REDATELJ: Anthony Maras
GLAVNE ULOGE: Dev Patel, Armie Hammer, Jason Isaacs, Nazanin Boniadi, Amandep Singh
TRAJANJE: 123 minute
“Ovo je samo hotel.”
“Izgleda poput raja.”
Krajem studenog 2008 godine (točan datum je 26.11) Indija je bila meta stravičnog terorističkog napada. U indijskom velegradu Mumbaiju (bivši Bombay), gradu od nešto manje od 13 milijuna stanovnika – s predgrađem broj stanovnika penje se na gotovo 20 milijuna (podaci o broju stanovnika preuzeti s Wikipedije) teroristi iz Pakistana koordiniranom su i dugo planiranom akcijom napali 12 ciljeva. Teroristički napadi trajali su nešto manje od tri dana – 165 ljudi je poginulo, 9 je napadača ubijeno i više od 300 ljudi je ranjeno. Indijskim je vlastima trebalo gotovo tri dana (!!!) da zaustave teroriste. Stravičan je napad dodatno zategnuo odnose Indije i Pakistana – dio političkih krugova iz Indije tvrdilo je da iza napada stoji politički vrh Pakistana. Teške optužbe nikada nisu dokazane – službeni je Pakistan osudio napad i ponudio pomoć u istrazi.
Jedna od meta terorističkih napada bio je superluksuzni “Taj” hotel “(punim imenom “The Taj Mahal Palace Hotel”). Napad na hotel i borbu gostiju i osoblja hotela za život u redateljskom prvijencu rekonstruirao je australski filmaš Anthony Maras.
Danima su redatelj Maras i scenarist filma John Collee istraživali detalje oko napada, rekonstruirali događaje (prije svega one u Taj Hotelu) kako bi što uvjerljivije prikazali događaje tijekom napada. Najpotresnije detalje saznali su Maras i Collee u razgovorima s onima koji su napad preživjeli. Maras je, prema vlastitim izjavama, ključne stvari za realizaciju filma saznao od svjedoka koji su preživjeli nepisiv teror. O kojim je ključnim stvarima riječ nije precizirao, ali je redatelj uspio snimiti film koji izvrsno funkcionira na dvije razine – prvi je rekonstrukcija događaja u hotelu (više) i čitavom Mumbaiju (manje) te kao napet i brutalan akcijski triler.
Redatelj ne ide u širinu, ne gubi vrijeme – uvodne scene prikazuju dolazak terorista u Mumbai te gledatelja upoznaju s glavnim protagonistima, gostima i osobljem hotela. Nesretna će sudbina na istom mjestu spojiti rastresenog oca i hotelskog zaposlenika Arjuna ( Arjun je zaboravio cipelu za posao), bračni par s djetetom koji odsjeda u superluksuznom apartmanu (voda za kupanje mora biti na strogo određenoj temperaturi), ruskog vojnog veterana i obavještajca, par koji je izbjegao jedan teroristički napad da bi se vrlo brzo našao usred novog te mnoge druge protagoniste koji će se naći na udaru terorista iz Pakistana.
Maras je stvorio iznimno napeto, šokantno i brutalno filmsko iskustvo. Napetost je prisutna čitavim trajanjem filma – protagonisti koje smo upoznali u prvim minutama filma iznenada postaju lovina u hotelu Taj koji, kako se tijekom filma spominje, izgleda kao raj. Hotel u kojem se pazi na svaku sitnicu kako bi gost bio zadovoljan – osoblje fanatično želi ugoditi gostima u samo nekoliko minuta postaje stratište, mjesto masakra u kojem stradaju svi koji su se našli na nišanu terorista. Sudbinu likova koje smo upoznali ne znamo do samog završetka filma – neki će poginuti, neki preživjeti s vječnim traumama zbog događaja u hotelu Taj.
Film potresno, istodobno i uvjerljivo prikazuje reakcije napadnutih u hotelu – gledamo paniku, strah, ali i želja da se pomogne te instinkt za preživljavanjem. Osoblje hotela koje u svakom trenutku želi biti na raspolaganju gostima na isti način se ponaša i nakon napada. Iako su neki od njih mogli izaći i spasiti se (pojedinci su otišli, ali suditi im se, s obzirom na okolnosti, ne može) oni pokušavaju pomoći. Pokušaj pomoći neke će koštati života – njihovi su postupci hrabri i motivirani empatijom prema drugim ljudima, gostima i privrženošću poslu, hotelu “Taj”. Bez obzira tko su ljudi kojima pomažu. Za razliku od fanatika koji su stigli u hotel i tamo donijeli smrt.
Napadači su okupljeni i pripremljeni za napad pod okriljem islamske terorističke organizacije iz Pakistana. Maras je ubijanje prikazao bez skrivanja i ublažavanja nasilja. Zastrašujuća je lakoća i žestina kojom teroristi ubijaju – tek jedan slučaj pokazuje određenu sumnju u brutalno ubijanje i njihovu misiju. Obrazac indoktrinacije i obuke dobro je poznat – riječ je o mladim ljudima gotovo dječacima kojima su oni koji ubijaju krivi za sve. Žrtve su u njihovim očima potpuno dehumanizirane (jer povijest čovječanstva je pokazala da je čovjeka koji nije čovjek lakše ubiti) i sve što rade ima snažan religijski utjecaj (bez obzir što su na drugoj strani i ljudi iste vjere). Ono što je najupečatljivije su organizatori napada – masakrom upravljaju iz Pakistana (nikada nisu otkriveni) s pristojne udaljenosti, na sigurnom. Oni neće ništa riskirati i slijediti ideje odnosno viši cilj nego će poslati klince koje su izabrali i regrutirali. Poslali ih da ubijaju bez milosti.
Iako je većina radnje fokusirana na događaje u hotelu “Taj” u filmu se mogu vidjeti detalji ostalih napada na Mumbai. Nevjerojatna je tromost i sporost indijskih vlasti – sati su prolazili, slabo organizirana lokalna policija bila je nemoćna dok su ozbiljnije snage na mjesto događaja došle kasno. Za mnoge prekasno.
Protagonisti filma dolaze iz čitavog svijeta – upravo je takva i vlasnička struktura filma. U realizaciji filma sudjelovalo je nekoliko filmskih kompanija – film redatelja Anthonyja Marasa je indijsko-australska koprodukcija uz potporu američkih investitora.
“Hotel Mumbai” potresna je i brutalna rekonstrukcija terorističkog napada na hotel “Taj” i grad Mumbai u Indiji 2008 godine. Film koji gledatelja suočava s užasima terorizma kakav je prisutan u čitavom svijetu u posljednjem desetljeću. “Hotel Mumbai” slika je užasa i smrti, ali i nade zbog ljudi koji su u najtežim trenucima spremni pomoći i podnijeti žrtvu.
OCJENA: 8
Odgovori