REDATELJ: Bong Joon-Ho
GLAVNE ULOGE: Choi Woo-sik, Park So-dam, Song Kang-ho, Chang Hyae-Jin
TRAJANJE: 132 minute
NAZIV ORIGINALA: Gisaengchung
Tijekom ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu najviše je medijske pažnje izazvao Quentin Tarantino i premijera filma “Bilo jednom u Hollywoodu”. Međutim, nije samo “Bilo jednom u Hollywoodu” doživio ovacije nakon premijernog prikazivanja – standing ovatio doživio je i novi film južnokorejskog redatelja Bong Joon-Hoa. Oduševljenje prisutnih potvrđeno je i odlukom žirija – “Parazit” je nagrađen “Zlatnom palmom” u iznimno jakoj konkurenciji (braća Dardenne, Quentin Tarantino, Pedro Almodovar, Jim Jarmusch, Terrence Malick, Ken Loach…) te je potvrdio Bong Joon-Hoa kao jednog od najzanimljivijih i najvažnijih filmaša današnjice. Nije južnokorejski redatelj nepoznat publici – od 2003. godine Bong Joon- Ho odgovoran je za filmove “Sjećanje na umorstvo”, “Domaćin”, “Majka”, “Snowpiercer”, “Okja”. Uz “Oldboyja” spomenuti su filmovi izvrsni promotori i predstavnici južnokorejske kinematografije koja godinama isporučuje vrhunske, intrigantne i originalne filmove. Jedan od njih je i “Parazit”….
Upoznajte Ki-Wooa, tinejdžera koji s obitelji živi u malom, skromnom podrumskom stanu. Obitelj preživljava sastavljajući kutije za lokalnu pizzeriju – iako žive u teškim uvjetima obitelj nije pretjerano motivirana i precizna kada je sastavljanje kutija u pitanju. Iako signal za wi-fi članovi kradu od susjeda te plaćanje deratizacije stana izbjegavaju tako da otvore prozore u trenucima kada se čisti ulica u kojoj žive, članovi obitelji ne izgledaju previše zabrinuto i ambiciozno. Kao da čekaju priliku koja će im promijeniti život. Prilika koja se događa u trenutku kada Ki-Woo počinje raditi kao instruktor engleskog jezika tinejdžerici iz bogate obitelji Park….
Slojevitost, raznovrsnost kao i nepredvidljivost “Parazita” nemoguće je ispričati u nekoliko rečenica. Nepodnošljiva je lakoća kojom redatelj tijekom trajanja filma prelazi sa žanra na žanr – socijalna drama, crna komedija, triler, elementi horora… mogu se pronaći u “Parazitu”. Koktel žanrova izvrsno funkcionira. Osim žanrovske raznovrsnosti film je prepun simbolike, detalji se mogu različito interpretirati. Način na koji gledatelj percipira protagoniste filma nije čitavim trajanjem filma jednak, on se mijenja kako prolaze minute filma. Krenimo redom….
U prvoj trećini filma Bong Joon-Ho potpuno je okrenuo stereotipe kakvi se često mogu vidjeti u filmovima. Bogati su, često, negativci, izrabljivači i nemilosrdno upravljaju sudbinama siromašnih koji su u podređenom položaju, obespravljeni, ali gledatelju dragi – za njih se navija i simpatije su na njihovoj su strani. Ki-Woo i članovi njegove obitelji nisu takvi (anti)junaci – oni su manipulatori, lažu i podmeću drugima kako bi se uvalili bogatoj obitelji. Na suprotnoj strani je obitelj Park – bogataši koji žive u ogromnoj kući, ali su žrtve prevare. Gospođa Park ostavlja dojam usamljene i lakovjerne žene – usamljenost je razlog njene lakovjernosti. Raskošan dom u kojem žive sterilan je i hladan – red i organiziranost ometa tek igra najmlađeg člana obitelji. Redatelj je zamjenom uloga (u kojoj siromašni baš i nisu simpatični dok su bogati usamljeni u izobilju i predmet manipuliranja, prevare) pobjegao od klišeja te filmu donio žanrovsku različitost. Kasnije se, posebno zbog događaj u finalu filma, percepcija mijenja, ali uzrok promjene su događaji u filmu kao i približavanje protagonista gledatelju odnosno razvoj likova
Detalji o klasnim razlikama, dramatičnom raslojavanju ljudskog društva važan su dio filma. U “Snowpierceru” snimljenom 2013 godine redatelj je razlike naglasio kroz kompoziciju vlaka – u zadnjim vagonima su siromašni i obespravljeni dok su prednje vagone zauzeli malobrojni, bogati predstavnici vladajuće kaste. “Parazit” je protagoniste filma rangirao prema mjestu stanovanja – na dnu su oni ispod zemljine površine zatim slijede oni iz podruma dok su na vrhu hranidbenog lanca oni na površini. Ljudi koji žive u kućama. U ovom slučaju riječ je o obitelji Park.
Posljednja dionica filma, rasplet pokazuje koliko je duboka provalija između bogatih i siromašnih. Bogati uopće ne razumiju (ili ne žele razumjeti, sasvim je svejedno) probleme siromašnih, oni su za njih tek radna snaga i sredstvo koje služi kako bi lakše organizirali život. Krvavi rasplet sugerira neizdrživo stanje koje može izazvati tragične posljedice (miris odnosno smrad siromaštva kojeg osjeća Park detalj je koji vrlo uvjerljivo, može se reći i potresno oslikava ponor između onih koji imaju previše i onih koji nemaju gotovo ništa).
Unatoč kompleksnoj radnji i ozbiljnim temama kojima se film bavi redatelj nije zaboravio na humor. Znatno više prisutan u prvoj polovici humor je crn – redatelj kroz humor prikazuje i(li) komentira bizarnost određenih situacija u kojima se nalaze protagonisti filma.
Nakon filmova “Sjećanje na umorstvo”, “Majka”, “Snowpiercer”, “Domaćin” i “Okja” južnokorejski redatelj Bong Joon-Ho ponovo je u akciji. “Zlatna palma” kojom je “Parazit”, u jakoj konkurenciji, nagrađen na festivalu u Cannesu nije slučajna i(li) nezaslužena. Riječ je o kompleksnom i nepredvidljivom filmskom ostvarenju ispunjenom iznenađenjima, crnim humorom s dodatkom komentara svijeta u kojem živimo. “Parazit” konkurira za najbolji film 2019 godine i velika je vjerojatnost da će nakon “Zlatne palme” stići još nagrada.
OCJENA: 9
Odgovori