REDATELJ: James Ponsoldt
GLAVNE ULOGE: Emma Watson, Tom Hanks, Bill Paxton, John Boyega, Karen Gillan
TRAJANJE: 110 minuta
“Tajne su laži.” – Bailey
Ljubimac američke filmske publike, James Stewart naših dana, podjednako voljen od publike i van granica SADa nedavno je proslavio je 61 rođendan. Riječ o Tomu Hanksu koji je hollywoodski glumački život započeo nastupom u komedijama. Osamdesetih godina prošloga stoljeća Hanks je nanizao hitove poput “Veliki”, “Momačka zabava”, “Joe protiv vulkana” i “Turner & Hooch”. Izgledalo je da su komedije Hanksova sudbina. Devedesete Hanks počinje s “Romansom u Seatlleu” romantičnom, ali ipak komedijom da bi u dvije godine glumac eksplodirao i pokazao da nema granica – nastupi u “Philadephiji” i “Forrest Gumpu” (u kojem je iskoristio komičarski talent i sjajno portretirao jednog od najomiljenih filmskih likova devedesetih) donijeli su mu “Oscara”. Svojim projektima Hanks postaje jedna od najvažnijih, najutjecajnijih i najpopularnijih figura modernog Hollywooda. No i Hanks griješi – ne, nisu u pitanju filmovi u kojima je glavni junak profesor Langdon. Riječ o filmu, “The Circle”, jednom od najslabijih projekata u glumčevoj karijeri.
U redu, Hanks nije glavni protagonist priče – nakon kraćeg pojavljivanja u početku filma ponovo ga gledamo negdje nakon sat vremena trajanja. Glavna junakinja je simpatična Mae – sposobna i inteligentna djevojka zaposlena na nezanimljivom, nebitnom radnom mjestu. Mae se boji da neće ostvariti svoje potencijale, teško se nosi s očevom bolešću, nije sigurna u osjećaje prema susjedu (ili je možda sigurna) i pokvario joj se automobil. Nije da je kvar važan za priču filma, ali nek’ se nađe – kao da Mae nema dovoljno problema i bez popravka automobila. Teškim životnim okolnostima simpatične Mae kao da se ne nazire kraj sve do trenutka kada joj prijateljica Annie javlja da se pripremi za razgovor na posao. Ne bilo kakav – vlasnik kompanije u kojoj bi Mae mogla početi raditi je Bailey (lik nastao kao kombinacija Zuckerberga i Stevea Jobsa) kojeg glumi Tom Hanks.
Priča filma nastala je na zanimljivoj ideji – internet i društvene mreže zauzimaju sve važnije mjesto u svakodnevnom životu. Virtualni život u mnogim je segmentima na pozitivan način promijenio našu svakodnevicu no postoji i tamna strana interneta. Najviše se govori i priča (koliko su stvari ozbiljne svjedoče i bivši ljudi sustava poput Snowdena) o gubitku privatnosti korisnika, špijuniranju pod izlikom borbe protiv terorizma i sigurnosti. Tema aktualna, zanimljiva i potencijalno provokativna.
Međutim redatelja Ponsoldt snimio je kalkulantski, neuzbudljiv film koji nema ideju kojim putem krenuti i kakvu poruku poslati.
Jedan od najvećih problema filma je potpun nedostatak napetosti. Mae kao zaposlenica kompanije trebala bi biti žrtva Baileyevih ambicija (koje su ogromne – on želi stvoriti paralelni sustav koji bi bio moćniji od države, sustav i obavještajne službe postale bi ovisne o Krugu kao da bi bilo koja država, posebno SAD propustila tehnološke novitete iskorisiti u vlastite svrhe). Djevojka kojoj se ostvaruju snovi nakon novog posla i dolaska u novi hi tech dom trebala bi biti protuteža, suprotnost Baileyu. No, ako je i bilo namjere da se stvari tako prikažu nisu uspjele – Mae (unatoč korektnom izdanju Emme Watson) nije lik oko kojeg će se vezati gledateljeve pozitivne emocije (nakon čudnovate nesreće dobrovoljno pristaje vlastiti život pretvoriti u neku vrstu big brothera). Događanja nakon toga na neki su način posljedica njene odluke.
Bailey je, također, prilično nedefiniran lik. Nejasno je koja je njegova agenda – u redu, više korisnika je vjerojatno jedna od njih, ali stvoriti paralelni sustav i postati moćniji od države. Teško je prihvatiti takve scenarističke vratolomije. Posebno kada Bailey počinje žonglirati odnosno stavljati znak jednakosti između virtualne privatnosti i potrebe da se podijeli znanje.
Radnja filma prilično je neuredna i redatelj ima ozbiljnih problema s funkcioniranjem priče . Postoje trenuci kada se scene redaju bez ikakvog smisla, neki detalji ostaju nerazjašnjeni (npr. što se dogodilo s Annie koja se od vesele djevojke pretorila u očajnu, psihički slomljenu osobu). Interakcija između likova tanka je i prilično neuvjerljiva posebno ako uzmemo u obzir glumačku ekipu. Pristojne glumačke izvedbe nisu uspjele spasiti film.
“The Circle” je lažan i umjetan poput osmjeha kolege s kojim radite i koji Vas ne simpatizira na team buildingu. Unatoč poznatoj glumačkoj ekipi te aktualnoj i zanimljivoj ideji riječ je o konfuznom, nedorečenom i nezanimljivom filmu koji se pamti jedino zbog činjenice da je riječ o posljednjem filmu nedavno preminulog Billa Paxtona
OCJENA: 4
Odgovori