REDATELJ: Raul Arevalo
GLAVNE ULOGE: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Ruth Diaz, Raul Jimenez, Manolo Solo
TRAJANJE: 92 minute
NAZIV ORIGINALA: Tarde para la ira

Rijetko se događa da se na programu domaćih multipleksa nađe film koji kasni više od godinu i pol dana. “Gnjev mirna čovjeka” premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji početkom rujna 2016 godine. U vremenskom razdoblju koje je proteklo svjetske do domaće premijere film je nagrađen na nekoliko festivala uključujući i pobjede u četiri kategorije na dodjeli španjolskih filmskih nagrada (Goya). Film je redateljski debi španjolskog glumca Raula Arevala koji je na produkciju i realizaciju filma potrošio čak osam godina. Projekt je završen kada se producentica Beatris Bodegas pridružila ekipi filma. Beatris je postala ključna osoba za realizaciju filma – donijela je novac potreban za završetak snimanja. Novac je nabavila podigavši hipoteku na kuću. Film nastao u neobičnim okolnostima s velikim zakašnjenjem dolazi u naša kina – izgledalo je kao da, unatoč nagradama, neće biti puno razloga za zadovoljstvo ljubitelja filma. No dojam je upravo suprotan – u slučaju Arevalova filma vrijedi ona bolje ikad nego nikad.





Zbunjenost, no ne i dosadu izazivaju uvodne minute Arevalova redateljskog prvijenca. Film počinje pljačkom u kojoj jedan od sudionika ne uspijeva pobjeći. Nekoliko trenutaka kasnije priča se fokusira na Josea redovitog posjetitelja kvartovskog okupljališta, kafića u kojem radi Ana. Iako udana, Ana se upušta vezu s Joseom – on postaje Anina karta za bijeg iz života kojeg više ne želi živjeti, ali Joseovi motivi su drugačiji.
Petnaestak, možda i dvadeset minuta filma Arevalo nas upoznaje s likovima – iako se pitanja gomilaju film osvaja na prvu. Osim probuđene gledateljeve radoznalosti i tmuran, realističan ugođaj filma. Redatelj stvara neizvjesnost u kojoj je izvjesno da će se uskoro dogoditi trenuci koji će obilježiti živote glavnih protagonista filma (upravo je takav događaj i pokretač čitave priče). Arevalo se poigrava, izaziva gledatelja i ostavlja krive tragove. Trenuci kada se otkriva tajna veza između likova (iako se čitava istina ne otkriva do finala filma) ne znači gubitak zanimljivosti cjeline. Upravo suprotno – tada film postaje još intrigantniji, drugačiji kako pričom tako i žanrovski.

Arevalo pokazuje izuzetan redateljski osjećaj za likove kao i za najvažnije trenutke filma. Protagonisti filma imaju različite životne priče koje se nikada ne bi sastale da se nije dogodio tragičan događaj. Iako je Joseova motivacija (ona stvara brutalnost) razumljiva, redatelj ne stvara crno-bijelu karakterizaciju. Ana, Jose i Curro izazivaju empatiju i razumijevanje gledatelja. No Joseov gnjev i bol su preveliki i priča ne može imati sretan završetak.
Nekoliko najvažnijih, ključnih trenutaka filma izvrsno je snimljeno, scene za pamćenje i teško je predvidjeti Joseov postupak. Trenuci susreta s krivcima za njegovu sudbinu, razoren život i nezamislivu bol režiranu su s puno redateljskog smisla za napetost i složenost situacije. Čak ni u tim trenucima gledatelj nije siguran u kojem će pravcu priča krenuti.
Scene nasilja su, kao i čitav film, vrlo realistične, brutalne – ponekad i teške za gledanje. Nasilje je posljedica gnjeva redatelj ga ne skriva sve do finala filma. Tada je i zvuk pucnja dovoljan dovoljan da otkrije brutalnost i gnjev nekada mirnog čovjeka.



Sumorna priča nabijena nasiljem i teškim ljudskim sudbinama ipak nije ostala bez humora. On je crn, ponekad i ne može biti mračniji, ali izvrsno tempiran (susret sa Santijem i njegov glas odnosno govor su najduhovitiji trenuci filma – ujedno i zatišje pred buru). Humor crnih tonova zapravo naglašava težinu trenutka, životne situacije glavnih protagonista. Ne samo Josea.
Iako na program domaćih kino dvorana stiže s velikim zakašnjenjem, “Gnjev mirna čovjeka” izvrstan je izbor recentne kino ponude. Debitantski film španjolskog filmaša Raula Arevala realistična je, stilizirana i brutalna priča o snazi gnjeva i želje za osvetom običnog, malog čovjeka. Nemilosrdnost glavnog protagonista životna je i ljudska. Prikaz čovjeka koji je izgubio sve i više ništa izgubiti ne može.

OCJENA: 8

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)