REDATELJ: Steve McQueen
GLAVNE ULOGE: Viola Davis, Michelle Rodriguez, Elisabeth Debicki, Liam Neeson, Robert Duvall, Colin Farrell, Jon Berthnal
TRAJANJE: 129 minuta
NAZIV ORIGINALA: Widows
“Trebalo je biti jednostavno.” – Harry Rawlings
Pet je godina prošlo od trenutka kada je “12 godina ropstva” trijumfirao na dodjeli “Oscara”. Nije film osvojio veliki broj zlatnih kipića (3), ali je osvojena glavna nagrada – ona za film godine te za najbolji scenarij i sporednu žensku ulogu (Lupita Nyong’o). Prvi puta se dogodilo da film čiju režiju i scenarij potpisuju Crni filmaši (Steve McQueen, John Ridley) osvoji nagradu. Bez obzira na nagrade McQueen nije žurio s idućim dugometražnim redateljskim poslom – snimao je engleski filmaš kratke filmove, spotove te imao kratki izlet na televiziju (epizoda televizijske serije “Codes of Conduct”). Nakon pauze McQueen je inspiraciju pronašao u romanu “Udovice” britanske spisateljice Lynde La Plante (snimljena je i serija “Udovice” – La Plante je autorica i književnog predloška “Pod sumnjom” prema kojem je snimljena istoimena, gledanja vrijedna tv serija s Helen Mirren u glavnoj ulozi). Inspiraciju za ekranizaciju “Udovica” McQueen je podijelio sa sveprisutnom Gillian Flynn (“Nestala”, tv serija “Oštri predmeti”). Slučajni su filmski partneri zajedno napisali scenarij i petogodišnja pauza je završila – novi film Stevea McQueena stigao je u kino dvorane.
Početak filma počinje scenama ljubavi i nasilja. Pratimo pljačku s tragičnim posljedicama – istodobno romantične scene Harrya Rawlinsa i Veronice. Nakon nekoliko minuta saznajemo da su Rawlins i njegova ekipa stradali nakon pljačke, Veronica i tri žene, supruge ostaju udovice. Gubitak muževa nije jedini problem s kojim će se udovice morati suočiti – novac ukraden i uništen tijekom pljačke pripada točnije pripadao je Jamalu Manningu. Manning je kandidat na lokalnim izborima u Chicagu i dolari su potrebni za financiranje izborne pobjede. Veronica okuplja udovice pritisnuta Manningovim ultimatumom – imaju mjesec dana za vraćanje novca (milijuni dolara su u pitanju) ili će se udovice pridružiti muževima….
Prethodne rečenice tek su vrh radnje filma. Pljačke, ona neuspjela s početka filma i planiranje nove, isprepliću se i povezane su s kampanjom za lokalne izbore. Kroz predizbornu kampanju, lobiranje i političke igre McQueen pokazuje način na koji funkcionira sustav i zašto danas mnogi ulaze u politiku. Romantike nema – u pitanju su interesi, veći ili manji, teški milijune dolara (podsjećam, riječ je o izborima za lokalnog vijećnika u Chicagu – dakle nižoj razini vlasti). Ne bira se bolji kandidat već manje loš – oba su kandidata povezani s kriminalom, pljačkom i sudbinama udovica i njihovih pokojnih muževa. Zabavno je gledati lokalnog svećenika koji se tijekom predizborne kampanje ponaša poput medijske zvijezde za koju se otimaju dvije velike kompanije. Otac važe ponude i prihvatit će onu najbolju koja nije nužno povezana samo s novcem. Ima nešto i u percepciji javnosti, slici koju stvara kod vjernika. Sve je povezano u gradu vjetra kada su politika i korupcija u pitanju.
“Udovice” sadrže nekoliko zanimljivih, za gledanje atraktivnih akcijskih scena. Film kojeg je nemoguće žanrovski odrediti jer sadrži obilježja i koketira s nekoliko njih (akcija, triler, drama) ima nekoliko nelogičnosti u priči koje McQueen skriva vještom režijom. Složenu priču s nekoliko obrata (možda i kojim previše) McQueen gradi prepoznatljivim stilom, ali i novim detaljima koje, do “Udovica” nisu viđene u redateljevim filmovima. Nasilje, politika, korupcija, pljačke… sve je tu. Naravno, kada je u igri Gillian Flynn seciraju se i muško-ženski, obiteljski odnosi. Snažna feministička pozadina filma je, s obzirom, na radnju i Flynn očekivana. No ovoga puta riječ snažno se pretvara u jednostrano.
Ubojice, nasilnici, sadisti, korumpirani političari, obiteljski nasilnici, ovisnici o kocki i klađenju… – ne ovo nije lista stanovnika nekog zatvora ili tjeralica Interpola. Riječ je o popisu (ne konačnom, ima još nekoliko likova, mislim da je ovo dovoljno) i karakternim crtama muških protagonista filma. Ne postoji ništa pozitivno u muškim protagonistima – postoje samo manje zlo. Rijetkost je na filmu prikazati neku skupinu na toliko jednostran način kao što je slučaj s muškim likovima u “Udovicama”. Ništa protiv feminizma, jednakosti spolova – o takvim stvarima treba progovarati (i kroz film) i za jednakost žena u društvu se treba boriti no demonizacija i generaliziranje o muškarcima kao dio feminizma i borbe za jednakost ništa dobroga donijeti neće. Nije donio ništa dobrog niti filmu Stevea McQueena. Upravo suprotno – kao što je, prošlogodišnji osvajač “Oscara” u kategoriji najboljeg filma, “Oblik vode” iskoristio trenutak (izbjeglička kriza, rasizam) kako bi temom naciljao nominacije i nagrade tako se i sada teško oteti dojmu da “Udovice” istu stvar rade s npr. Me Too pokretom.
McQueen je okupio impresivnu glumačku ekipu svih generacija. U velikom broju poznatih glumačkih imena najbolji dojam ostavili su Daniel Kaluuya, Elisabeth Debicki i Robert Duvall. Kaluuya se odlično snašao u ulozi sadističkog, agresivnog pomagača desne ruke kandidata Manninga. Iako nije najzvučnije žensko glumačko ime filma Elisabeth Debicki zasjenila je kolegice kao Alice dok je Robert Duvall u nekoliko pojavljivanja pokazao zašto je Robert Duvall.
Pet godina nakon “12 godina ropstva” Steve McQueen se vratio filmom “Udovice”. Okupio je redatelj vrhunsku glumačku ekipu, napisao scenarij zajedno s Gillian Flynn – rezultat je, žanrovski i tematikom, slojevit film koji, prije svega, cilja nominacije i nagrade. Hvalospjevi koji dolaze od većine američkih kritičara ipak su pretjerani – riječ o korektnom, nikako vrhunskom filmu koji je, najviše kod kritike, precijenjen.
OCJENA: 7
Odgovori