REDATELJ: Matteo Garrone
GLAVNE ULOGE: Marcello Fonte, Edoardo Pesce, Adamo Dionisi
TRAJANJE: 103 minute
“Ovo je naš problem.” – Dogman
Deset je godina prošlo otkako se talijanski filmaš Matteo Garrone prihvatio stvaranja filmske priče iz jednog od najkontroverznijih talijanskih književnih predložaka 21 stoljeća. “Gomora” Roberta Saviana razotkrila je način funkcioniranja organiziranog kriminala – većina priče odnosila se na Napulj i okolicu, ali s obzirom na to da hobotnica krakove pušta gdje god postoji interes radnja knjige indirektno se bavila i područjima daleko od talijanske pokrajine Kampanije. Svojim se istinitim pisanjem Saviano osudio na smrt kod onih koji su tema knjige – adresa stanovanja Roberta Saviana su vojarne talijanskih specijalaca i slične, dobro zaštićene lokacije. Iako nije u potpunosti pratio književni predložak Garrone je snimio vrlo dobar film višestruko nagrađivan te nominiran za “Zlatni Globus” 2009 godine. Nakon “Gomore”, Garrone je snimio dva dugometražna i nekoliko kratkih filmova – “Reality” i “Priča nad pričama” nisu bili na razini filma o mafiji. Pravu formu Garrone je ponovo uhvatio ovogodišnjim pojavljivanjem u Cannesu gdje je “Dogman” višestruko nagrađen: Marcello Fonte osvojio je u “Zlatnu palmu” u konkurenciji najboljeg glumca, “Dogman” je osvojio i “Palm Dog” nagradu. Nagrada u kategoriji najboljeg filma ipak nije potvrđena – “Zlatna palma” otišla je u Japan.
Glavni antijunak “Dogmana” je Marcello, vlasnik salona za njegu i liječenje pasa. Marcello ima nekoliko svojih psećih prijatelja i kćerku koju obožava. Ne traži Marcello previše od života – posao obavlja s užitkom jer pse obožava (jedna od najemotivnijih scena filma upravo se odnosi na odnos Marcella i psa). Velika mu je želja odvesti kćerku na odmor, putovanje koje ona izabere. Marcello povremeno iskače iz okvira brižnog oca i ljubitelja životinja. Nabavlja kokain i obavlja poslove za lokalnog kriminalca, bivšeg boksača Simonea. Nosnica punih bijelog praha Simone terorizira čitavo susjedstvo nesposobno, zapravo nedovoljno složno da mu se suprotstavi. Najslabija karika je Marcello koji postaje Simoneov igrač. Kako vrijeme prolazi Simoneovi zahtjevi od Marcella postaju sve opasniji i ples na rubu zakona sve rizičniji…
“Dogman” je priča o psima i ljudima. Priča o običnom, zapravo dobrom čovjeku koji (zbog vlastite slabosti, straha ili osvete – ovisi o trenutku filma) radi loše stvari. Marcello je čovjek koji sve tamo do posljednjih dvadesetak minuta filma živi, ali ne upravlja postupcima u vlastitom životu. On zna procijeniti odnosno razlikovati dobro i loše, ali vječna Simoneova prisutnost Dogmana tjera na promjenu mišljenja. Do završetka filma Marcello rijetko odlučuje o vlastitoj sudbini – njegove su odluke donesene pod pritiskom Simonea. Međutim, redatelj nijansira događaje i protagoniste – iako je Marcello pod stalnim pritiskom neke stvari koje Simone ponudi Marcello će uzeti bez razmišljanja. Jedini razlog zbog kojeg će Dogman uzeti stvar u svoje ruke je njegova kćerka. Želja da joj pruži najbolje mijenja Marcella i od mirnog, poslušnog Simoneovog psića Dogman se pretvara u osvetnika.
Redatelj izvrsno pogađa izgled i način funkcioniranja male sredine. Divljaštvo našmrkanog i agresivnog pit bulla u ljudskom obliku svima je dozlogrdilo, policija je nezainteresirana, pravda je spora, ali mještani nastavljaju trpjeti zbog nesloge i neodlučnosti uzimanje pravde u vlastite ruke. Garrone je izvrsno prikazao kako izgleda kada mala sredina prekriži jednog od svojih dojučerašnjih susjeda, poznanika. Sav gnjev se usmjerio prema slabijem (Marcellu) jer jačeg se boje.
Mala sredina nije dojmljivo prikazana samo kroz protagoniste filma – lokacije na kojima je film snimljen (većinom je riječ o Caserti, nekoliko scena snimljeno u Rimu) detaljno opisuju susjedstvo u kojem živi i radi Marcello – mjesto kojeg terorizira bijesni pas Simone. Tmuran, kišoviti i prepun neizvjesnosti ugođaj filma dodatno je pojačan izvrsnom fotografijom Nicolaia Bruela.
Glumački, film nosi Marcello Fonte. Fonteova interpretacija skromnog i samozatajnog Dogmana zasluženo je nagrađena u Cannesu – Fonte je Marcellu udahnuo detalje tragedije – upravo je takva priča o Dogmanu iz predgrađa talijanskog grada. Vrlo dobar je i Edoardo Pesce u ulozi bijesnog Simonea.
“Dogman” je priča o mirnom malom čovjeku koji spletom životnih okolnosti i okruženja u kojem živi postaje osvetoljubiv i nasilan. Tmuran, neizvjesnošću ispunjen ugođaj filma prati radnju koju glumački nosi izvrsni Marcello Fonte i u kojoj važnu ulogu igraju psi.
OCJENA: 8
Odgovori