ISKUPLJENJE U NEW YORKU

REDATELJ: Lynne Ramsay
GLAVNE ULOGE: Joaquin Phoenix, John Doman, Ekatarina Samsonov, Allesandro Nivola
TRAJANJE: 90 minuta
NAZIV ORIGINALA: You Were Never Really Here

Taksist 21 stoljeća – vrišti najava na posterima za novi film škotske redateljice Lynne Ramsay. Nespretno preveden kao “Iskupljenje u New Yorku” (mada je teško pronaći odgovarajući naslov filmu – ne samo zbog dužeg originalnog naslova već i zbog radnje filma) novi je projekt filmašice koja je redateljsku snagu pokazala stresnim i uznemirujućim filmom  “Moramo razgovarati o Kevinu”(izvrsne uloge Tilde Swinton i Ezre Millera). Hrabro je staviti, bez obzira na to što je riječ o reklamnoj kampanji, bilo koji film u istu rečenicu s Scorsesejevim remek-djelom. “Iskupljenje u New Yorku”, unatoč sličnostima u radnji, nije “Taksist”, ali je must see film. Iz više razloga.
Upoznajte Joea. Joe je psihotičan  ratni veteran (Zaljevski rat) koji živi s majkom. Zarađuje pronalazeći otete mlada djevojke. Novi slučaj poseban je izazov – senator Votto angažirao je, preko posrednika, Joea kako bi pronašao Ninu. Prošlo je nekoliko dana od kako je Nina otišla od kuće. Votto želi izbjeći publicitet i policiju i zato je angažiran Joe. Cijena posla je 50 000 dolara. Joe prihvaća ponudu, pronalazi djevojčicu no tek tada počinju pravi problemi…

Ponekad se na kino programu mogu pronaći filmovi koji ostanu zapamćeni kao projekti u kojima je stil iznad sadržaja. “Iskupljenje u New Yorku” stiliziran je, vizualno atraktivan projekt u kojem stil nije pojeo sadržaj već je na redateljičin suptilan način dio priče. Vizualnost praćena glazbom pojačava doživljaj filma i spaja poetičnost s nasiljem, krvavim trenucima kojih u filmu ima puno. Jako puno – kako film odmiče Joe ostavlja sve više leševa.
Zaplet je jednostavan i film nema suvišnih minuta. Devedeset minuta precizno je tempirano vrijeme trajanja u kojem gledamo nasilje i Joevu potragu. Film nije jednodimenzionalan i predvidljiv ponajviše zbog prikaza glavnog (anti)junaka. Njegova psihička nestabilnost daje filmu dozu napetosti i nepredvidljivosti – postoje trenuci kada gledatelj nije siguran gleda li stvarne događaje ili proizvod Joeve psihičke nestabilnosti.

Lik Joea izuzetno je zahtjevan za interpretaciju, ali i veliki glumački izazov. Joaquin Phoenix izazov je prihvatio i ostvario jednu od najboljih uloga karijere. Lakoća kojom Phoenix portetira glavnog protagonista fascinira – Joe je potpuno ravnodušan prema nasilju, ono je dio njegova života (kroz flashbackove saznajemo da tome nije kriva samo vojnička prošlost) i sredstvo kojim dolazi do cilja. Čovjek izoliran od društva kojem sudbina djevojčice Nine (vrlo dobra Ekatarina Samsonova) ponovo daje svrhu. Razlog postojanja nakon tragične majčine sudbine.
Film podsjeća na “Taksista”, ali u njemu se mogu pronaći reference na još neke poznate nam filmove. Joe, naprimjer, u krvavim obračunima koristi hladno oružje poznato nam iz azijskog klasika.
“Iskupljenje u New Yorku” nije uobičajen kino doživljaj – poetika i vizualna ljepota kadrova spojena je s iznimno brutalnim i krvavim scenama. Brutalnost i krv nisu jedini uznemirujući detalji filma – svakodnevica glavnog protagonista ispunjena je nasiljem i prikazom mračne svakodnevice New Yorka. Bez obzira kakav dojam film ostavio na gledatelja o njemu će se pričati – najveći, ne i jedini razlog je, demonstracije glumačke moći Joaquina Phoenixa.

OCJENA: 8