KAKO SE ZOVEM: MUHAMMAD ALI

REDATELJ: Antoine Fuqua
NAZIV ORIGINALA: What’s My Name: Muhammad Ali
TRAJANJE: 165 minuta 

“Mudar je onaj koji zna svrhu života.” – Muhammad Ali

Prošle je godine LeBron James  donio odluku i promijenio klub. Otišao je James iz Clevelanda u Los Angeles, potpisao za “Lakerse”, potražio novi izazov u karijeri. S obzirom na dosadašnju karijeru prva sezona bila je za Jamesa pravo razočaranje – u redu, nisu se očekivale velike stvari od prve sezone (“Lakersi”, za sada, nisu uspjeli uhvatiti još neku veliku zvijezdu koja bi pojačala momčad – James traži ono što je imao u Boshu i Wadeu kada je igrao u Miamiju ili Irvingu i Loveu u Clevelandu), ali Lakersi nisu uspjeli dohvatiti doigravanje. Slobodno vrijeme James je iskoristio kako bi se posvetio filmu. Dogovorio je, između ostalog, nastup u filmu “Space Jam 2” (u prvom filmu nastupio je Michael Jordan), postao je producent novog pokretanja horor serijala “Petak 13” te je potpisan kao executive producer dokumentarca kojeg je režirao Antoine Fuqua (“Dan obuke”, “Pravednik”). LeBron James i Antoine Fuqua prilično su snažan tandem kada je u pitanju realizacija dokumentarnog filma, ali njihova imena sporedna su kada se spomene glavni protagonist -jedan od najvećih sportaša u povijesti. Muhammad Ali

“Istina nadilazi sve grijehe. Neka bitka života bude veličanstvena.” – Muhammad Ali

Pisac ovih redaka nikada nije uživo pogledao niti jedan Alijev meč. Ali je bio junak priča starijih ljubitelja sporta, ali i mnogih kojima sport nije prvi izbor. Internet je omogućio gledanje Alijevih mečeva kao i pojedinosti iz boksačeva privatnog života. Bez obzira na to što su Alijevi najveći sportski i životni trenuci stariji od mnogih ljubitelja boksa i sporta “Kako se zovem: Muhammad Ali” potvrđuje da je Ali bio jedan od najvećih sportaša u povijesti – zapravo je Ali jedan od najutjecajnijih i najvažnijih osoba koje su se pojavile u svijetu sporta.
Film izvrsno objašnjava Alijevu veličinu (ne samo sportsku) stavljajući karijeru sportaša u kontekst vremena. Radnja filma obuhvaća dvadesetak godina Alijeve karijere – period u kojem bjesni Hladni rat, Vijetnamski rat je počeo i završio, rasno pitanje u SAD-u odnosno borba za prava Afroamerikanaca postala je snažnija nego ikada… svi navedeni povijesni detalji imali su utjecaj na Alijev privatni i sportski život. Ne samo zato što je Ali živio u tom vremenu već zato što je on tako želio.

U uvodnim minutama filma gledatelj može vidjeti mladog Alija kako osvaja zlatnu olimpijsku medalju 1960 godine u Rimu. Pobijedio je Ali poljskog boksača (nikako zanemarivo s obzirom na činjenicu da je Poljska tada bila dio Istočnog bloka), doživio nekoliko dana slave, ali povratak kući u Louisville otkriva kako olimpijsko zlato ništa nije značilo kada je u pitanju boja kože. Konobarica u lokalnom restoranu odbija poslužiti Alija zato što Crnce ne poslužuju. Olimpijsko zlato nije bilo dovoljno za običan obrok u restoranu, ali je Ali dobio pažnju medija. Nije boksač jedini govorio o problemima, ali je sportski uspjeh omogućio mnogima da čuju njegove poruke (takvih je bilo sve više kako je rasla njegova karijera i popularnost). Govorio je Ali o problemima Crnog čovjeka u SAD-u, ali je kritizirao pojave unutar Afroameričke zajednice. Rano je Ali shvatio moć medija i pristao na igru – brbljav i samodopadan, često provokativan prema suparnicima, verbalno agresivnim nastupima branio je vlastita uvjerenja, govorio o problemima koji su za mnoge bili tabu tema. Kritizirao je Vijetnamski rat, odbio je novačenje u vojsku (detalj koji je utjecao na Alijeve sportske rezultate – oduzimanje naslova i tri godine pauze) i više se puta sukobio sa sistemom. Martin Luther King i Malcolm X bili su njegovo društvo – nikada nije skrivao uvjerenja, politička ili religijska, sasvim je svejedno. Uz sve navedeno Ali je bio humanitarac, inspiracija onima koji šute da konačno progovore i karizmatična pojava kakva se rijetko može sresti.

Fuqua je tijekom trajanja filma odlično prikazao transformaciju, promjenu glavnog protagonista. Kako godine prolaze tako je i Ali drugačiji – nakon osvajanja zlata pa sve do prvog poraza od Frasiera gledamo brbljavo, do bola samouvjerenog i prepotentnog mladog čovjeka. On nema straha, svijet je pod njegovim nogama. Nakon poraza Ali je drugačiji – brbljavost i samouvjerenost je i dalje prisutna, ali je retorika umjerenija. On je sada iskusniji, najveći su mečevi ispred njega – vraća se kao prvak. Ozbiljniji, ali i dalje provokativan. Završni, treći čin donosi Alija u sumrak karijere – nepotreban pokušaj vraćanja titule u kasnim tridesetima, završna borba u kojoj je bio potpuno inferioran. Ostaje dojam da je bolest stigla prije nego je dijagnosticirana i(li) službeno objavljena. Posljednji dio filma opisuje težak i mučan sportski odlazak, ali i pokazuje kolika je ostavština Muhammada Alija te ogromno poštovanje koje je stekao ne samo kod boksača (suze Larryja Holmesa nakon što je pobijedio idola i uzora), ljubitelja sporta već i kod ljudi koje boks ne zanima. Zapravo zanimao ih je samo kada je boksao Ali.

“Svaka mu se glava mora pokloniti, svatko mora priznati da je on najveći.” – Mike Tyson

Najveći dio film ipak se odnosi na impresivnu Alijevu boksačku karijeru. Osvajanje zlata prvi je uspjeh – film kronološki prikazuje njegovu profesionalnu karijeru (omjer pobjeda i poraza nakon zadnje borbe je 56-5), spominje se većina mečeva s naglaskom na one najveće, najvažnije za Alijevu karijeru, ali i za povijest sporta. Fuqua nije želio preispitivati mečeve s Listonom (tada je Ali postao prvi puta svjetski prvak, ali su mečevi, iz više razloga, izazvali kontroverze) – prikazao je samo sportsku stranu obračuna Listona i Alija. Posebno su istaknuti mečevi s Frazierom (poraz u Madison Square Gardenu – meč je kasnije dobio naziv obračun stoljeća kao i uzvrat znan kao Thrilla in Manila u kojem je Ali pobijedio u 14 rundi nakon predaje Fraziera). Opisan je meč u kojem je Ali boksao sa slomljenom čeljusti (!!!), obračuni s Leonom Spinksom kada je treći puta vratio titulu svjetskog prvaka. Najviše je minuta posvećeno epskom obračunu Alija i Foremana  u Zairu. “The Rumble in The Jungle” odigrao se pred 60 000 tisuća gledatelja (milijuni su meč pratili preko televizijskog prijenosa) – Ali je pobijedio nokautom u osmoj rundi i pokazao snagu i vještinu najvećeg.

Alijeve borbe, usponi i padovi te njegovi najveći boksački rivali koji se spominju u filmu (Spinks, Foreman, Frazier….) pokazuju koliko je boks nekada bio veći, važniji i popularniji sport nego što je danas. Rivalstva poput onih iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća danas ne postoje, borbe u bile iznimno zahtjevne i žestoke (pogledati snimke na You Tubeu). Plemenita vještina danas nije sjena sportu iz prošlih vremena i nije slučajno da se u finalu filma pojavljuje Mike Tyson.

“Kako se zovem: Muhammad Ali” priča je o jednom od najvećih sportaša u povijesti. Karizmatični, brbljavi provokator, veliki boksač, humanitarac i čovjek koji je zauvijek ostao zapisan u svjetskoj povijesti ne samo zbog sportske karijere već i zbog stavova o problemima američkog društva o kojima je javno i beskompromisno govorio. Zbog kritika i odbijanja odlaska u Vijetnamski rat Aliju je bila ugrožena i karijera – ostaje pitanje koliko bi ona bila bogatija i uspješnija. Bez obzira na probleme Alijeva ostavština je ogromna, velika – jedna od najvećih kada je u pitanju karijera sportaša. Koliko velika možete se uvjeriti gledanjem izvrsnog dokumentarca redatelja Antoine Fuque i izvršnog producenta LeBron Jamesa.

Dokumentarni film “Kako se zovem: Muhammad Ali” možete pogledati na online streaming servis usluzi HBO GO