REDATELJICA: Marina Zenovich
GLAVNE ULOGE: Robin Williams, Billy Crystal, Eric Idle, David Letterman, Steve Martin, Whoopi Goldberg, Christopher Reeve
NAZIV ORIGINALA: Robin Williams: Come Inside My Head
TRAJANJE: 116 minuta
“Bio je poput svjetla koje se nije znalo ugasiti.” – Lewis Clarke
Prije nešto manje od četiri godine medijima je prostrujala vijest o smrti Robina Williamsa. Glumac, komičar koji je najbolje uloge odigrao u dramama, pronađen je mrtav. Službeno priopćenje: samoubojstvo. Štura priopćenja o iznenadnoj smrti iskorištena su za širenja različitih glasina o razlozima zbog kojih je Williams odlučio okončati vlastitu životnu priču. Autopsija je otkrila nekoliko lijekova u glumčevu tijelu, potvrdila javnu tajnu o Williamsovoj dugogodišnjoj borbi protiv depresije. No, razlog samoubojstva, okidač koji je pokrenuo tragediju bila je dijagnoza ranog stadija Parkinsonove bolesti. Nekoliko godina nakon Williamsovog odlaska priču o glumčevu životu, usponima i padovima, prijateljima i obitelji ispričala je Marina Zenovich (Zenovich je, između ostalog, i autorica dokumentarnog filma o Richardu Pryoru i Romanu Polanskom – za priče o kontroverznom redatelju Zenovich je osvojila nagrade “Emmy”).
Redateljica je napravila izvrstan posao – nije se Zenovich pretjerano koncentrirala na detalje Williamsove biografije poznate većini ljubitelja filma (najpoznatije filmske uloge spomenute su tek kroz nekoliko citata koji odlično pogađaju i opisuju Williamsa) nego se potrudila u nepunih dva sata približiti Williamsa kakvog nismo imali prilike vidjeti. Williamsa stand up komičara, čovjeka s demonima protiv kojih se borio čitav život.
Naslov filma izvrsno opisuje ono što gledatelj može vidjeti u filmu – ono što se odigravalo u Williamsovoj glavi rijetko se može doživjeti i(li) uspoređivati (u nekoliko stand up nastupa gledatelj se može uvjeriti kako je funkcionirao Williamsov um – od brzine reakcije do nevjerojatnog talenta za improvizaciju). Film je ispričao čitavu Williamsovu životnu priču – od rođenja do tragičnog kraja. Tri su detalja koja se provlače čitavim trajanjem filma, tri motiva koja su, na neki način, obilježila glumčev život. Prva je nevjerojatna energija na sceni (ili ispred kamere – sasvim je svejedno) inspirirana Williamsovim urođenim nagonom da nasmijava ljude (ponekad izgleda kao da je Williams sretan bio samo kada je nastupao) Drugi je Williamsova ranjivost koja se tijekom filma spominje nekoliko puta. Ranjivost, između ostalog, i zbog tragičnih životnih događaja poput smrti Johna Belushija – trenutak koji je natjerao glumca da, kada je u pitanju način života i poroci, uspori . Treći detalj direktno se gotovo i ne spominje no redateljica na indirektan način naglašavajući pojedine, manje poznate, detalje Williamsove biografije diskretno naglašava Williamsovu usamljenost. Unatoč slavi, popularnosti, ženama i novcu Williams ostavlja dojam usamljena čovjeka. Njegova usamljenost počinje u djetinjstvu (česte selidbe) i nastavlja se čitav život. Ona je proizvod Williamsove različitosti, načina razmišljanja. Kreativnost i sve ono što se događalo u njegovoj glavi na neki način bio je i životni teret koji je glumac morao nositi čitav život – jer teško je, nakon što se svjetla reflektora ugase, živjeti misli i osjećaje, filmove u glavi kakve je Robin Williams živio.
“Kokainom ti Bog poručuje da previše zarađuješ.” – Robin Williams
Iako je film snimljen s puno poštovanja i emocija kako prema Williamsovom privatnom životu i karijeri, redateljica nije propustila naglasiti i tamne strane. Ovisnosti o kokainu, kasnije i alkoholu te bračni brodolomi neizbježan su dio glumčeva života. Zenovich dozira prikaz Williamsovih poroka i privatnih problema – prikazuje točno onoliko koliko je potrebno da bi gledatelju približila glavnog protagonista filma.
Jedna od najvećih vrijednosti filma je briljantan odabir snimaka i fotografija iz Williamsovog obiteljskog albuma, ali i profesionalne karijere. Isječci iz stand up nastupa, urnebesni show na dodjeli filmskih nagrada u društvu Jacka Nicholsona i Daniela Day-Lewisa te nekoliko inserata iz svima dobro znanih filmova (“Društvo mrtvih pjesnika”, “Dobri Will Hunting”) izvrsno opisuju Williamsovu umjetničku dušu te njegov način razmišljanja. Posebno ako gledatelj (tako je bilo slučaj s piscem ovih redaka) prvi puta gleda mnoge od spomenutih dijelova Williamsove karijere.
U filmu govori nekoliko Williamsu bliskih kolega te članovi obitelji. Razgovori i komentari puni poštovanja i divljenja prema glavnom glumcu filma, ali bez izbjegavanja neugodnih tema otkrivaju mnoge nove, nepoznate detalje. Billy Crystal, Eric Idle, David Letterman, Steve Martin, Whoopi Goldberg neki su od likova koji slažu mozaik Robina Williamsa. Svaki od njih otkriva nešto novo, često nepoznato poput podatka da su Williams i “Superman” Christopher Reeve bili kolege na fakultetu, kasnije i kumovi.
Dokumentarni film “Robin Williams: U mojoj glavi” nije potrebno ocjenjivati. Ocjena će ionako ovisiti o gledatelju – njegovom ili njezinom mišljenju o liku i djelu pokojnog glumca. Bez obzira kakvo ono bilo dokumentarni film redateljice Marine Zenovich vrijedi pogledati zbog mnogih manje poznatih detalja iz glumčeva života. Kakav je bio Williamsov način razmišljanja, životna priča možda najbolje svjedoče riječi koje glumac izgovara u finalu filma:
“Morate biti ludi,
Prekasno je za različitost
Jer svi imaju samo iskricu ludila.
Ako je izgubiš, ništa si.
Nemojte molim Vas,
Nemojte je izgubiti.
Ona Vas drži na životu.”
Odgovori