Naslovnica Filmovi DUEL: DEADPOOL vs SIN CITY

DUEL: DEADPOOL vs SIN CITY

213
0
Photo: Dimension Video/Buena Vista Pictures
Oba su filma bazirana na stripovima (Dark Horse, Marvel), oba filma zaslužila su R ocjenu za elemente koje sadrže kao: scene mučenja, masovnih ubojstava, dekapitacije i amputacije, organiziranog kriminala, općenitog sadizma antagonista te golotinje, prostitucije i scena seksa. Drugi elementi koje dijele su obračuni i scene na autocesti, scene tučnjava protagonista protiv više antagonista, apsurdno nasilje koje se opire zakonima fizike, otmica junakovog ljubavnog interesa, vigilante dijeljenje pravde, neranjivost protagonista, međugeneracijsko prijateljstvo, stilizirano nasilje i usporene scene borbi, scena u striptiz baru , borba katanom i prikaz akcijske heroine, tragični junaci i antijunačka perspektiva likova koji rade izvan zakona, naracija protagonista te uvid u mentalni sklop lika dok nas vodi kroz priču i pruža ekspoziciju za nelinearno prikazane događaje priče.
Iako imaju mnogo zajedničkog, ton i perspektiva filmova je drukčija, Deadpool je uglavnom satira, najzastupljenije žanrovske karakteristike su znanstvena fantastika, akcija i komedija. Iako i Sin City ima trenutke crnog humora, po žanru je kombinacija noira, trilera i stilizirane akcije. U Deadpoolu pratimo Wadea Wilsona, a u Sin Cityju točku gledišta nudi nam više antiheroja. Deadpool ima jednog redatelja, dok je Sin City kombinacija više njih, ali je jedan od redatelja i kinematograf te film nikad nije vizualno neujednačen.
Frank Miller, Robert Rodriguez, Quentin Tarantino vs. Tim Miller
Iako T. Millerova nelinearna radnja nudi bolje uvjete za „razbijanje četvrtog zida“ u Deadpool-u, film pričom i vizualnim aspektima nije ništa što već nismo imali priliku vidjeti u Fox-ovoj X-Men franšizi. Kod Sin City-ja, iako priča s više gledišta likova čija se priča međusobno isprepliće nije ništa novo, vizualni stil kojim film odiše je ono što ga odvaja od svih sličnih filmova i od drugih stripovskih adaptacija s obzirom na to da je ideja bila mogućnost zaustavljanja kadra filma te da taj kadar nalikuje na strip, vizualno je postavio put za filmaše poput Snydera (Watchmen) i svih koji adaptiraju stripovske (anti)heroje, u pogledu ekranizacije – vizualno nadmašuje strip, a to s Deadpool-om nije slučaj.
Photo: Joe Lederer/Twentieth Century Fox
Mickey Rourke vs. Ryan Reynolds
Zašto biram usporedbu ova dva glumca, a za primjer ne nekog od drugih protagonista prikazanih kroz radnju Sin Cityja? Oba su lika plaćenici, motivacije likova su najsličnije, sposobnosti likova najsličnije su prikazane kroz borbe i dijaloge, oba lika zahtijevaju veliku količinu šminke i prethodnog pripremanja i kostimografije za prikaz. Iako je Reynolds prema mnogima stvoren za ulogu koju ovdje tumači, što zbog osobnih sličnosti smisla za humor te tjelesnih karakteristika koje dijeli s likom i mogućnosti za iskupljenje u tumačenju lika, ovo ipak nije prva iteracija Deadpoola koju Reynolds glumi. Mickey Rourke prva je iteracija Marva, Rourke je u filmu neprepoznatljiv, nešto čime se ni potpuno unakaženi Ryan ne može pohvaliti. Rourkeov Marv je zahtjevao minimalnu korist setova u interakcijama s drugim glumcima, zbog brzine kojom je film snimljen, većina glumaca koju u filmu vidimo u interakciji s Marv-om – nije tamo. U sceni kod Kadie, interakcija s Brittany Murphy, Clive Owenom i Jessicom Albom je montirana naknadno. Razlog je činjenica da svi glumci još uvijek nisu bili zaposleni za rad na filmu. Deadpool je bio internetska senzacija i prije samog filma, pa se djelomično čini da je Reynolds iskoristio već postojeću popularnost lika u vlastitu korist, a doprinos ovom liku je nešto što smo već imali priliku vidjeti od Reynoldsa u drugim ulogama (Voices, Selfless, Blade:Trinity). Ovdje je Rourkeova transformacija značajnija, iako oba lika demonstriraju neranjivost u borbi, visoku toleranciju na bol, nonšalantan stav prema sukobu, vrlo malo zabrinutosti u opasnim situacijama, smatram da je pored priče o osveti i spašavanju dame u nevolji moralni kompas Marva učinkovitije prikazan. Oba lika nemaju zadrške prema ubijanju, ali su granice koje lik ne prelazi kod Marva bolje definirane, prikazan je kao netko čiji je veliki strah postajanje manijakalni psihopatski ubojica te kako i sam kaže – ubit će nekoga, jedino ako zna da bi trebao. Jedan od dobrih primjera odlučnosti njegovog karaktera je kad onesvijesti Wendy da bi je poštedio doživotnih noćnih mora zbog radnji koje će učiniti u sceni koja će uslijediti, iako je time prekršio jedan od svojih principa. Dobrota je visoko u hijerarhiji osobina koje cijeni te će beskompromisno braniti svakoga tko mu je iskaže ili smatra da se treba odužiti, smatram da je i ovdje kompleksnije prikazan – katolik koji će učiniti stvari koje istinski katolik ne bi. Možda je božji posao suditi postupcima zlih ljudi, ali je Marvov posao dogovoriti taj sastanak.
Karakterizacija likova
Izvorni materijal i scenarij Sin Cityja nudi više glumcima. Mickey Rourke, Bruce Willis, Benicio Del Toro, Elijah Wood, Powers Boothe i Carla Cugino su učinkovitiji od Morene Baccarin, T.J. Millera, Ed Skreina, Stefana Kapičića i Briane Hildebrand i film služi najviše Reynoldsu.
Svijet
Čitav Basin City je puno šarolikiji i otvoreniji mogućnostima i grešnim zavrzlamama, što je iznenađujuće s obzirom na to da se sva radnja odvija isključivo noću, čak i ako Wade komentira da se nešto čini ograničeno zbog nekog filmskog studija, to ne čini njegov svijet boljim.
U Sin Cityju filmom se proteže osnovna ideja da u gradu grijeha nitko nije nedodirljiv i da će svim grešnicima u jednom ili drugom trenutku doći vrijeme naplate. Deadpool je film o upoznavanju lika, satira je sličnih filmova i novost je u referenciranju i kritiziranju vlastitog glavnog glumca – element koji je zabavan pri prvom gledanju, ali svjesni „meta“ likovi prestaju biti zanimljivi, ako priča nema što reći. Ovo je utjecajan trend (Doom Patrol), ali i nešto što vrlo brzo izgubi element „novosti.“ Hoće li Deadpool ostariti dobro? Oba su filma vrlo dobra, ovdje je Deadpool slabiji u usporedbi s jedanaest godina starijim filmom, koji se još uvijek poprilično dobro drži zbog kombinacije svih ranije spomenutih elemenata i tom filmu dajem prednost.
Tekst napisao: Enis Osmanović

 

Prethodni članakRECENZIJA: TAJ HEJT U GLAVI
Sljedeći članakPRVI POGLED: 6 UNDERGROUND
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime