REDATELJ: Stefano Sollima
GLAVNE ULOGE: Josh Brolin, Benicio Del Toro, Caterine Keener, Matthew Modine, Isabela Moner
TRAJANJE: 123 minute
NAZIV ORIGINALA: Sicario: Day of the Soldado
“Ako želite ovo odraditi do kraja morat ćemo igrati prljavo.” – Matt Graver
Nije velika filmska mudrost zaključiti da je Denis Villeneuve jedan od najzanimljivijih i najtraženijih redatelja današnjice. Kanadski filmaš skače sa žanra na žanra, prihvaća izazove (nastavak “Blade Runnera), ali rezultat je gotovo uvijek isti. Vrlo dobar ili odličan film, točnije filmovi rezultati filmaševe vizije i ideje. Godine 2015 Villeneuve je, prema scenariju vrućeg Taylora Sheridana (scenarij za “Hell or High Water”, redatelj filma “Tragovi u snijegu”) snimio, za mnoge, najbolji film u dosadašnjoj karijeri. Nasilna, sirova i surova krvava priča o ratu između američkih tajnih službi i narko kartela usred kojeg se našla idealima vjerna agentica FBI-ja Kate Mercer (izvrsna Emily Blunt) oduševila je kritiku i osvojila publiku. Ubrzo nakon premijere potvrđeno je snimanje nastavka, ali bez Villeneuvea i Emily Blunt. Ne, nisu Blunt i Villeneuve odustali zato što se nastavak (kako to često zna biti) snimao isključivo kako bi zaradio koji dolar na vrijednosti prvog filma. Scenarist Sheridan i novi redatelj Stefano Sollima (Sollima ima filmsko-serijska iskustva s organiziranim kriminalom – stekao ih je režirajući epizode televizijske serije “Gomora” i filma “Suburra”) odlučili se iz radnje izostaviti lik Kate Mercer – ona bi se, kažu glasine, trebala vratiti u trećem, završnom dijelu “Sicario trilogije. Villeneueve isprva nije odbijao rad na nastavku no obaveze oko “Blade Runnera 2049” i “Dine” ohladile su kanadskog filmaša od nastavka. Nastavak je realiziran bez Villeneuvea i Emily Blunt, ali je zadržao Sheridana, Brolina i Benicia Del Tora.
Čitajući rečenice o zapletu dvojke činilo se da bi se nastavak mogao pretvoriti u sveameričku priču o dobrim i lošim momcima – sve ono što prvi film nije bio. Radnja počinje na meksičko-američkoj granici. Uz proizvodnju, krijumčarenje i dilanje kokaina, karteli imaju novi unosan posao – krijumčarenje ljudi iz Meksika u SAD. Kartel je u zadnjoj akciji na američki teritorij prebacio i nekoliko terorista koji su se raznijeli u Kansasu i za sobom u smrti odveli američke civile. Traži se odmazda i ona ubrzo dolazi – američke tajne službe trebaju casus belli za sukob između kartela. Način na koji će izazvati sukob između kartela pronalazi Matt Graver (Josh Brolin) kojem pomaže čovjek za prljave poslove – Alejandro Gillick (Benicio Del Toro)….
Iako su neprijatelji SAD-a udružili snage straha nema – nastavak je ostao na tragu prvog filma. Rat traje, krvav i brutalan s obje strane. Islamski teroristi, njihovo pojavljivanje kao i suradnja s narko kartelima scenaristički je dobro riješena odnosno objašnjenja. Uz onu da je neprijatelj mojeg neprijatelja moj prijatelj razlozi zbog kojih karteli surađuju s teroristima je novac odnosno zarada.
Film prikazuje terorizam u, za običnog čovjeka, najstrašnijem obliku. Ciljevi, ljudski i materijalni, nisu vojni niti politički. Eksplozivom naoružana tijela terorista lete u zrak i ubijaju u dućanu, supermarketu. Mjesto na koje svakodnevno dolaze obitelji s djecom. Mjesto nezaštićeno od brutalnih, nemilosrdnih napada. Obična, svakodnevna aktivnost kao što je kupnja pretvara se u noćnu moru – sekunda je dovoljna da dućan postane mrtvačnica. Za civile.
Članovi kartela i nisu jedini negativci filma – Sheridan i Sollima preuzimaju odnosno nastavljaju poruku prvog filma. Rat traje i nitko u sukobu nije nevin. Ne biraju se metode obračuna (i)li osvete – američke tajne službe trude se izazvati sukob između kartela. Kroz navedeni detalj razrađen tijekom filma Sheridan se bavi američkim intervencionizmom kojim se destabiliziraju države. U redu, ekipa iz kartela nisu dobri momci ili predstavnici vlasti, oni pripadaju financijski moćnoj, izvrsno organiziranoj kriminalnoj hobotnici koja koristi najbrutalnije metode u ostvarenu ciljeva. No, rukopis američkih tajnih službi sličan je kao i u filmu – na bilo koji način potaknuti sukob, ako stvari krenu krivim smjerom što brže i efikasnije eliminirati bilo kakav dokaz o povezanosti s izazivanjem nestabilnosti i sukoba. Da, domaći prijevod “Rat bez pravila” odlično opisuje radnju filma.
Nastavak je ponovio žestoki prikaz nasilja – nekoliko scena pamte su dugo nakon izlaska iz kino dvorane (majka i dijete u supermarketu). Brutalan prikaz nasilja nije sam sebi svrha – ono je dio radnje koje pokazuje koliko je sukob prikazan u filmu krvav i nemilosrdan. Bez nade da će prestati. Nestati.
Za razliku od prvog filma, “Sicario 2: Rat bez pravila” nema Villeneuveovu suptilnost, ugođaj kao i idealizirani lik koji se našao usred sukoba i ne može ništa promijeniti. Kontekst filma nešto je drugačiji – glavnim muškim protagonistima Sollina je dao mrvicu ljudskosti (Alejandru u odnosu s Isabelom, Graveru u trenucima završnog obračuna kada treba počistiti nered – kamera prikazuje izraz njegovog lica koje govori tisuću riječi). Glas nade mogla bi biti Isabela (vrlo dobar nastup Isabele Moner – o liku Isabel Reyes napisano je manje nego što zaslužuje, ali detaljnije seciranje njenog lika previše bi otkrilo o radnji filma) no ona je, čini se, osuđena na svijet nasilja. Potvrđuju to i prve scene u kojima se gledatelj upoznaje s djevojčicom.
“Sicario 2: Rat bez pravila”, očekivano, nije na razini prvog filma no riječ o nastavku koji je opravdao očekivanja. Žestoka, nasilna priča o ratu između američkih tajnih službi i narko- kartela dobila je novu dimenziju – radnja je aktualna, govori o mnogim recentnim geopolitičkim temama i problemima. Mračni akcijski triler sadrži nekoliko šokantnih scena koje podsjećaju da se ratovi bez pravila i dalje vode na različitim dijelovima zemaljske kugle. Bez obzira na to što nikada nisu objavljeni….
OCJENA: 8
Pa mene je raznio Sicario i bilo je teško čekati ovo, nadajući se približnoj kvaliteti, ali eto, raznio me i ovaj. Nije uopće isti fol filma ne zbog redatelja ili čega već. Svidio mi se posebno zbog toga što sam si svo vrijeme postavljala raznorazna pitanja… što su scene s vozilima (plus letjelicama) na razini prvog filma, što je glazba ostala ista u pokojoj sceni… nemam poslije Tihomira razloga nešto sad tu trabunjati, odličan je
Vanja-Marija Anonimno 😀