REDATELJ: Roland Emmerich
GLAVNE ULOGE: Ed Skrein, Dennis Quaid, Woody Harrelson, Patrick Wilson, Luke Evans, Aaron Eckhart, Mandy Moore
TRAJANJE: 138 minuta
NAZIV ORIGINALA: Midway
“Pearl Harbor is the greatest intelligence failure in American history.” – Edwin Layton
Priča kaže da je njemački filmaš Roland Emmerich odlučio postati redatelj kada je pogledao “Novu nadu” – četvrtu priču iz udaljene galaksije. Gradio je Emmerich karijeru polako, ali sigurno i teško se oteti dojmu da je najbolje i(li) najzabavnije filmove karijere režirao početkom i sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. U periodu između 1990. i 1996. Emmerich je režirao slijedeće filmove: “Mjesec 44”, “Univerzalni vojnik”, “Zvjezdana vrata” i “Dan nezavisnosti”. “Dan nezavisnosti” bio je veliki kino hit, donio je pristojnu zaradu na kino blagajnama i usmjerio daljnju redateljevu karijeru. Emmerich voli prirodne katastrofe (“Dan poslije sutra”, “2012”), čudovišta (“Godzilla”), povijesne teme “Patriot”) uz poneki izlet u akcijski triler s političkim podtekstom (“Misija: Bijela kuća”). Zajedničko većini redateljevih filmova je ogromna razina destrukcije i uništavanja kada okolnosti odnosno priča filma takav pristup dozvoljava. Emmerich će koristiti efekte svih vrsta, često i bez mjere, ali i često patetično i jednostrano promovirati američki način života i američke vrijednosti (još jedan detalj u kojem redatelj često nema mjere). Emmerich voli buku i eksploziju, često iritira patetikom, ali i dalje plovi nemirnim i nepredvidljivim vodama Hollywooda.
Novi redateljev izazov je rekonstrukcije bitke za Midway – važnog trenutka za kasniji rasplet Drugog svjetskog rata. Bitka koja je Amerikancima donijela pobjedu i naciji vratila samopouzdanje nakon teških gubitaka u Pearl Harbouru. Povijesna priča kakvu kakvu Emmerich nije želio propustiti.Rekonstrukcija bitke za Midway događa se tek u posljednjoj trećini filma. Do tada film prikazuje početak sukoba Japana i SAD-a – u fokusu je Pearl Harbour kao i osvetnička misija Amerikanaca. Uvodne minute filma, razgovor između američkog obavještajca Edwina Laytona i japanskog vojnog dužnosnika, govore o razlozima zašto je do sukoba došlo (spomenuti se razgovor vodi 1937 godine). Spominju se ovisnost o nafti i ekstremi koji žele sukob. Iznenađujuće ozbiljan početak o uzrocima rata neće dugo potrajati – nekoliko trenutaka kasnije radnja seli u 1941. godinu uoči napada na Pearl Harbour.
Film je ispunjen eksplozijama (u fokusu kamere često su avionske bombe, torpeda i ostalo naoružanje), avionskim obračunima i spektakularnim uništenjima nosača aviona. Sjedalo u kino dvorani podrhtava od buke eksplozija. Međutim, koliko god Emmerich pokušavao uvjerljivo prikazati ratna stradanja, “Bitka za Midway” ostavlja dojam nedorečenosti i prilično je umjetan u realizaciji. Računalni i ostali efekti nisu uvijek na pravoj razini te izgledaju kao da gledamo bučnu i nabrijanu filmsku razbibrigu umjesto ratne filmske priče koja rekonstruira jednu od najvećih pomorskih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Neuvjerljivosti ratne priče pridonose i način na koji su prikazani protagonisti usred ratnog stradanja. Nedostaje filmu iskrene emocije prema događajima i stradanjima koje gledamo (tek na odjavi Emmerich pokazuje koliko je bitka za Midway bila važna). U redu, uvjet za dobar ili odličan ratni film ne mora biti realistično prikazivanje ranjavanja i umiranja kako su napravili Spielberg (“Spašavanje vojnika Ryana”) ili Gibson (Greben spašenih ), ali ratna stradanja u Emmerichovu filmu izgledaju poput videoigre. Istina, postoji nekoliko trenutaka kada su redatelju važniji ljudi od bombi, ali premalo s obzirom na događaje oko Midwaya. Teško se poistovjetiti s protagonistima filma, ali nije sve do redatelja. Ima nešto u jednom od najvažnijih likova filma.
Najvažniji protagonisti (kako za film tako i za događaje oko Midwaya) su Edwin Layton i Dick Best. Patrick Wilson korektan je u interpretaciji skromnog i opreznog obavještajca Laytona, ali Ed Skrein kao Dick Best bolno je iritantan. Ono što je Layton u uredu, Best je u avionu. On je vrhunski vojnik odnosno pilot, ali je i bahati gad te obiteljski čovjek. Bahati je Best spasio stvar kod Midwaya, ali Ed Skrein učinio je Besta teško gledljivim. Nevjerojatna je količina glumatanja bahatog gada koji vječno žvače (možda bi u nekim drugim vremenima žvakaću gumu u nekim trenucima zamijenila cigareta), izbjegava zapovijedi i avionom upravlja kao da je riječ o, evo nas opet, videoigri. Skrein se pojavljuje u velikom broju scena – malo je onih u kojima je njegova interpretacija podnošljiva (pretjerivanju je sklon i Dennis Quaid u ulozi Bestovog zapovjednika). Američki ratni heroj Dick Best nije dobio pravo filmsko izdanje. Za razliku od admirala Nimitza kojeg je Woody Harrelson bez napora, rutinski učinio zanimljivim i bliskim gledatelju. No, Nimitz je tek jedan od sporednih protagonista filma.
“Bitka za Midway” ima sve ono što se može pronaći u većini filmova Rolanda Emmericha. Eksplozije, nekontrolirano korištenje efekata svih vrsta, slabašno napisana priča uz dozu patetike, patriotskog pretjerivanja. Kronologija događaja od Pearl Harboura do Midwaya prikazana je, većinom, kroz scene bitaka i krupnih kadrova avionskih bombi i torpeda koji su ponekad redatelju važnijih od ljudskih sudbina.
OCJENA: 5
Odgovori