Naslovnica Filmovi GROBLJE KUĆNIH LJUBIMACA

GROBLJE KUĆNIH LJUBIMACA

269
0

REDATELJI: Kevin Kolsch, Dennis Widmeyer
GLAVNE ULOGE: Jason Clarke, John Lithgow, Amy Seimetz, Jete Laurence
NAZIV ORIGINALA: Pet Sematary
TRAJANJE: 101 minuta

“Jesi li spreman za život na selu doktore Creed?” – Rachel Creed

I don’t want to be buried in a Pet Sematary, I don’t want to live my life again” – pjevali su “Ramonesi” inspirirani jednom od najpopularnijih priča Stephena Kinga. Joey i Johnny Ramone pokojni su, pjesma je preživjela kao i Kingova knjiga prvi puta ekranizirana 1989 godine. Ekranizacija u režiji Mary Lambert i Kingovu scenariju vjerno je slijedila knjigu, ali dojam nakon pogledanog filma je bio prilično slabašan. Tri godine snimljen je (lošiji) nastavak – redateljica je ostala ista, zanimljivosti radi vrijedi spomenuti da je u filmu glavnu ulogu odigrao Edward Furlong (mladi John Connor iz drugog “Terminatora”). Priča o groblju kućnih ljubimaca stala je na dva filma i mirovala sve do prošle godine kada je objavljena vijest da je počelo snimanje remakea. Mudar potez – “Groblje kućnih ljubimaca” zaslužuje bolju ekranizaciju. S obzirom na uspješan povratak Pennywisea, vrijeme za ponovno filmsko druženje s Kingom bilo je idealno. Operacija je uspjela – ovogodišnja ekranizacija “Groblja kućnih ljubimaca” uspješnija je od one snimljene prije trideset godina.
Ptičja perspektiva prikazuje nam šumu i kuće negdje na selu. Kamera se spušta i fokusira se na krvave tragove na vratima kuće – nastaje rez i redatelji nas upoznaju s četveročlanom obitelji Creed. Louis i Rachel te djeca Gage i Ellie pobjegli su od gradskog života, buke i gužve te dolaze živjeti na selu (ili gradić, teško je precizno reći). Louis je doktor, posao je dobio u lokalnoj bolnici. Uz veliku kuću obitelj Creed postala je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi groblje kućnih ljubimaca. Mjesto koje je posljednje počivalište za ljubimce lokalnog stanovništva nije obično groblje – ono skriva tajnu koju poznaje (samo?) susjed Jud…..

Ponekad je bolje ostati mrtav” ili ponekad je smrt bolja glavni je reklamni forte nove verzije ekranizacije Kingova romana. Tijekom trajanja filma redatelji seciraju navedene rečenice i propitkuju smrt dragih nam i bliskih osoba kao dio života. U početku filma otac i majka moraju smrt objasniti malenoj Ellie no kako minute filma odmiču događaji testiraju njihova uvjerenja. Rachel, majka djevojčice vjeruje da ovozemaljski život nije kraj dok otac smatra kako poslije života ne postoji ništa. Razvoj događaja poigrat će se s očevim uvjerenjima i roditelji će zamijeniti uloge – ona želi da mrtvo ostane mrtvo dok Louis želi oživjeti mrtvu dušu bez obzira na cijenu. Kako se film približava posljednjim minutama tako i dilema o mrtvima koji trebaju ostati mrtvi nestaje. No, za neke žive mrtvace tada je prekasno….
Temeljna žanrovska odrednica filma je horor, ali redatelji koketiraju s trilerom uz dodatak drame i fantastike. Redatelji uspijevaju u više navrata stvoriti uvjerljiv stravičan ugođaj, nekoliko scena doista izazivaju jezu. Kada je priča koncentrirana na obitelj Creed, njihove strahove i tragedije film puno bolje funkcionira nego kada se priča potpuno bespotrebno i preopširno širi na odnos Rachel i njene sestre. Krvave, stravične scene kulminiraju u finalu filma – prije finala strah je najviše izražen tijekom liječničke Louisove liječničke intervencije, prikazom prometne nesreće i povratkom živog mrtvaca. Ne, nije riječ o čovjeku – mačak Church prvi je povratnik s groblja kućnih ljubimaca. Nakon Goosea iz “Kapetanice Marvel”, Church je mačak koji je u dijelovima ukrao film glumcima. Ljudima.

Uz Churcha vrijedi spomenuti i uvijek (barem) dobrog Johna Lithgowa te Jete Laurence u ulozi Ellie. Preobrazba djevojčice nakon povratka najbolji su glumački trenuci filma. Uz, naravno, Churcha.
Ponovna ekranizacija jednog od najpopularnijih romana Stephena Kinga nije podbacio, ali nije ni oduševio – rutinska ekranizacija koja je napravljena zbog prošlogodišnjeg uskrsnuća klauna Pennywisea i recentne potrebe za horor naslovima koji uz mala ulaganja donose zaradu. Film čije gledanje znači još jedan dan u kinu – bez (pre)velikih iznenađenja.

OCJENA: 6

Prethodni članakŠKOLA ZA UBOJICE
Sljedeći članakIGRA PRIJESTOLJA
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime