REDATELJ: Neil Marshall
GLAVNE ULOGE: David Harbour, Milla Jovovich, Ian McShane, Sasha Lane, Brian Gleeson
TRAJANJE: 120 minuta
Kada je 2008 završeno snimanje “Zlatne vojske”, druge priče o Hellboyu koju je režirao Guillermo Del Toro, pitanje je bilo hoće li Del Toro i glavni glumac Ron Perlman nastaviti suradnju, snimiti još jedan film i zaokružiti trilogiju. Del Toro svojom maštovitom režijom i Perlman nenadmašnom interpretacijom junaka iz Pakla (malo je filmskih likova koji su unaprijed određeni da ih interpretira točno određeni glumac kao što je bio slučaj s Hellboyem i Perlmanom) osvojili su mnoge ljubitelje filma, ali i dobili palac gore od fanova stripa prema kojem su “Hellboy” filmovi snimljeni. Glasine o trećem filmu kružile su sve dok Del Toro i Perlman nisu izjavama (iako su početkom 2017 ozbiljno razmišljali o trećem filmu) službeno potvrdili da, do daljnjega, trećeg filma serijala biti neće. Međutim, odlazak glumca i redatelja nije obeshrabrio čelnike “Milleniuma” koji su povukli rizičan potez – ponovno pokretanje serijala s novim glumcem i redateljem. Redatelj koji će uskrsnuti dječaka iz Pakla postao je Neill Marshall (“Centurion”, “Dog Soldiers”) dok je David Harbour (šerif iz televizijske serije “Stranger Things”) odabran za novog Hellboya.
Radnja filma nas vraća u srednji vijek, godinu 571. Kralj Arthur i Merlin pobijedili su zlu Nimue – Krvavu Kraljicu. Kako bi zauvijek sahranilo vješticu kralj je raskomadao njeno tijelo i dijelove zakopao na različite lokacije. Stoljećima kasnije u današnje vrijeme opasnost od vještice se ponovo nadvila nad čovječanstvo. Netko skuplja dijelove njenog tijela i ako uspije svijetu prijeti Sudnji dan. Jedini koji Zemlju može zaštititi je Hellboy i njegovi pomoćnici….
Dobro je zvučala vijest kako je novi Hellboy dobio R predikat. Pretpostavka je bila kako bi više brutalnog nasilja (Hellboy je opak igrač – takvo mu nasilje i pristaje) i žestoki rječnik mogao donijeti nešto ovo i(li) ublažiti nostalgiju za Perlmanom i Del Torom. Pogrešno – oznaka R tek je pokušaj očajnika da spasi što se spasiti može u projektu u kojem gotovo ništa ne funkcionira.
Priča filma, bez obzira na fantastiku, nadnaravno, kaotična je i besmislena. Nakon uvoda radnja se vraća u, recimo, sadašnjost. Tijuana je mjesto gdje se događa epizoda potpuno nevažna za ostatak filma (epizoda koja je, čini se, trebala poslužiti kao dokaza da i Hellboy plače). Nakon povratka iz Meksika počinje bitka za spas svijeta (Hellboy će dobiti pomoćnike) u kojoj se zapravo ne događa ništa uzbudljivo i(li) napeto. Netko će (očekivano) poginuti, pravda pobjeđuje u beskrajno dugom nizanju bezličnih scena. Spomenuti R predikat važan je samo zato što je fuck vrlo važna riječ za razumijevanje priče te za nekoliko raskomadanih tijela ljudi i čudovišta. “Hellboy” je film koji ne donosi uživanje u pokretnim slikama nego, kako minute filma odmiču, postaje naporan za gledanje.
Novi je “Hellboy” izvrstan primjer kako izgleda film u kojem je CGI odnosno efekti svih vrsta važniji od priče i protagonista filma.
Za razliku od Del Tora koji je filmove držao uravnoteženima koristeći efekte kako bi izgradio maštovite likove i(li) svjetove, Marshall efekte koristi kako bi pokušao impresionirati gledatelja i zakrpati rupe u događajima siromašnoj priči. Rezultat je histerična i pretjerano nabrijana cjelina u kojoj su likovi utopljeni u efektima i takvi, većinom, nezanimljivi (stvari nije uspjela popraviti niti Baba Jaga).
No Perlman, no party – takav je dojam što se Harboura kao Hellboya tiče. Novi je Hellboy umjetan, Harbour se bori s interpretacijom glavnog protagonista. Neuvjerljiv – posebno kada pokušava biti duhovit. Milla Jovovich odnosno Nimue izgleda poput stroge, zločeste učiteljice nižih razreda osnovne škole dok je jedina svjetla glumačka točka filma mlađahna Sasha Lane – svjetla koliko je moguće u filmu kakav je “Hellboy” (Sashu Lane pamtimo u vrlo dobrom debitantskom nastupu u filmu “American Honey”).
Eksperiment s ponovnim pokretanjem filmske priče o Hellboyu nije uspio. Redatelja Del Tora i glumca Perlmana zamijenili su Neill Marshall i David Harbour. Rezultat je kaotična cjelina s neurednom pričom natopljenom svim vrstama efekata, ispunjena nezanimljivim protagonistima koja traje previše minuta. Film za brzi zaborav.
OCJENA: 3
Odgovori