Naslovnica Drama RECENZIJA: LITTLE WOODS

RECENZIJA: LITTLE WOODS

44
0
Photo: Tribeca Film Festival

REDATELJICA: Nia DaCosta

GLAVNE ULOGE: Tessa Thompson, Lily James, Luke Kirby

TRAJANJE: 105 minuta

Ana Lily Amirpour, Pippa Bianco, Debra Granik, Lynne Ramsey, Greta Gerwig, Ava DuVernay, Patty Jenkins samo su neke od redateljica čija su se imena, odnosno čiji je rad minulih godina privukao pažnju mnogih filmoljubaca. Posljednja, ali nikako ne manje važna, je Nia DaCosta. Mlada redateljica rođena u New Yorku, točnije Brooklynu, privukla je pažnju svojim redateljskim prvijencem iz 2018. godine, radnog naziva “Little Woods”, osvojivši nekolicinu nagrada na festivalima u Denveru, Heartlandu te “Fargo film” festivalu.
Little Woods mali je industrijski grad smješten u Sjevernoj Dakoti koji je, u svakom slučaju, vidio i živio svoje bolje dane. U njemu su, gotovo s dozom cinizma možemo konstatirati, pustile korijenje dvije sestre. Prva je Ollie (Tessa Thompson) – djevojka koja nastoji preživjeti posljednjih osam dana uvjetne slobode kako bi, napokon, mogla okrenuti novi list u životu i zakoračiti dalje čistih računa. Druga je Deb (Lily James). Mlada majka u turbulentnoj vezi koja zapravo sama brine za dijete pošto otac, blago rečeno, nije netko na koga se može osloniti. Situacija se dodatno komplicira nakon smrti njihove majke…
Oštri mač hipoteke namješten je podno njihovih glava, Deb obznanjuje kako je nanovo trudna. Predstoji sedmodnevna utrka s vremenom u kojoj se stvari moraju sanirati. Pitanje je samo kako, bolje rečeno, na koji način? Mimo ili u skladu sa zakonom?
Gledajući Little Woods teško se oteti dojmu kako je Nia inspiraciju za portretiranje spomenutog grada pronašla u planinama Ozarka Debre Granik. Oba mjesta dišu kao malene zajednice. Zajednice odsječene od svijeta u kojim svi znaju sve, u kojima je sudbina svih dobro znana i poznata. Razlike ipak postoje. Little Woods industrijski je grad u kojem većina ljudi nastoji spojiti kraj s krajem. Rade, ali zarađuju mizerne nadnice koje nisu dostatne za pristojan život. Kao posljedica takvog stanja ljudi se s jedne strane okreću kriminalu kao nužnom zlu, dok s druge cvate tržište tabletama kao, možemo slobodno reći, svojevrsni bijeg od stvarnosti. Grad je umočen u neku vrstu fatalizma iz kojeg se naše junakinje svim silama nastoje pobjeći.
Lily James i Tessa Thompson, usudio bih se reći, odigrale su najbolje uloge u svojim dosadašnjim karijerama. Izvrsno su oslikale dvije sestre u zategnutim odnosima. Odnos koji je daleko, daleko od idealnog, ali istovremeno u sebi nosi svijest o tome kako je krv gušća nego voda, kako obveza prema obitelji, prema najbližima prelazi u ljubav i privrženost koja nam se često na prvi pogled čini iracionalnom i bez trunke smisla. Svijet u kojem žive nije oslikan u crno-bijelo. Njihov je svijet upravo suprotan. Njihov svijet ne poznaje dobre i zle. Njihov svijet ljude usmjerava na teške, nemilosrdne, unaprijed utabane puteve iznad kojih se konstantno nadvijaju crni oblaci praćeni kišom…
Upravo takve su i one. Djevojke koje je nehotice opisao Morgan Freeman u filmu “Sedam” kao detektiv Somerset: „If we catch John Doe and he turns out to be the devil, I mean if he’s Stan himself, that might live up to our expectations, but he’s not the devil. He’s just a man.“ One su samo ljudi. Sa svim plusevima i minusima. Ljudi koji se snalaze i žive kako u tom trenutku znaju i umiju. Ništa više, ništa manje. Ljudi koji reagiraju kao klatno na okolinu i sustav oko sebe. Sustav koji je izvjesio cijenu, odnosno čini razliku u količini mrtvih predsjednika koju valja izdvojiti ovisno o načinu na koji žena želi roditi.
Nia DaCosta snimila je maestralan slow burn moderni western jednostavne fabule koji govori o iskupljenju i preživljavanju unutar ralja nemilosrdne okoline.
Autor recenzije: Nikola Fabijanić

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime