Naslovnica Filmovi RECENZIJA: YESTERDAY

RECENZIJA: YESTERDAY

236
0
Jonathan Prime/Universal Pictures

REDATELJ: Danny Boyle
GLAVNE ULOGE: Himesh Patel, Lily James, Sophia Di Martino, Ed Sheeran
TRAJANJE: 116 minuta

“Trebam čudo.” – Jack Malik

Jack Malik običan je dečko iz susjedstva koji počinje shvaćati kako snovi rijetko postanu stvarnost. Za život Malik zarađuje kao prodavač u dućanu – nezadovoljan je radnim okruženjem kao i nadređenim, ali sve zaboravlja kada Jack uzme gitaru u ruke. Njegova je želja, zapravo san postati slavan – tekstopisac i pjevač. Koliko god se trudio Malik ne uspijeva privući pažnju – nastupe gleda tek nekoliko ljudi. Jedina vječna podrška je nekoliko prijatelja među kojima je i Ellie. Ellie je prijateljica iako su osjećaji između nje i Malika davno prerasli prijateljstvo, ali hrabrosti za priznanje stvarnih osjećaja nema. Nakon još jednog nastupa koji nikoga osim spomenutih u tekstu zanimao nije Jack odluči prekinuti karijeru glazbenika. Nastaviti može jedino ako se dogodi čudo – ona se, istina, ne događaju svaki dan, ali u njegovom slučaju se dogodilo. Dan nakon prekida karijere Malik shvaća da je jedini čovjek koji poznaje glazbu i tekstove “Beatlesa”. Put prema slavi je otvoren, ali slava i prepisivanje tekstova imaju i drugu stranu….
“Yesterday” ima zanimljiv, intrigantan zaplet. Kako svijet izgleda kada se iz kolektivne svijesti izbriše jedan od najvažnijih simbola pop kulture i benda koji je promijenio glazbeni svijet ? Temeljnoj zamisli oko priče filma scenarist Richard Curtis i redatelj Danny Boyle dodali su neuspješnog glazbenika koji baš u trenutku kada se odriče glazbe saznaje da je jedini koji pamti riječi i glazbu hitova poput “Hard day’s night”, “Let it be”, “Help!” i mnogih drugih. Odjednom anonimac dobiva priliku postati svjetska zvijezda, glazbeni Shakespeare – kako ga mediji zovu nakon njegovih prvih uspjeha. S obzirom na ideju i zaplet priča filma mogla je otići u različitim, neočekivanim i na filmu rijetko viđenim pravcima. Međutim, Boyle i Curtis su odlučili drugačije…

Većina minuta filma i posebno rasplet snimljeni su kako bi se svidjeli što široj publici. Film je ispunjen klišejima, većinu vremena podilazi gledatelju. Želi biti lijep, divan, sretan. Takav pristup posebno je naglašen u finalu filma, raspletu koji je baš onakav kakav se može očekivati. Sretan i prihvatljiv, bez rizika (i)li detalja koji bi mogli na bilo koji način provocirati, intrigirati. Bez obzira da li je riječ o Malikovu životu ili funkcioniranju glazbene industrije i show businessa u cjelini. U redu, neki su detalji koje u filmovima iz tvornice snova nemamo previše gledati spomenuti u filmu (npr. krađa pjesama i stvaranje karijere zaslugom tuđe kreativnosti i ideja), ali one su tek usputne stanice i sporedni detalji romantične komedije sa snažnom glazbenom podlogom.
U vremenu kada je kopiranje tuđeg kreativnog rada tek sitnica i nebitan detalj ako je uvjet za uspjeh, “Yesterday” je mogao, osim nostalgičnog prisjećanja na legendarni glazbeni bend, postati priča o umjetnicima i onima koji će njihove ideje beskrupulozno koristiti. Čak i ako autori ne postoje u kolektivnom sjećanju ili nisu među živima. Umjesto toga Boyle je zaredao s klišejima – prijatelji koji se ne usude priznati osjećaje i za koje znamo da će završiti zajedno već nakon uvodnih minuta filma, zla agentica Malika koja je simbol svega negativnog u glazbenoj industriji itd, itd. Zbog svevremenskih hitova legendarne grupe dojam o već viđenom ponekad ostaje u drugom planu, ali kada priča završava u predvidljivom tonu, bez iznenađenja, više ni “The Beatles” ne mogu pomoći.

Glazba u filmu je, treba li uopće spominjati, izvrsna. Nekoliko je zabavnih trenutaka kod Malikove interpretacije poznatih pjesama (“Hey Jude” postat će “Hey Dude”) – zanimljiv je i duel Malika i Eda Sheerana. Glumačka ekipa je otprilike na razini priče filma – bez rizika uz želju da se svide što većem broju gledatelja. Zapravo svima ako govorimo o Maliku i Ellie.
U mnogim je trenucimao “Yesterday” zanimljiviji zbog glazbe nego priče, sadržaja. Film o glazbeniku koji postaje zvijezda zbog kolektivnog zaborava ispunjen je klišejima i iznimno je predvidljiv  – propuštena je prilika o drugačijem ostvarenju odnosno prikazu glazbe, umjetnosti i plagijatora. Umjesto toga konačni je proizvod tek romantična komedija koja završava onako kako treba završiti kako bi pokušala osvojiti što veći broj gledatelja.

OCJENA: 6

Prethodni članakBLIZANAC
Sljedeći članakRECENZIJA: EL CAMINO: A BREAKING BAD MOVIE
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime