REDATELJ: Luca Guadagnino
GLAVNE ULOGE: Timothee Chalamet, Armie Hammer, Michael Stuhlbarg, Amira Casar
TRAJANJE: 132 minute
NAZIV ORIGINALA: Call Me by Your Name
“Način na koji živiš svoj život samo je tvoj.” – profesor Perlman
Neuzbudljiva i predvidljiva, devedeseta po redu dodjela “Oscara” je iza nas. Ništa se pretjerano uzbudljivo i neočekivano dogodilo nije – teme kojima se, na direktan i indirektan način, bavila trosatna ceremonija očekivane su i nikoga nisu iznenadile. Bez obzira na očekivane rezultate i nedostatak neizvjesnosti nekoliko detalja s ovogodišnje dodjele ostat će za dugo pamćenje. Gary Oldman i Roger Deakins konačno su, na zadovoljstvo publike, osvojili zlatni kipić dok je James Ivory oborio rekord koji će još dugo, dugo ostati nedostižan. Britanski filmaš zaslužan za filmove “Na kraju dana”, “Howards End” i “Soba s pogledom” (Ivory je za spomenute filmove nominiran u kategoriji najboljeg redatelja, ali niti jednu nominaciju potvrdio nije) osvojio je nagradu za najbolji adaptirani scenarij filma “Skrivena ljubav”. Ivory je postao najstariji dobitnik u natjecateljskim kategorijama (napunio je 89 godina). Obzirom na dob Jamesa Ivorya moglo bi se zaključiti da su članovi akademije vratili dug zbog prijašnjih nepotvrđenih nominacija. No nagrada za Ivorya potpuno je zaslužena i jedina je od četiri potvrđene nominacije za film redatelja Luca Guadagnina.
“Skrivena ljubav” (potpuno promašeni prijevod domaćeg distributera – “Zove me imenom svojim” bio bi prikladniji naslov obzirom na poetičnost filma) je poput istrgnutih stranica iz dnevnika tinejdžera. Tinejdžer čije dijelove dnevnika gledamo je Elio Perlman. Mjesto radnje je sjeverna Italija. Obitelj Perlman ima starinsku, ogromnu vilu sagrađenu u 17 stoljeću u kojoj provodi ljeto. Godina je 1983 i svakodnevnu rutinu obitelji razdrmat će dolazak američkog studenta Olivera. Oliver je gost obitelji, privremeni pomoćnik Eliova oca, arheologa. Oliver će provesti šest tjedana u domu Perlmanovih – šest tjedana koji će zauvijek ostati u sjećanju čitave obitelji . Posebno mlađahnog Elia…
Mnogi su preživjeli (neki i danas žive) one tinejđerske, prve ljubavi povezane s otkrivanjem vlastite seksualnosti i prvim seksualnim iskustvima. “Skrivena ljubav” filmska je priča o takvoj ljubavi (ha, možda domaći naslov i nije toliko promašen) ispričana kroz ljetna događanja u životu mlađahnog Elia. Spletom okolnosti Elio upoznaje Olivera – susret fatalan za obojicu – ipak više za Elija manje iskusnog i, zbog iskrenosti, ranjivijeg u odnosu na Olivera. Kroz odnos Olivera i Elia redatelj suprostavlja mladost i iskustvo (razlika u godinama glavnih protagonista nije velika no upravo nekoliko godina više Oliveru daju iskustvo da lakše podnese izvjesni završetak ljetne romanse), američku aroganciju i europsku decentnost – suprotnosti koje se u filmu, ali tako često i u životu, privlače.
Snažna i emotivna ljubavna priča nosi film, ali ona ne bi bila toliko uvjerljiva, poetična pomalo i idealizirana (prošlost, posebno dane odrastanja često romantiziramo, pamtimo samo sretne dane iako je i onih drugih bilo – motiv je kojim se redatelj poigrava sve do finala filma) da film nema izvrsnu kameru koja svjedoči predivnim lokacijama. Guadagnino stvara poseban filmski ugođaj u kojem su priroda, mjesta na kojima je film snimljen dio radnje, događaja koje gledamo. Nevjerojatna je uvjerljivost kojom je prikazano ljeto – zrikavci i sunce pojačavaju lakoću življenja protagonista filma. Oni uživaju u običnim, jednostavnim stvarima, detaljima iz okruženja. Harmonijom i ljepotom prirode koju često ne primjećujemo ili je nemamo vremena primjetiti. Trebali li, barem ponekad – život bi bio ispunjeniji, jednostavniji i opušteniji. Ritam filma je polagan ponekad i melankoličan – baš kao što znaju biti ljetni dani. Ljetne noći.
Okruženje i vila obitelji Perlman je poput zajednice koja uživa u umjetnosti i kozmopolitizmu – diskretno odvojene od svijeta. Zajednice u kojoj buja život, ljubav i umjetnost. Film se, u većoj ili manjoj mjeri, dotiče različitih vrsta umjetnosti; redatelj naglašava da je ona neizbježan, potreban dio naših života. Poput obitelj, prijatelja i ljubavi. Arheologija i pronalasci Perlmana starijeg i Olivera filmu daju zrnce mističnosti. Umjetnost je radost življenja obitelji Perlman i njihovih gostiju. Da, osim ljubavi film slavi život te umjetnost koji su neraskidivo povezani.
Zamjerka filmu leži u previše minuta – prvi dio, nekih sat vremena funkcionira izvrsno. U drugom dijelu “Skrivena ljubav” malo pada da bi finale filma pogađa u srž i podiže vrijednost cjeline.
Prvo glumačko ime filma mladi je američki glumac Timothee Calamet. Njegov Elio je gledatelju potpuno karakterno razokriven i uvjerljiv bez obzira na trenutak, situaciju u filmu. Da nije Churchilla i dugova prema Garyu Oldmanu, Calamet bi osvojio zlatni kipić u kategoriji najboljeg glumca.
Vrlo dobar je i Armie Hammer – privlačan ženama i muškarcima Oliver ima dozu američke teatralnosti. Demonstracija plesačkog umijeća američkog studenta najduhovitiji su trenuci filma.
Književni predložak nudi nastavak koji je redatelj i najavio – godinama nakon događaja u Italiji životni putevi Olivera i Elia ponovo će se sresti. Film bi premijeru trebao imati tijekom 2020 godine. Hoćemo li nastavak zaista vidjeti saznat ćemo uskoro no dvojka neće promijeniti ništa kada je u pitanju vrijednost “Skrivene ljubavi”. Riječ o emotivnom, poetičnom, predivno snimljenom filmu koji slavi život i ljubav koja ponekad vrlo bolna može postati.
OCJENA: 8
Odgovori