REDATELJ: Simon Kinberg
GLAVNE ULOGE: Sophie Turner, James McAvoy, Michael Fassbender, Jennifer Lawrence, Nicholas Hoult, Tye Sheridan, Kodi Smit-Mcphee, Jessica Chastain
NAZIV ORIGINALA: Dark Phoenix
TRAJANJE: 113 minuta
“Ona više nije tvoja mala djevojčica.” – Vuk
Za mnoge najslabiji film serijala o X ljudima bio je i ostao “Posljednja fronta” iz 2006 godine (ozbiljnu je konkurenciju “Posljednja fronta dobila prije tri godine kada se u kinu pojavio “Apocalypse”). “Posljednja fronta” patila je od previše likova, u odnosu na prethodne filmove iz 2000 i 2003 godine ravnoteža između akcije i dramskih dijelova bitno je poremećena – nakon “Posljednje fronte” serijalu je trebalo osvježenje koje je stiglo 2011 godine pod naslovom “First Class”. “Posljednja fronta” dotakla je priču odnosno protagonisticu koju mnogi poznavatelji stripovskog predloška smatraju najzanimljivijom u svijetu X ljudi. Jean Grey odnosno Dark Phoenix (tada je najmoćniju mutanticu glumila Famke Jensen) bila je jedna od važnijih likova u “Posljednjoj fronti”, ali se njena priča izgubila u velikom broju protagonista i prekomjernom korištenju efekata svih vrsta. Trinaest godina kasnije Jean Grey dobiva svoj film – zanimljivost novog projekta je činjenica da je redatelj Simon Kinberg (“Dark Phoenix” njegov je redateljski prvijenac) jedan od scenarista “Posljednje fronte” – nije dobra vijest, ali s obzirom na vremenski odmak ovogodišnja priča o Jean Grey možda i nije tako loša ideja. Ideja svakako nije loša, ali realizacija…
U prvim minutama filma Kinberg nas vraća u 1975 godinu (početak filma sličan je superjunačkom filmu kojeg smo gledali ove godine – o “Shazamu” je riječ). Jean je djevojčica koja nakon automobilske nesreće ostaje sama. Bez roditelja. Jedini koji djevojčici pruža ruku je Charles Xavier – Jean postaje polaznica njegove škole. Skok u 1992 – ekipa X ljudi među kojima je i Jean odlazi u akciju spašavanja. Posada svemirskog broda nalazi se u životnoj opasnosti i nekoliko mutanata kreće u misiju spašavanja. U svemir. Operacija je uspjela, ekipa je spašena, ali tijekom akcije Jean dolazi u kontakt s energijom, čistom moći zbog koje se počinje mijenjati. Promjene znače moć, ali i otkrivanja tajni iz prošlosti….
Najbolji dio “Dark Phoenixa” zapravo su posljednji trenuci filma u kojem se, između ostalog, govori kako kraj nije kraj nego novi početak. Upravo je novi početak potreban mutantima (resetiranje serijala kako se dogodilo filmom “First Class”) jer nastaviti filmovima kao što su “Apocalypse” i “Dark Phoenix” je potpuno promašeno i nepotrebno (osim ako se ne dogodi veliki komercijalni uspjeh, ali eventualna zarada na kino blagajnama neće sakriti činjenicu da je serijal postao bezličan te reciklira već viđene ideje).
Jean Grey odnosno Dark Phoenix čitavim je postojanjem (od djetinjstva i spomenute nesreće do svemirske odiseje i supermoći koju dobiva) slojevita i duboko tragična protagonistica. U vječnoj borbi s vlastitim moćima (koja su njeno prokletstvo) i tajnama koje su mračne i teško podnošljive čak i za superjunakinju. Moć koja se slama pod teretom problema kakvi nisu nepoznati običnom čovjeku. Što od navedenog možemo vidjeti u filmu koji u naslovu ima Dark Phoenix? Gotovo ništa. Jane Grey je prikazana kao slabašna i nesigurna djevojka koja pola filma plače dok u akcijskim minutama (kojih je maaaalo previše) isijava, demonstrira moć i ruši sve pred sobom. Ona ne upravlja vlastitim postupcima i podložna je prijateljskom uvjeravanju, ali ne od dugogodišnjih kolega i profesora Xaviera već od vanzemaljke. Prijelaz iz negativke u superjunakinju (čini se da Grey ima selektivno sjećanje pa je prosvjetljenje trebalo čekati do finala filma) koja spašava planet od vanzemaljske prijetnje (da, i alieni su u filmu) događa se u sekundi, površno je prikazan. Nema nijansi niti dubine kada je u pitanju zanimljiva i intrigantna sudbina Jane Grey – važnije je prikazati munje i gromove iz nje isijavaju. Sve zbog efekata, prvenstveno vizualnih, ali i svih ostalih. Efekata koji su, ni prvi ni zadnji puta kada su u pitanju recentni blockbusteri iz Hollywooda, važniji od priče, likova. Filma. Propuštena prilika za Jane Grey ili poslije Posljednje fronte ponovo Posljednja fronta.
Nije čitava radnja filma fokusirana isključivo na Jean – priča se povremeno bavi i ostalim poznatim nam likovima iz svijeta mutanata – prije svega to se odnosi na Charlesa Xaviera. Za Xaviera vrijedi poznata kineska poslovica koja kaže kako je put do popločen dobrim namjerama. Ili je možda Xavier vrhunski manipulator kako u nekim trenucima sugerira radnja filma?
Kako bi se prilagodio trendovima Hollywooda, “Dark Phoenix” ima feministički podtekst. Ništa sporno – u prvom su planu, radnju pokreću (super)junakinje. Međutim, podcjenjivanje je gledatelja i potpuno nepotrebno naglašavati ono što se može zaključiti tijekom gledanje filma.
Akcije, kao što je već spomenuto, ima previše, ali nekoliko akcijskih trenutaka film čine gledljivim. Nažalost samo nekoliko jer su mnogi ugušeni razlivenim bojama neuvjerljivog, lošeg CGIja.
Ionako jaka glumačka ekipa poznata iz prethodnih nastavaka dobila je pojačanje u liku Jessice Chastain. Međutim, kod većine glumaca primjetno je odrađivanje posla odnosno zasićenost serijalom. Sophie Turner (Sansa Stark iz “Igre prijestolja”) u ulozi Jane Grey više izgleda poput kompjuterski stvorenog lika nego žive glumice, Fassbender izgleda najviše umoran od serijala dok je Jessica Chastain bolje glumi nego što je njen lik napisan. Tko su vanzemaljci (jedan od njih preuzima lik Jessice) i kako su se infiltrirali u vrh vlasti? Pitanja na koje odgovore gledatelj neće dobiti….
Ako bi napravili izbor najslabijih filmova “X-Men” serijala onda je “Dark Phoenix” pripada najužoj konkurenciji (uz “Posljednju frontu” i “Apocalypse”). Film redatelja Simona Kinberga utopljena je u efektima svih vrsta, potencijalno intrigantna priča glavne junakinje neiskorištena je i najbolja je vijest da je “Dark Phoenix” kraj jedne faze filmova o mutantima. U kojem pravcu će serijal krenuti teško je predvidjeti, ali resetiranje i nove ideje potrebne su X ljudima više nego ikada.
OCJENA: 5
Odgovori