Naslovnica Aktualno RECENZIJA: LA CASA DE PAPEL (sezona prva) – kada stvari izmaknu...

RECENZIJA: LA CASA DE PAPEL (sezona prva) – kada stvari izmaknu kontroli…

207
0
Photo: Screenshot

AUTORI SERIJE: Alex Pina

GLAVNE ULOGE: Ursula Corbero, Alvaro Morte, Itziaro Ituno, Pedro Alonso, Miguel Herran, Jaime Lorente, Roberto Garcia, Darko Perić

UPOZORENJE: TEKST SADRŽI I OTKRIVA DETALJE RADNJE PRVE SEZONE

Hej, ovo nije Tarantinov film.”

Iako je prva epizoda španjolske serije “La Casa de Papel” izašla 2017. godine punu je i pomalo neočekivanu popularnost (hype oko serije  doživjela ove godine. “Netflix” je otkupio seriju, uložio u nove epizode (sezone) – ostalo je povijest. U prvih tjedana dana prikazivanja seriju je vidjelo više od 34 milijuna pretplatnika. Internetski portali bili su ispunjeni detaljima o radnji serije i glumcima. Gledanosti i popularnosti serije pomogle je situacija s koronavirusom – izolacije i karantene mnogima su ostavile vremena za gledanje serija. “Netflix” je u krizno vrijeme doživio rekordnu gledanost i milijune novih pretplatnika od kojih su mnogi izabrali seriju “La Casa de Papel”. Mnogi su kritičari oduševljeni serijom. O čemu je riječ u seriji koja je, za sada, obilježila 2020. godinu ?

U prvim minutama serije upoznajemo djevojku (ona je, čitavo vrijeme, naratorica serije). Neka, na trenutak, ostane bezimena. Djevojka je u problemima – pljačka u kojoj je sudjelovala krenula je u krivom smjeru – ona hitno treba pomoć kako bi pobjegla policiji. Spas stiže u liku Profesora koju djevojku treba kao članicu ekipe za najveću pljačku u povijesti. Ekipa ima osam članova koji dobivaju kodna imena prema imenima gradova. Djevojka postaje Tokio i zajedno s ekipom priprema se za pljačku. Nakon dugih priprema Profesor i njegova ekipa kreće u pljačku. Profesor je mozak operacije koji konce vuče izvan zgrade dok osmero odabranih ulazi u kuću novaca, uzima taoce i kreće u realizaciju plana….

Pljačka kao početak radnje i motivacija glavnih protagonista zanimljivo je zamišljena. Cilj je srce sustava, kapitalističkog u ovom slučaju, i države gdje se proizvodi novac. Plan je uzeti, opljačkati ono što u trenutku pljačke ne postoji. Plijen je ogroman – 2.4 milijarde eura. U gotovini.

Photo: Screenshot

Iako autoru serije to i nije najvažnija preokupacija, autor serije Alex Pina (“Los Serrano”)  oštricu kritike usmjerio je prema kapitalizmu i društvu u kojem živimo. Njegovi junaci, pljačkaši trebali bi se, zbog postupaka, svidjeti vanjskom svijetu, taoci bi trebali postati njihovi igrači. Sve uz zvučnu kulisu, nimalo slučajno izabrane, talijanske pjesme “Bella Ciao”. Da, “Casa de Papel” sadrži zrno subverzije.

Uvodna sezona dojmljivo je dizajnirana – od kostimografije pljačkaša do interijera u kojima se radnja odigrava. Salvador Dali kao inspiracija za maske Tokija i ostale iz ekipe efektno su rješenje. Mjesto pljačke, očekivano, izgleda raskošno i lijepo uređeno – suprotnost je ured u kojem Profesor vodi operaciju. Uvjeti u kojima se radi ne moraju biti u skladu sa sposobnostima onih koji tamo rade – kao da šalje poruku autor serije.

Autor serije otkriva uzore i(li) filmaše koje su utjecali na njega. Tarantino je spomenut u prvoj rečenici – kroz nekoliko scena možemo prepoznati neke filmove koji su utjecali na Pina. Zanimljiv je odabir pjesama koje slušamo u seriji (većinom dobro odabranih za trenutak koji prate) kao i nekoliko napetih trenutaka priče. Da, “La Casa de Papel” ima dobrih stvari, ali većina njih u sjeni je radnje ispunjene nevjerojatno jeftinim detaljima priče i radnjom koja je bolno neuvjerljiva.

U redu, serija pati od stvari koje se događaju popularnim serijama (“Dexter”, “Okus krvi” i “Igra prijestolja” prva su asocijacija autora ovih redaka). U nedostatku ideja autori upadaju u crnu rupu potpuno neuvjerljivih ideja i scenarističkih rješenja. Za razliku od spomenutih serija u kojima se takve ideje mogu pronaći u završnim sezonama (zbog nedostatka ideja, ali i želje da se serijal zbog gledanosti što više produži), “La Casa de Papel” je ispunjena takvim trenucima od prve sezone. Nekoliko primjera, detalja radnje koji u velikoj mjeri spuštaju dojam prve sezone i vrijednost serije:

Član grupe pljačkaša (koji izvode najveću pljačku u povijesti) usred pljačke pronalazi ljubavnicu i opako se prepuštaju strastima (pljačka je u toku). Ne samo to – ljubavnicu je prethodno ranio u nogu (trebala je biti ubijena) i sakrio od ostatka grupe. Na skriveno mjesto. Gdje je nitko ne može pronaći. Tijekom pljačke. Ali tada još nisu bili ljubavnici. Postali su kada su ostali pljačkaši otkrili da nije ubijena. Uključujući i onog koji je zapovjedio ubojstvo.

Ali nije to sve – njegova je ljubavnica trudna s kolegom iz banke koji je oženjen i pogođen je metkom. Policijskim.

Metak je dobio zbog greške policijske stručnjakinje koja šokirana nakon problema na poslu ne razgovara s kolegama ili šefom već zove….mamu (majka je uvijek tu, slažem se, ali situacija je ipak malo ozbiljnija…ili nije?)

Idemo dalje – spomenuta policajka (detektivka) postaje ljubavnica glavnog organizatora pljačke (Profesora) koji se usred talačke krize (pljačkaši su uzeli i taoce) bez problema prošetao njihovim kriznim stožerom (tada još nisu bili ljubavnici).

Ali nije ni to sve – jedini čovjek koji može raskrinkati Profesora je kolega od spomenute policajke (bili su, ako se ne varam i ljubavnici – istina za jednu noć), ali kada ima dokaze sirotom policajcu se, istodobno, ispraznio mobitel i sletio je s ceste u suzama i natopljen alkoholom – baš u tom trenutku njegova je kolegica bila u zagrljaju Profesora (ne znam kakva mu je daljnja sudbina tu sam prestao gledati).

Ekipa koja se mjesecima priprema za pljačku počinje sa spletkama i svađama od početka operacije teške 2.4 milijarde eura.

Photo: Screenshot

Kada se podvuče crta ispod prve sezone teško se oteti dojmu kako je “La Casa De Papel” odlično marketinški odrađena, dobro dizajnirana, solidno odglumljena i iznimno precijenjena serija. Ogromne tenzije i pažnju koju je serija izazvala ipak nije opravdana. Za ovakav zaključak dovoljno je pogledati prvu sezonu. Do nekog novog druženja s Tokijom ostaje tek napisati…. “Bella Ciao”….

 

 

Prethodni članakFILMSKI NEGATIVCI KOJE PAMTIMO (prvi dio)
Sljedeći članakPRVI POGLED: DA 5 BLOODS
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime