REDATELJ: Jose Padilha
GLAVNE ULOGE: Daniel Bruhl, Rosamund Pike, Eddie Marsan, Lior Askhenazi
TRAJANJE: 107 minuta
NAZIV ORIGINALA: Entebbe
“Ne možemo samo čitati knjige, trebamo ispisati svoje.” – Wilfried Bose
Krajem sedmog mjeseca 1976 godine mediji i čitava svjetska javnost pratili su događaje odnosno sudbinu putnika na letu Air France aviona na relaciji Tel Aviv – Paris. Avion je poletio iz Tel Aviva, ali u Pariz nikada stigao nije – za vrijeme slijetanja u Ateni (razlog je 48 putnika i dolijevanje goriva) kontrolu nad avionom prisilno su preuzeli Nijemci (Wilfried Bose, Brigitte Kuhlmann) i Palestinci (Fayeu Abdul-Rahim, Jayel Naji-Arjam). Otmičari su preusmjerili let najprije u Tripoli pa onda na mali aerodrom Entebbe na teritoriju Ugande gdje su pod pokroviteljstvom Idi Amina objavili svoje zahtjeve – puštanje iz zatvora pripadnika palestinskog pokreta otpora kao i pripadnika njemačke organizacije zvane Revolucionarna ćelija. Sedam dana talačke krize (od otmice do krvavog raspleta – uz odmak i nekoliko izmjena u odnosu na stvarne događaje) tema je novog filma redatelja Josea Padilhe (“Robocop”, “Elitna postrojba”).
Padilha odnosno scenarist filma Gregory Burke promiješali su karte, izmijenilli nekoliko bitnih činjenica oko otmice i prikazali svoju verziju događaja. Film pokušava otmicu prikazati iz različitih kuteva – političke prilike i motivacija otmičara iznimno su kompleksni (bez obzira o kojoj strani u sukobu odnosno otmici se radi). Padilha je, tako se barem čini se u početnim minutama filma, imao ambiciju snimiti kompleksniju priču o talačkoj krizi, uzrocima i posljedicama, no kako film odmiče “7 dana straha” sve je više jednodimenzionalan u prikazu događaja i likova. Čitava kriza, na neki način i krivnja pada na leđa Palestinaca – njihovi njemački partneri prikazani su u bitno pozitivnijem svjetlu (mada su stvarna svjedočenja o Brigitte Kuhlmann potpuno drugačija- drugarica je, prema svjedočenjima suboraca isijavala antisemitizmom). Revolucionari koji tijekom akcije pokušavaju ostaviti što ljepši dojam (za razliku od Palestinaca) – Bose i Kuhlmann u sedam dana straha počinju sumnjati u revoluciju, metode koje koriste pa i vlastite ideje.
Padilhu najviše zanimaju Izraelci – kako oni zatočeni tako i oni u Vladi, koji odlučuju o sudbini otetih sunarodnjaka. Otmica je ionako bila usmjerena prema Izraelcima – oni su otmičarima zanimljiviji i vredniji od ostalih putnika kao predmet trgovine u pregovorima. Ljubiteljima filma koji prate povijest i političke igre tog vremena, ali i u godinama poslije događaja u Entebbi sigurno će sa zanimanjem pratiti ulogu premijera Ytzaka Rabina i ministra obrane Shimona Peresa (političko-vojno-obavještajne igre izraelske Vlade zanimljiviji su trenuci filma). Peres i Rabin su i nakon Entebbe dugo godina bili važne političke figure Izraela. Još jedno poznato prezime spominje se na kraju filma; izraelski specijalac preziva se Netanyahu – riječ je o bratu budućeg premijera Benjamina Netanyahua. Od povijesnih ličnosti treba spomenuti i bizarnog, suludog diktatora Idi Amina jednog od najdražih prijatelja Josipa Broza Tita.
S obzirom na kompleksnost vojne operacije kojom je kriza okončana očekivao se bitno snažniji akcijski finale filma. U akciji oslobađanja zatočenih, stotinjak se izraelskih specijalaca (4000 kilometara udaljenost je Tel Aviva i Entebbea) sukobilo se s otmičarima i pripadnicima vojske Ugande. Rezultat? Deseci pobijenih ugandskih vojnika, likvidirani otmičari i nekoliko ubijenih taoca. Izraelci su onesposobili i gotovo trećinu aviona vojske Ugande. Čitava vojnička, akcijska priča svedena je na ubojstvo izraelskog vojnika i njemačkih otmičara. Padilha je filmaš koji ima akcijski nerv, ali to, nažalost, u filmu nije demonstrirao.
Okupio je Padilha respektabilnu glumačku ekipu. Najsnažniju ulogu je ostvarila Rosamund Pike u ulozi Brigite Kuhlmann – revolucionarke koja gubi vjeru, pomalo i razum tijekom otimice. Izgled glumice potpuno odgovara vremenu u kojem se radnja filma odigrava.
“7 dana straha” temetizira slučaj Entebba – jednu od najpoznatijih otmica aviona u povijesti. Kompleksna priča o povijesnom trenutku u kojem se slučaj dogodio na veliko je platno prenesena površno i,što je važnije, bez napetosti i akcije. Kada krene odjavna špica teško se oteti dojmu kako je propuštena prilika da se napravi kompleksniji i intrigantniji film. Bez obzira kojem žanru bi pripadao.
OCJENA: 5
Odgovori