REDATELJ: Quentin Tarantino
GLAVNE ULOGE: Harvey Keitel, Steve Buscemi, Michael Madsen, Tim Roth, Lawrence Tierney, Chris Penn
TRAJANJE: 99 minuta
GODINA: PROIZVODNJE: 1992
Prijelomni trenutak karijere Quentina Tarantina dogodio se 1994. godine (najvažniji kada je riječ o popularnosti američkog filmaša, uspjeha kod šire filmske publike) kada je izašao treći dugometražni film bivšeg videotekara. “Pakleni šund” (Pulp Fiction) ostvario jee sve što film ostvariti može – osvojio je publiku, kritike su, većinom, pisale hvalospjeve Tarantinu. “Pakleni šund” je, unatoč “R” predikatu, postao blockbuster ostvario izvrsne rezultate na kino blagajnama te osvojio brojne nagrade (“Zlatna palma” u Cannesa i “Oscar za najbolji scenarij). Uz sve navedeno treći film directed by Quentin Tarantino usmjerio je pažnju ljubitelja filma na “Reservoir Dogs” iliti “Pse iz Rezervoara” prethodni, prvi autorov film (zapravo “Reservoir Dogs” je drugi dugometražni film – prvi je bio rijetko spominjani amaterski pokušaj “My Best Friend’s Birthday” snimljen za 5000 dolara) tada manje poznat Tarantinov film koji je za mnoge najbolje što je američki filmaš snimio u dosadašnjoj karijeri
Zaplet filma kaže ovako – Joe Cabot iskusni je kriminalac koji je isplanirao pljačku dijamanata. Okupio je Cabot šestoricu kriminalaca za pljačku. Oni se međusobno ne poznaju, dobili su umjetnička imena – svaki od njih ima boju za raspoznavanje (Mr. White, Mr. Blonde itd,itd). Pljačka krene u krivom smjeru, banda je razbijena i okupljaju se u napuštenom skladištu na kraju grada. Tamo će psi morati otkriti što se dogodilo tijekom pljačke, zašto ima mrtvih i ranjenih te saznati postoji li među njima doušnik. Krtica. Policajac.
Lawrence Bender, producent filma i Tarantinov prijatelj iz videotekarskih dana (kasnije će Bender i Tarantino zajedno osvojiti nagradu za scenarij “Paklenog šunda) izjavio je kako je scenarij filma Tarantino napisao za manje od mjesec dana. Snimanje je trajalo 35 dana – između scenarija i snimanja dogodio se susret koji je promijenio sudbinu filma, možda i čitave karijere Quentina Tarantina.
Realizacija filma bila je zamišljena kao ultra niskobudžetni film u kojem bi glumili Tarantino, Bender i njihovi prijatelji i poznanici. Tridesetak tisuća dolara bio je predviđeni budžet filma sve do trenutka kada je Harvey Keitel ponudio pomoć, ne samo glumačku. Keitel je ponudio pomoć na skupljanju novaca za film (kasnije potpisan kao jedan od producenata filma) i budžet je podignut na otprilike 1.5 milijuna dolara. Keitelova podrška u realizaciji projekta nije imala samo novčanu vrijednost – interes glumaca naglo je porastao nakon vijesti da je Harvey Keitel podržao projekt. Tarantino je dobio snažan vjetar u leđa i snimanje je moglo početi…
Prepričavati radnju, događaje sa snimanja i detalje povezane uz realizaciju filma ovaj bi tekst učinilo iznimno opširnim. Umjesto toga, spomenut ću nekoliko detalja koji su (p)ostali zaštitni znakovi Tarantinove karijere i zbog kojih “Reservoir Dogs” važan film – za mnoge najbolji u filmografiji Quentina Tarantina.
POSVETE, POSUĐIVANJE ili REFERENCE
Dovoljan je pogled na modni izričaj glavnih protagonista filma kako bi se zaključilo da je “Blues Brothers” imao utjecaja na “Reservoir Dogs”. “Braća Blues” nije jedini film koji možemo pronaći gledajući “Reservoir Dogs” – najviše je, što se radnje tiče, Tarantino koristio film “Lung foo fung wan” hongkonškog majstora Ringa Lama u kojem glavnu ulogu tumači Chow Yun-Fat (preporuka za gledanje ako film pogledali niste). Posudio je Tarantino više ideja iz Lamova filma, ali dodao je i više nego dovoljno vlastitog filmaškog nerva kako bi “Psi iz rezervoara” ostali autorski film prepoznatljiva Tarantinova rukopisa. Iako je Tarantino ponekad na meti kritičara kao plagijator to su tek pucnji u prazno. Riječ je o filmofilu koji je inspiriran mnogim autorima, posuđuje određene detalje, ali svakom projektu daje vlastiti redateljsko- scenaristički rukopis.
ODABIR GLUMACA
Harvey Keitel je omogućio Tarantinu odabir odlične glumačke ekipe (većina njih je pristala nastupiti u filmu ispod cijene s obzirom na skroman budžet filma). Glumci su odradili izvrstan posao (izuzetak je upravo Tarantino koji je vrhunski redatelj, ali glumačke bi izazove trebao izbjegavati) i mnogi od njih će u godinama, desetljećima nakon “Reservoir Dogsa” ponovo nastupiti u redateljevim filmovima. Uspostavljena je suradnja koja pokazuje koliko Tarantino izvrstan u odabiru glumaca. Michael Madsen je u razgovorima nakon filma više puta istaknuo kako će mu uloga u filmu ostati uklesana na grobu jer ga svi prepoznaju kao Mr. Blondea (ili Vica Vege, brata Vincenta iz “Paklenog šunda”). Tarantino je nakon “Reservoir Dogsa” nastavio izvrsno pogađati odnosno birati glumce za svoje filmove. Uskrsnuo je karijeru Johna Travolte (Vincent Vega u “Paklenom šundu”), promovirao Christopha Waltza u “Nemilosrdnim gadovima” i “Odbjeglom Djangu” itd, itd. No, uspjeh ovog filma važan je zato što je omogućio Tarantinu da angažira bilo kojeg glumca iz Hollywooda bez obzira na budžet filma.
DIJALOZI
Početak filma pokazuje koliko Tarantino može biti verbalno brutalan i provokativan, ali istodobno zabavan i originalan. U uvodu filma slušamo priču o Madonni i značenju teksta hita “Like A Virgin” te značenje napojnica za život konobarica/konobara. Dijalozi i monolozi pršte energijom i posebnim stilom. Iako je Tarantino provokativan osobe koje su teme njegovih filmskih rasprava nisu mu zamjerile. Primjer je Madonna koja se nije složila s interpretacijom teksta, ali je postala obožavateljica filma. Izvrsno napisani dijalozi nastavili su se u idućim redateljsko-scenarističkim projektima Quentina Tarantina – u filmskim godinama kada su mnoge filmove progutali efekti svih vrsta Tarantino je u prvi plan stavio dijaloge, likove i priču filma.
NASILJE
“Reservoir Dogs” nasilan je i krvav film. Od uvodnih minuta filma kada Mr. Orange krvari na zadnjem sjedištu automobila (isti će lik krvariti čitav film) do brutalnog mučenja policajca “Reservoir Dogs” je natopljen krvlju i eksplicitnim prikazom nasilja. Nasilje Tarantino ne skriva i krvave scene imaju smisla – okorjeli kriminalci i pljačka dragulja koja je otišla u krivom smjeru ne može završiti drugačije nego krvavo. Tijekom čitave karijere autora će prozivati zbog nasilja, ali on će odmahniti rukom uz odgovor kako on nasilje nije izmislio niti ga odobrava već ga prikazuje u najbrutalnijem obliku jer. “Reservoir Dogs” je uvod za žešće i brutalnije scene koje se mogu vidjeti u idućim Tarantinovim projektima (npr. obračun Mlade i neprijatelja u prvom “Kill Bill” filmu).
GLAZBA ili SOUNDTRACK
Kao i svi Tarantinovi filmovi tako i “Reservoir Dogs” ima izvrstan soundtrack. Nevjerojatna je lakoća i uvjerljivost s kojom autor bira i pogađa pravu glazbu (pjesmu) za određeni trenutak filma. U dogsima možemo čuti, između ostalih, “Little Green Bag” (George Baker Selection), “Stuck in the Middle of You” (Steelers Wheel – glazbena podloga u trenucima mučenja policajca) i “Hooked on a Feeling” (“Bjorn Skifs” – pjesma se nalazi i na soundtracku filma “Čuvari galaksije”). Osim što izvrsno spaja pjesmu sa scenom filma, Tarantino briše prašinu s pjesama, glazbe koja je zaboravljena, ali vrijedna slušanja. Dokaz tome je “Bring Little Loving” Los Bravosa koju možemo čuti u traileru za “Bilo jednom u Hollywoodu”.
Rečenice koje ste pročitali tek su dio priče o “Psima iz Rezervoara” i Quentinu Tarantinu. Neki kritičari i dalje omalovažavaju Tarantina i njegovu filmografiju on ide dalje – nakon premijere filma “Bilo jednom u Hollywoodu” u Cannesu američki je filmaš doživio standing ovation u trajanju od nekoliko minuta (snimka se može pronaći na You Tubeu). “Bilo jednom u Hollywoodu” uskoro stiže u svjetska kina – novi (ne i posljednji) projekt velike filmske karijere koja je počela početkom devedesetih godina prošlog stoljeća filmom “Reservoir Dogs”.
Odgovori