REDATELJ: Yuval Adler
GLAVNE ULOGE: Noomi Rapace, Joel Kinnaman, Chris Messina
TRAJANJE: 97 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Secrets We Keep
Godine 1994. Roman Polanski režirao je film “Djevojka i smrt” (ili “Smrt ili djevojka” – u originalu “Death and the Maiden”), djelo koje se rjeđe spominje kada je redateljeva filmografija u pitanju. “Djevojka i smrt” ima intrigantan zaplet – djevojka iz naslova filma je Paulina Escobar, udana za uspješnog pravnika. Jedne olujne večeri njen suprug dolazi kući sa strancem kojeg je spletom okolnosti upoznao prije nekoliko sati. Slučajni susret pokreće lavinu događaja kada Paulina u strancu prepoznaje dužnosnika bivšeg, propalog fašističkog režima koji je Paulinu u ime države tukao i silovao. Paulina odlučuje uhititi stranca i od njega izvući priznanje za zločine koje je učinio. Ili je, možda, gospođa Escobar pogriješila?
“Djevojka i smrt” je projekt kojeg nosi interakcija između Sigourney Weawer i Bena Kingsleyja. Zbog čega uvod o filmu koji zapravo i nije tema ove recenzije? Razlog je jednostavan – redatelj i scenaristi filma “Tajne kojeg čuvamo” posudio je ideju filma Romana Polanskog, obradio je i radnju smjestio poslije Drugog svjetskog rata…
Nakon završetka rata Maja. Romkinja iz Rumunjske novi je život pronašla u SAD-u. Udala se za američkog liječnika kojeg je upoznala tijekom rata u Europi i živi u američkom gradu. Petnaestak je godina prošlo od završetka rata, ali Maja i dalje osjeća traume odnosno posljedice stravičnih događaja koje je preživjela. Prošlost postaje sadašnjost u trenutku kada Maja ugleda muškarca (kasnije saznajemo da je njegovo ime Thomas) i u njemu prepoznaje silovatelja i ubojicu sestre iz ratnih vremena. Rastrojena Maja odluči pravdu uzeti u vlastite ruke…
“Tajne koje čuvamo” je triler/drama o zločinu i kazni koji pokušava gledatelja provocirati i izazvati reakciju moralnim i zakonskim dvojbama. I dok je Polanski likove, većinom, zadržao unutar jedne prostorije, između dvoje ljudi, redatelj Yuval Adler priču je proširio na obitelji. Majinu i Thomasovu.
Zatvorit će Maja Thomasa u podrum obiteljske kuće i držati ga tamo neodređeni broj dana. Ispitivanja, pokušaji da Thomas prizna svoje zločine nisu uspješni pa će se Maja zbližiti s njegovom suprugom. Majin muž neće otići prijaviti suprugu već postaje dio osvete – nije teško zaključiti što je redatelj htio uključivanjem obitelji glavnih protagonista u priču. Pokušao je Adler priču prikazati iz što više perspektiva, snažnije utjecati na gledatelje i film učiniti intrigantnijim, može se reći i kontroverznijim. Ambicije odnosno namjera ima smisla, ali film ima velikih problema s realizacijom odnosno uvjerljivošću događaja koje gledamo.
Neuvjerljivost počinje u trenutku kada Maja prvi puta ugleda Thomasa – on i njegova obitelj žive u blizini i postavlja se pitanje kako je moguće da je Maja svojeg krvnika tek sada prvi puta ugledala? Ili se nedavno doselio s obitelji? Neuvjerljivost i pitanja nagrizaju gledatelja kod otmice da bi se nastavila tijekom nespretno i neinventivno režirane scene u Majinoj kući kada se policajac i Thomasova supruga dolaze raspitati za informacije o Thomasovu. Navedeni trenuci nisu jedini zbog kojih film gubi na uvjerljivosti i napetosti, ali su najbolji primjeri zbog kojih gledatelj gubi nit priče i počinje primjećivati detalje koji često smanjuju intenzitet čitave priče i zapleta filma.
Okupio je Adler zanimljivu glumačku ekipu – istaknuti vrijedi Noomi Rapace u ulozi Maje i Chris Messina kao Lewis no redatelj je ponovo spojio Kinnamana i Noomi Rapace u odnosu sličnom iz filma “Dijete 44”. Njihova interakcija ni tada nije bila pretjerano impresivna – nije ni ovdje iako je trebala biti ključna za uspjeh filma.
Osveta, oprost, prošlost i tajne koje ostaju….neke su od velikih i vječnih tema kojima se bavi film “Tajne koje čuvamo”. Ambicija i pokušaji redatelja da film bude kontroverzan i intrigantan postoje i nisu male, ali je problem realizacija ispunjena neuvjerljivim trenucima i skromnom interakcijom najvažnijih protagonista filma.
OCJENA: 5
Odgovori