REDATELJ: Brad Furman
GLAVNE ULOGE: Bryan Cranston, John Leguizamo, Juliet Aubrey, Olympia Dukakis, Diane Kruger, Benjamin Bratt
TRAJANJE: 127 minuta
“Bez obitelji i prijatelja, kakav bi ovaj svijet bio?” – Roberto Alcaino
Za nekoliko dana u redovitu distribuciju kreće jedan od najočekivanijih filmova godine. Iako ne pripada izvornom serijalu, “Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda” morat će ispuniti velika očekivanja kod obožavatelja događanja u udaljenoj galaksiji. Razloga za iščekivanje ima dovoljno: priča filma povezuje treću i četvrtu epizodu serijala, traileri izgledaju izvrsno i u filmu se pojavljuje Darth Vader. Za ljubitelje “Ratova zvijezda” i više nego dovoljno. Kao i uvijek kada Ratovi zvijezda ušetaju u kino dvorane, multipleksi i minipleksi ponude potencijalnim posjetiteljima projekte koji su drugačiji od filmova najpoznatijeg i najkomercijalnijeg serijala u povijesti. Ako niste ljubitelj Dartha Vadera a odlučite posjetiti kina u prvim tjednima prikazivanja “Rogue One-a” velika je vjerojatnost da ćete naletjeti na Bryana Cranstona. Tjedan dana nakon priče iz ratova zvijezda u kina dolazi komedija “Zašto baš on?” (uz Cranstona u filmu glume James Franco i Zoey Deutsch) dok se istoga datuma kada i “Rogue One” otvara i biografska kriminalistička drama “Infiltrator”. Film dolazi u domaća kina sa zakašnjenjem od skoro pola godine i doista je teško shvatiti zbog čega je “Infiltrator” čekao predblagdansko vrijeme da osvane u našim kinima. Koliko su kino prikazivači bili mudri s odlaganjem pokazat će interes publike no teško se oteti dojmu da je za “Infiltratora” bilo sretnijih, ranijih termina premijernog prikazivanja.
Osamdeseta su godine dvadesetoga stoljeća. Vremena su to kada je predsjednik SAD-a Ronald Reagan. Također, godine su to kada Pablo Escobar uz pomoć američkih pomagača američkim kupcima isporučuje desetke tona kokaina. Svaki mjesec. Federalni agent Robert Mazur (vrlo dobri Bryan Cranston) uspio se infiltrirati u američku podružnicu Escobarova narko carstva i nanijeti prilične gubitke kolumbijskom bossu. Mazur je operaciju opisao u knjizi prema kojoj snimljen film u režiji redatelja Brada Furmana. Zanimljivo je spomenuti da “Infiltrator” nije prvi Mazurov filmski angažman. Bivši policajac i infiltrator radio je kao suradnik na filmovima “Poroci Miamija” (2006) i “Kockanje” (2013).
Nakon pogledanog filma dojam je samo jedan – redatelj je odigrao na sigurno razmišljajući otprilike ovako: Imam intrigantnu istinitu priču i Bryana Cranstona i to je dovoljno za iznadprosječan film. Razmišljanje koje i nije potpuno promađemo no stvari su krenule u krivom smjeru i “Infiltrator” je ispao prilično nedorečen i beskrvan film. Istina, Mazurova operacija prikazana je iz nekoliko kuteva, ali tematski film je, većinom, površan. Tijekom trajanja filma gledatelj nema saznanja koliko je trajala čitava operacija infiltracije u Escobarov sustav. Zbog vremenske nedefiniranosti teško se odrediti prema odnosu Mazura i supruge odnosno saznati koliko je Mazurova operacija utjecala na privatni život. Da, detalji su prikazani, ali ostaje dojam da jedio agentove priče iz privatnog života nedorečan. Zapravo nije samo nedorečen prikaz privatnog života Roberta Mazura – svakom elementu infiltratorove priče (privatni život Mazura, odnos s policijskim partnerima…) nedostaje bitnih detalja koji bi priču učinili napetom i uzbudljivom.
Postoji nekoliko zanimljivih detalja filma (način na koji agenti traže lažna imena), ali oni ne uspijevaju prikriti činjenicu da redatelj ne uspijeva u kompleksnoj i slojevitoj priči odvojiti bitne, intrigantne detalje od onih manje važnih, nezanimljivih. Dvadesetak minuta filma je potrošeno na prilično nezanimljiva obiteljska druženja Escobarove desne ruke Roberta Alcaina i njegove supruge s Bobom Musselom (ime koje je Mazur koristio tijekom operacije). Za razliku od, za priču nevažnih, obiteljskih druženja o ulozi CIAe u slučaju i financiranju crnih misija rečeno je vrlo malo, gotovo ništa. Dio je to priče koji je povezan s operacijom i bilo bi zanimljivo da je Furman posvetio više pažnje tajnim igrama američke tajne službe.
Film je režiran kao ravna crta; bilježe se ljudi i događaji no napetosti i podizanja tenzija gotovo da i ne postoji. Nevjerojatno s koliko su ravnodušnosti i redateljske neinventivnosti snimljene ključne scene filma (npr. inicijacija Mussele, primanje u narko kartel, vjenčanje u finalu filma….).
Robert Mazur odradio je veliki posao u ekstremno rizičnim okolnostima. Rezultat njegove operacije deseci su privedenih i osuđenih bankara i visokopozicioniranih članova narko kartela. Napravio je veliku štetu organizaciji pokojnog Pabla Escobara i uzdrmao Medelinski kartel. Mazur je uspio unatoč nekoliko ozbiljnih grešaka u koracima (prikazane u filmu) koje pripadnici kartela kažnjavaju smrću. Upravo zbog navedenih činjenica Mazurova profesionalna, ali i privatna priča zaslužila je napetiji, snažniji film nego što je “Infiltrator”.
OCJENA: 6
Odgovori