REDATELJICA: Andrea Berloff
GLAVNE ULOGE: Elisabet Moss, Tiffany Haddish, Melissa McCarthy, Domhnall Gleeson, Bill Camp, Common
NAZIV ORIGINALA: The Kitchen
TRAJANJE: 102 minute
“Ove žene postaju jebeni problem.” – Alfonso Coretti
Žene kriminalaca u nevolji koje preuzimaju stvari u svoje ruke nakon što muževi više nisu u igri – ne, nije riječ o prošlogodišnjem woman power ostvarenju Stevea McQueena u kojem je Elisabeth Debicki ukrala show ostalim članicama pljačkaške ekipe (Michelle Rodriguez, Viola Davis…) nego o filmu “Kraljice zločina”, debitantskom ostvarenju redateljice Andree Berloff. Priča slična onoj iz McQueenova filma vodi nas u prošlost – kraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Mjesto radnje New York, Hell’s Kitchen – Daredevila nema pa ulicama vladaju kriminalne skupine. Irci su najbrojniji i upravo je nekoliko njih privremeno prekinulo karijeru kriminalaca. Trojica su uhvaćeni nakon pljačke i kazna je tri godine zatvora. Odlazak u zatvor ostavlja prazan prostor na ulicama i traži nasljednike, odnosno zamjene za zatvorene kriminalce. Isprva posao preuzimaju kolege, ali nakon nezadovoljstva tretmanom kojeg imaju reketarenje i ostale poslove u kvartu preuzimaju Kathy, Ruby i Claire – žene, supruge kriminalaca koji odslužuju kaznu od tri godine….
“Kraljice zločina” (pretjerano eksplozivan domaći naslov, ali moglo je i gore – s obzirom na originalan naziv filma i mogući prijevod film se mogao zvati i “Kuhinja”) inspiriran je odnosno snimljen na temelju DC stripa. Ne, nema u filmu superjunaka, ali ima puno feminiziranja i priče o jednakosti spolova gdje se dokazuje i prikazuje kako žene mogu biti jednako uspješne i nemilosrdne u kriminalu kao i muškarci. Ništa sporno nema u promicanju jednakosti osobito kada je u pitanju priča kakvu možemo gledati u “Kraljici zločina”. Međutim, ogroman (ne i jedini) problem filma je nedostatak bilo kakve suptilnosti i zanimljivosti kada je riječ o radnji i režiji filma.
Tri su dame, glavne protagonistice filma u nesretnim brakovima – Ruby i Claire su psihofizički zlostavljane dok Kathy živi u nešto boljoj životnoj priči. Nakon uhićenja one se, barem privremeno, rješavaju okova (uhićenje nije slučajno pokazat će traljavo i površno prikazan obrat u posljednjoj dionici filma) i stvari se razvijaju u očekivanom smjeru. One će preuzeti posao, postati vlasnice kvarta, širiti posao itd, itd. Međutim, redateljica je priču ukrasila nepodnošljivim dijalozima koji izgledaju kao da su izašli iz telenovele. Često se, bez obzira koliko su važni za priču, ubacuju rečenice koje bi gledatelju ili gledateljici (koji su, valjda, nedovoljno pronicljivi ili nesposobni sami zaključiti o čemu je riječ) objasnile feministički podtekst filma (poput tragikomičnih trenutaka u kojima supruga talijanskog mafijaša daje podršku glavnim junakinjama filma uz riječi kako oni uvijek sve upropaste). Konfuzija je najavljena je u početku kada Ruby, Claire i Kathy složno zaključuju kako im muškarci ne trebaju i kako mogu sve učiniti same. Ubrzo nakon toga angažirat će nekoliko pripadnika ružnijeg spola kako bi ostvarile poslovne planove.
Najbizarniji dio filma odnosi se na Claire koju tumači Elisabeth Moss filmskoj i serijskoj publici najpoznatija kao June iz televizijske serije “Sluškinjina priča”. Zlostavljanje je njena životna priča – nakon što suprug završava iza rešetaka ona traži novi početak i želi pokazati da može sama. Na svim razinama. Međutim, tada se događa čudnovata scenaristička vratolomija u kojem se Claire pronalazi novu ljubav u liku Gabriela i postaje žena kakvu bi Dexter iz istoimene televizijske serije volio imati pored sebe. Ona postaje stručnjakinja za komadanje leševa (osnove vještine naučila je od Gabriela) ljudi koje je, većinom, sama likvidirala. Bizaran način pronalaženja sebe i oslobađanja od duhova prošlosti. Jedan od detalja zbog kojih film djeluje neozbiljno i poruke koje pokušava poslati zapravo su pucanj u prazno.
Zanimljiva se glumačka ekipa okupila na snimanju filma. U tekstu je spomenuta Elisabeth Moss koja se nalazi u društvu Melissa McCarthy i Tiffany Haddish. McCarthy bolje funkcionira u ozbiljnim minutama filma, Haddish je zadužena za eliminiranje protivnika dok je Moss, kako je već u tekstu spomenuta, u sat vremena filma od zlostavljene žene postala specijalistica za leševe. Od muških članova glumačke ekipe treba spomenuti Billa Campa u ulozi talijanskog bossa i Gleesona juniora kao psihopate Gabriela.
Mnogi su trenuci u kojima “Kraljice zločina” izgleda kao da je snimljen isključivo zbog (neuspješnog i napadnog) promicanja feminističkih poruka. Ako i zanemarimo spomenuti dio priče “Kraljice zločina” je i dalje prilično siromašan film. Neuzbudljiv i izgubljen u lutanju između žanrova. Premalo duhovitosti u trenucima kada redateljica ima želju nasmijati publiku, previše je film napadan i neuvjerljiv u trenucima kada se pokušava baviti ozbiljnim temama. Redateljica Andrea Berloff puno toga želi, ali malo toga ostvaruje.
OCJENA: 4
Odgovori