REDATELJ: Matthew Heineman
GLAVNE ULOGE: Rosamund Pike, Tom Hollander, Jamie Dornan, Stanley Tucci, Tom Hollander
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: A Private War
“Kada pišeš o ratu moraš otići na mjesta gdje možeš stradati.” – Marie Colvin
Ovogodišnja dodjela “Zlatnog Globusa” u kategoriji najbolje glumice (drama) nagradu je donijela Glenn Close za nastup u filmu “The Wife”. Kako dodjela globusa često daje smjernice i stvara favorite za “Oscara” Close je proglašena prvom favoritkinjom (nije osvojeni “Zlatni globus” jedini razlog zbog kojeg je Close izbila u prvi plan – glumici je ovogodišnja nominacija za zlatni kipić sedma po redu. Niti jednom nagradu Close nije osvojila – članovi akademije vole vraćati stare dugove pa je Close postala najveća favoritkinja. Kao najveću konkurenticu Close na dodjeli Oscara mnogi su vidjeli Rosamund Pike te su počele usporedbe s 2015 godinom kada je Pike bila nominirana za ulogu u filmu “Nestala”, ali šanse nije bilo zbog vraćanja duga, nagrade koja je otišla u ruke Julianne Moore. Rosamund Pike ponovo u borbi s višestruko nominiranom glumicom, glavnom favoritkinjom. Međutim, Pike je, iznenađujuće, izostavljena s liste nominiranih i Close će prvi zlatni kipić pokušati izboriti u konkurenciji koju predvodi Olivia Coleman (“Ljubimica”).
“Moj osobni rat” temeljen je na istinitoj priči o novinarki Marie Colvin. Točnije okidač za film bio je tekst izašao u “Vanity Fairu” pod naslovom “Marie Colvin’s Private War”. Novinarka je bila veteranka ratova u nedavnoj prošlosti – od Šri Lanke preko Iraka do Afganistana do Sirije. U prvim trenucima filma slušamo glas novinarke kojeg prati slika razrušenog Homsa. Nekoliko trenutaka kasnije radnja nas vraća godinama unazad – mjesto radnje Šri Lanka. Mjesto na kojem je Marie zamalo izbjegla smrt, ali posljedice tamošnjih ratnih događanja ostavile su vječni ožiljak. Uvod u novinarsku karijeru obilježenu hrabrošću koja je, često, bila potpuno iracionalna, nerazumna, opasna. Karijera natopljena alkoholom, demonima koji su novinarku progonili i koji su nakon svakog zadatka odnosno izvještavanja s ratnih područja postajali sve snažniji i teško podnošljivi.
“Moj osobni rat” kombinira detalje iz privatnog i profesionalnog života Marie Colvin. Red prikaza ratnih stradanja kojima je novinarka svjedočila te o njima izvještavala, red privatnog života natopljenog alkoholom, teškim krizama i posljedicama koje su ratna stradanja ostavila na Colvin. Tanka je, skoro nevidljiva crta, granica između posla i života – novinarstvo, izvještaji s prve crte novinarkina su strast i ovisnost. Svjesna je Colvin opasnosti i rizika, ali ne želi prestati. Dijelom zbog želje za istinom, empatijom prema civilima koji stradaju, ali dijelom i zbog vlastitih demona koji privremeno nestaju kada je na područjima zahvaćenim ratnim strahotama. Iz jednog ratnog žarišta u drugo sve do Sirije i Homsa.
Redatelj inzistira na prikazu ratnih strahota – masovne grobnice, ubojstva i umiranje civila naglašavaju ne samo stradanja nedužnih u ratnim vremenima, ogromne suprotnosti današnjeg svijeta pretvorenog u globalno selo (u jednom je trenutku Colvin pod kišom granata dok je u sljedećem na crvenom tepihu, raskošnoj dodjeli nagrada za novinarku godine) već i hrabrost žene želi na licu mjesta napisati priču zbog svih nevinih žrtava. Marie Colvin nije politički obojena već želi donijeti informacije i svojim radom pokazati ratnu svakodnevicu. Upravo zbog toga potpuno je nepotrebna politizacija njene filmske priče. Redatelj objašnjava Gadafija i događaje u Libiji (Colvin je, sudeći prema filmu, bila njegova novinarska ljubimica) te sukob u Siriji. Potpuno nepotrebno – karijera Marie Colvin nije imala političku pristranost već fanatičnu privrženost novinarstvu, ratnom izvještavanju. Na neki način, politiziranje filma umanjuje važnost priče o hrabrosti žene, ratne reporterke koja je vodila svoje ratove. Na više razina.
Želja za što uvjerljivijom interpretacijom Marie Colvin vidljiva je iz svake scene u kojoj se pojavljuje Rosamund Pike. Sudeći prema filmu Colvin nije bila jednostavna kada je u pitanju (nažalost, nismo previše saznali o njenom životu prije novinarskog – vjerojatno ima zanimljivih detalja s obzirom na to da glavna protagonistkinja u jednom trenutku kaže da je alkoholičarka od 15 godine) no teško se oteti dojmu da je Pike ipak otišla oktavu previše odnosno da je njena interpretacija novinarke, u nekim dijelovima filma, pretjerana, preglumljena. Uz Pike najzvučnija glumačka imena filma su gospodina Sivi Jamie Dornan, Tom Hollander i Stanley Tucci no oni su tek pratnja glavnoj glumici.
“Moj osobni rat” priča je o jednoj od najpoznatijih ratnih reporterki u povijesti novinarstva. Marie Colvin bila je žena jednako izranjavana vlastitim borbama i ratovima kao i svjedočanstvima s mjesta oružanih sukoba kojima je svjedočila. Priča ratne reporterke koja je za posao dala sve zaslužila je film no njena životna priča puno je zanimljivija od filma redatelja Matthewa Heinemana.
OCJENA: 6
Odgovori