REDATELJ: Paul Verhoeven
GLAVNE ULOGE: Isabelle Huppert, Charles Berling, Judith Magre, Laurent Laffite, Christian Berkel, Virginia Efira
TRAJANJE: 130 minuta
“Kako uspijevaš biti toliko groteskna?” –
Neobična je i prilično neuobičajna bila prošlotjedna najava zagrebačke premijere “Elle”, novog filma nizozemskog filmaša Paula Verhoevena. Najavljivačica filma trebala je u nekoliko rečenica pozdraviti prisutne i najaviti film. Obzirom na način koji je izgovorila prezimena redatelja i glavne glumice velika je vjerojatnost da dama nije pretjerano upoznata s redateljem i glavnom glumicom filma. Nakon nespretnog izgovora prezimena osoba najvažnijih za film uslijedilo je trijumfalno poentiranje rečenicom u kojoj objašnjava otprilike da “Elle ne pripada trash filmovima prema kojima je Verhoeven poznat – poput “Sirovih strasti”. Kratka najava bila je natopljena filmskim snobizom (“ovo nije nekakva glupost jer eto riječ je o europskom, nehollywoodskom filmu” – vjerojatna je poruka ) i nevjerojatnim neznanjem i podcjenjivanjem filmografije Paula Verhoevena. Ništa protiv trasha; puno je filmskih bisera koji se vode kao trash, ali Verhoevenov hollywoodski iskorak (uz spomenute “Sirove strasti” u taj dio redateljeve karijere pripadaju i “Robocop”, “Totalni opoziv”, “Svemirski marinci”) označiti trashom u najmanju je ruku neozbiljno. Posebno u trenutku najave Verhoevenovog novoga filma.
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu. Uvodne minute donose nam scene silovanja. Žrtva je Michele Leblanc, uspješna poslovna žena vlasnica kompanije za razvoj računalnih igrica
“Elle” nije ni prvi, sasvim sigurno ni posljednji film koji prikazuje seksualno nasilje odnosno silovanje žene. Međutim, riječ je o filmu koji izbjegava već viđeno u filmovima slične tematike. Za razliku od prikaza trauma i posljedica žrtve priča filma odlazi u potpuno neočekivanom smjeru. Michele nije otišla na policiju, prijavila zločin i(li) potražila pomoć. Tek nakon nekoliko dana, gotovo službeno, upoznaje prijatelje (istina, teško je govoriti o prijateljstvu kada je Michele u pitanju) s neugodnim događajem. Žrtva ne želi da institucije odrade posao, njene namjere su potpuno drugačije.
Kako minute filma odmiču i saznajemo sve više detalja iz privatnog i poslovnog života glavne protagonistkinje filma tako postaje jasnije zbog čega napad nije prijavljen. Michele proživjela i preživjela duboku traumu iz prošlosti. Ona je control freak, manipulatorica koja se savršeno snalazi u životnom kaosu ljudi koje poznaje. Kaosu koji i Michele kreira i potencira.
Perverzna i beskrupulozna, ledena Michele nije filmski lik koji osvaja simpatije gledatelja. Verhoevena ne zanimaju simpatije odnosno ulagivanje gledatelju. Lik Michele Leblanc poslužio je redatelju kako se pozabavio čitavim nizom pitanja koje su svakodnevica ljudskog postojanja. Nasilje i seks su spomenuti i oni su zaštitni znak ne samo filma već i čitave Verhoevenove karijere. Širenjem radnje na Michelinu obitelj, prijatelje i susjede redatelj nas suočava i s pitanjima bračne (ne)vjernosti, obiteljskog naslijeđa, lažnog prijateljstva i malograđanskog mentaliteta. Posebno su dojmljive scene na božićnoj večeri. Većina prisutnih toliko je duhovno i moralno posrnula da i nebesa teško mogu pomoći. Uz sve navedena propitkivanja redatelj nije propustio spomenuti krizu bračne zajednice.
Film je začinjen crnim humorom. Humor je obzirom na događanja i likove morao biti crn. Neki od likova toliko su groteskni da je crnohumorno, cinično ismijavanje jedini pravi izbor.
Glumački, film je pod punom kontrolom Isabelle Huppert. Glumica je zastrašujuće uvjerljiva u ulozi Michele, ledeno hladna i efikasna u odlukama koje donosi. Od ostatka glumačke ekipe teško je izdvojiti neko ime. Ne zbog neuvjerljivosti glumačkih izvedba već zbog nevjerojatne galerije bizarnih, ali ne umjetnih likova. Ajd’ možda vrijedi spomenuti i prvog među jednakima – Cristiana Berkela u ulozi izgubljenog Michelinog sina Richarda.
“Elle” je novi film Paula Verhoevena. Nizozemski se filmaš (ponovo) bavi seksom i nasiljem, propitkuje, pomalo i provocira. “Elle” nije ugodno filmsko iskustvo, likovi nisu simpatični i dragi. No, Verhoeven ne okreće glavu nego sirovo prikazuje tamnu stranu ljudske psihe. Stvari koje nisu ugodne za gledanje odnosno filmsku ekranizaciju ne znače da ne postoje. Redatelj to zna i ne ustručava nam ih se prikazati.
OCJENA: 9
Odgovori