesti filmski mit ?
Tekst napisao: Danijel Špelić
Više tekstova o filmovima i serijama od autora teksta možete pročitati na blogu Deckardov kutak . Osim filma Danijel Špelić je i pisac, autor osam knjiga – o autorovim knjigama više možete saznati na njegovoj Facebook stranici kao i na Goodreads stranicama
Odgovori