Naslovnica Aktualno RECENZIJA: MEDENA ZEMLJA – o pčelama i ljudima

RECENZIJA: MEDENA ZEMLJA – o pčelama i ljudima

476
1
Photo: Ljubomir Stefanov

REDATELJ: Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov

GLAVNE ULOGE: Hatidže Muratova, Nazife Muratova, Sam Hussein

TRAJANJE: 88 minuta

NAZIV ORIGINALA: Honeyland

U trenutku pisanja ovih redaka dokumentarni film “Medena zemlja” osvojila je više od trideset filmskih nagrada. Od Sarajeva preko Sidneyja do Sundancea (tamo je “Medena zemlja” nagrade osvojila u tri kategorije), film redateljice Tamare Kotevske i redatelja Ljubomira Stefanova osvaja naklonost festivalskih žirija, kritičara i gledatelja. Kao šlag na tortu festivalskih uspjeha stigle su i dvije nominacije za “Oscara” – “Medena zemlja” u konkurenciji je za osvajanje zlatnog kipića u kategoriji dokumentarnog filma te najboljeg stranog filma. O čemu je tajna uspjeha i neodoljive privlačnosti dokumentarnog bisera iz Makedonije?

Realizacija “Medene zemlje” trajala je tri godine. Vrijeme u kojem su Kotevska i Stefanov svjedočili životnoj priči Hatidže Muratove i njene majke Nazife. Majka je stara, teško bolesna i Hatidže brine za nju. One su jedine stanovnice makedonskog sela u kojem struja i vodovod ne postoje – uvjeti u kojima žive teški su i zapravo izgleda kao da je vrijeme u selu stalo. Davnih dana. Hatidže živi od prodaje meda – jedva dovoljno za preživljavanje. Ionako tešku svakodnevicu Hatidže i Nazife dodatno će zakomplicirati dolazak nomadske obitelji. Obitelj Sam primarno se bavi stočarstvom, ali kada pater familias Hussein u proizvodnji meda (nakon što je Hatidže Husseinu pokazala kako funkcionira život s pčelama) pronalazi priliku za dodatnu i brzu zaradu dolazi teški dani za Hatidže i njene pčele…

U duhu recentne (filmske, ali životne) emancipacije i feminizma dio filmskih autora u potrazi je za snažnim ženskim likovima. U Hollywoodu se, često pod svaku cijenu, pokušavaju pronaći i stvoriti ženski likovi koji bi promovirali feminizam i borbu za žensku stvar. Često su takvi pokušaji neuspješni, izgledaju umjetno i utječu na dojam o konačnom proizvodu odnosno filmu. Filmaši traže snažne ženske likove u tvornici snova – Kotevska i Stefanov pronašli su takvu protagonistkinju u susjedstvu, običnu ženu koja se bori i živi u teškim uvjetima, ali životna energija i volja nikada je ne napušta. Koliko god okolnosti bile nemoguće – predaje nema.

Hatidže brine za majku jer takvo je obiteljsko nasljeđe. Daleko je bolesna Nazifa od pristojne liječničke skrbi i Hatidže je jedina osoba koja teško bolesnoj majci pomaže. Ponekad će Hatidže pomisliti na udaju i odlazak iz sela, ali to su misli, razgovori s majkom u trenucima kada nema posla. Snaga kojom Hatidže nosi život na leđima nevjerojatna je i može se pronaći u mnogim minutama filma. Ipak, unatoč životnim uvjetima nema u glavnoj junakinji filma destrukcije i nestrpljivosti. To se najbolje može vidjeti u poslu kojim Hatidže zarađuje kako bi ona i majka (pre)živjele.

Hatidže je medarica – prodaje med vrhunske kvalitete. Ne, ona nema skupe košnice umjetno stvorene – ona je šaptačica pčelama i med pronalazi u košnicama koje se nalaze u njenom okruženju. U prirodi. Hatidže uzima onoliko koliko je potrebno i med dijeli s pčelama – pola uzima, pola ostavlja kako bi one preživjele. Nikada ne uzima previše jer nedostatak meda može biti koban za pčele. Hatidže živi u skladu s prirodom, dio je okruženja i održava ravnotežu. Koliko god bilo teško ona će uvijek uzeti pola meda. Nikada više od pola.

Photo: Ljubomir Stefanov

Med prodaje u gradu (Skoplje) gdje nabavlja namirnice potrebne za život – najčešće je riječ o bananama. Uz brigu za majku i pčele te svakodnevnu borbu s teškim životnim uvjetima Hatidže će kupiti boju i promijeniti boju kose. Jer svatko želi izgledati lijepo… Kada je najteže Hatidže ne traži sažaljenje – od života će uzeti ono što može i ono što je dovoljno na nekoliko razina. Da, Hatidže je simbol mirenja čovjeka s prirodom, uravnoteženosti života u kojem se ne uzima sve što se može (dakle, previše) već ono što nam je dovoljno. Za život. Suprotnost Husseinu Samu…

Dolazak obitelji Sam promijenit će život majke i kćeri. Nomadska obitelj u potrazi za boljim životom donijet će živost u zaboravljeno selo. Obitelj ima sedmero djece – neki od njih postat će prijatelji glavne junakinje filma. Ipak, dolazak obitelji koban je za Hatidže i njene pčele. Želja za što bržom zaradom donijet će probleme za medaricu i njen posao.

Površno, onako na prvu lik Husseina Sama predstavlja (ili bi trebao predstavljati) moderno kapitalističko društvo koje zbog profita uništava sve što se uništiti može. Međutim, to baš i nije tako – bez obzira na mane i probleme kapitalizam odnosno velike korporacije nikada na odgovorne funkcije Sama ne bi postavile niti bi dopustile potpuno uništenje izvora koji donose zaradu. Sam je mediokritet, čovjek koji malo toga razumije i želi isključivo zaradu. Podložan je pritiscima sa strane i iskoristit će trenutnu situaciju kako bi zaradio bez obzira na posljedice. Nije Sam takav isključivo prema pčelama – čak i kada je njegova glavna djelatnost u pitanju rezultati će biti isti. Nemar i neznanje dovode do teških, nepopravljivih posljedica.

Izgled filma je fascinantan. Predivni kadrovi prirode, okoline sela gdje Hatidže i majka žive osvajaju gledatelja od prvih trenutaka filma (sjajan posao obavili su Fejmi Daut i Samir Ljuma). Težak, zahtjevan život u predivnom okruženju – takvim se, između ostalog, može opisati “Medena zemlja”.

Postoje filmovi nakon kojih je teško pronaći riječi. Teško je sastaviti rečenice jer ono što nude gledatelja ostavlja bez teksta s mislima na ono što je pogledao. Baš takav je film “Medena zemlja” u kojem glavne junakinja Hatidže svojim načinom života šalje snažniju i mudriju poruku o ekologiji i potrebi suživota čovjeka s okolinom nego deseci aktivista. Hrabra i požrtvovna Hatidže Muratova glavna je protagonistkinja priče o čovjeku i prirodi, životu i smrti, sposobnima i mediokritetima te potrebi da ljudska vrsta shvati kako je uništenje okruženja u kojem živimo zapravo i uništenje nas samih. Onakvih kakvi jesmo.

OCJENA: 10

 

 

Prethodni članakPRIČE IZ VIDEOTEKE (drugi dio) ili kako filmovi čuvaju uspomene…
Sljedeći članakOSCAR 2020: POBJEDNICI
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime