REDATELJ: Igor Šeregi
GLAVNE ULOGE: Rene Bitorajac, Marko Cindrić, Mario Petreković, Domagoj Mrkonjić, Mijo Jurišić, Filip Detelić, Marko Janketić, Nikola Rakočević, Miloš Timotijević, Mladen Andrejević, Vesna Čipčić
TRAJANJE: 90 minuta
“Ne bu nas niko jebal u našem gradu.” – Krpa
Većinu filmova recenziranih na blogu pogledam u prvim danima redovite distribucije. Najčešće je riječ o prvim poslijepodnevnim terminima četvrtkom, idealnim za gašenje filmofilske znatiželje. Četvrtak je idealan za bijeg od gužve prvog vikenda prikazivanja i ne traži bilo kakve rezervacije jer se na prvim projekcijama (čak i kada su u pitanju i najveći blockbusteri) ne okupi (pre)veliki broj gledatelja. No ovaj četvrtak donio je iznenađenje. Dvorana tijekom druge projekcije dana (18.05) bila je znatno ispunjenija nego projekcije najvećih svjetskih blockbustera u istom terminu (u redu, filmovi poput novih “Ratova zvijezda” imaju više termina, ali Kylo Rena i Rey sam pogledao u društvu puno manje ljubitelja filma nego Krpu i Kizu; ovo nije usporedba “Ratova zvijezda” i “ZG80” već dokaz velikog interesa za debitantski film Igora Šeregija). Kino su, većim dijelom, ispunili tinejdžeri; onaj dio filmske publike koja posljednjih godina preferira filmove o superjunacima. Završetak filma donio je sramežljivi pljesak. Nisu to bile ovacije, ali većina prisutnih je podigla palac gore. Još veće iznenađenje dočekalo me na izlasku iz kina; poznanik filmofil odustao je od kasnije predstave jer “ne želi gledati film iz drugog reda a sve ostale ulaznice su rasprodane”. Da, prema interesu i dojmovima velikog broja ljubitelja filma izgleda da će “ZG80” postati pravi domaći blockbuster.
Radnja filma vraća nas u Jugoslaviju krajem osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Krpa, Kizo i Dejo kreću na utakmicu u Beograd. Dinamo gostuje na Marakani i skupina Bad Blue Boysa pojačana s nekoliko pripadnika Torcide kreće na put. Osim na terenu, utakmica se igra na tribinama. Delije protiv Bad Blue Boysa. Ekipa dolazi na stadion, utakmica protječe u verbalnom prepucavanju, nekoliko navijača je uhićeno. Na odlasku sa stadiona delije napadaju autobus koji prevozi BBB do kolodvora. Autobus je zapaljen, navijači iz Zagreba postaju lovina brojčano nadmoćnih Delija. Raštrkani po gradu BBB moraju pronaći način kako stići na kolodvor i uhvatiti vlak za povratak kući..
“ZG80” radnjom prethodi “Metastazama” iz 2009 godine. Uz poznate, mlađe Krpu, Kizu, Fiću i Deju novi likovi filma su pripadnici navijačkih skupina. Redatelj filma kombinira izmišljene i stvarne protagoniste odnosno događanja. Na strani BBBa u prvim borbenim redovima možemo vidjeti, danas pokojne, Iću Purgera i Bubu (poznavateljima navijačkih odnosa u osamdesetim godinama prošloga stoljeća ne treba objašnjavati spomenuti dvojac, riječ je o likovima koji se često spominju u prepričavanju mnogih, često bizarnih, navijačkih priča i anegdota osamdesetih). Dijelovi filmskog razgovora reporterke i navijača prepisani su iz reportaže televizije Beograd snimljene 1990 godine u kojoj su intervjuirani pripadnici navijačkih skupina velike četvorke. Uz sve navedeno u filmu se pojavljuje i poduzetni Zvonkec zapravo Zdravkec odnosno Zdravko Mamić. Kombinacija stvarnih i izmišljenih događanja i protagonista pokazala se kao vrlo dobro scenarističko-redateljsko rješenje .
“ZG80” jedan je od rijetkih domaćih filmova u kojem glavni protagonisti ne izgledaju i ne zvuče umjetno i neprirodno. U filmu ne postoji politička korektnost; psuje se, loče, drogira i obračunava i lancem i bokserom u glavu. Potpuno su promašeni prigovori da film sadrži previše psovki. U filmu gledamo i slušamo navijačku priču, priču ulice i teško je očekivati da će Krpa i ostatak ekipe govoriti književnim jezikom.
Gledanje i slušanje filma otkriva redateljeve uzore; riječ je o “Ratnicima podzemlja” i australskom filmu “Romper stomper”. Struktura filma, nakon sačekuše, nalik je onoj iz “Ratnika podzemlja”. Radnja kreće u nekoliko pravaca, pratimo nekoliko manjih skupina navijača koji žele stići na beogradski željeznički kolodvor. Redatelj odnosno scenaristi odredili su “ZG80” kao akcijsku komediju. Film je ispunjen uspjelim, često provokativnim forama, navijačkom zafrkancijom i duhovitim trenucima. No humor Šeregijevog filma neće se dopasti baš svakom gledatelju. Navijačka zajebancija je sirova, ispunjena psovkama i često opisuje vrijeme u kojem se odigrava radnja filma (npr. uzajmno podbadanje i provociranje dinamovca i zvezdaša koji su spletom okolnosti vezani gotovo cijelim trajanjem filma). Šeregijevi urbani ratnici jednako su žestoki u fizičkom i verbalnom obračunu.
Film o ultrasima, najžešćim navijačima ne može biti uvjerljiv ako nema nasilja. “ZG:80” sadrži većinu izazova koje nosi gostovanje kod najvećih neprijatelja. Bježanje pred brojnijim suparnicima, žestoki masovni obračuni, zasjede i domišljati načini kako izbjeći batine detalji su koje možemo pronaći u filmu. Ne postoje navijački supermani, kada okolnosti dozvoljavaju Krpa i ekipa drže liniju i prihvaćaju fight a kada su brojčano stanje i okolnosti nepovoljne i častan uzmak nije loša opcija.
Nekoliko scena filma pokazuje da su u agresivnom i nasilnom svijetu navijača, ljutih suparnika postojala određena pravila igre. Stisak ruke Žutog i njegovog navijačkog kolege iz suprostavljenog tabora nakon skidanja lisica i dolaska na kolodvor te Krpin obračun jedan na jedan s vođom Delija govore da je navijački svijet osamdesetih imao nepisana pravila.
Unatoč činjenici da je “ZG:80” realiziran kao akcijska komedija redatelj nije propustio dati komentar vremena u kojem se radnja filma događa. Jugoslavija polako, ali sigurno umire, drug Tito i njegovo posljednje počivalište predmet je zajebancije novih generacija. Država je u krizi i vjerojatno jedini koji zna kako bi riješio probleme je zastavnik JNA (vrlo dobri Mladen Andrejević). Partizanovac po navijačkom oprijedjeljenu i veliki ljubitelj Vesne Zmijanac, demonstrira kako se smiruju navijački napadi. Najupečatljivije scene koje pokazuju stanje u Jugoslaviji koncem osamdesetih je trenutak kada molotovljev koktel pada na autobus s dinamovim navijačima uz zvučnu kulisu “Od Vardara pa do Triglava”. Takva je bila i jugoslavenska stvarnost. Radijske emisije su, u popodnevnim satima nedjeljom po željama slušatelja, vrtile pjesme o bratstvu i jedinstvu a istodobno su se sinovi naših naroda i narodnosti mlatili na ulicama i stadionima bivše države. Nekoliko godina kasnije mnogi sudionici navijačkih uličnih obračuna ponovo su se sukobili. Ovoga puta s oružjem u rukama.
Iako “ZG:80” nema glavnog protagonista u prvi plan (ponajprije zbog “Metastaza”) izbija Krpa. Iako je i u mlađim danima nasilan, uvijek nabrijan i spreman na provokaciju Krpa je manje lud nego u “Metastazama”. Razvoj lika sugerira da je Krpa potpuno podivljao nakon ratnog iskustva. Kako god bilo Krpa je vrhunac glumačke karijere Renea Bitorajca.
Glumačka ekipa većinom je korektno odradila posao, navijači (uz poneki redateljski propust odnosno površnost) izgledaju kao navijači. Usporedba izgleda i uvjerljivosti Krpe i vođe delija (izvrsni Miloš Timotijević) s primjerice Elijah Woodom i navijačkom ekipom iz filma “Green Street Hooligans” potpuno je na strani Bitorajca i Timotijevića.
“ZG 80” nasilna je žestoka, ali i duhovita, zabavna filmska navijačka priča. Uz prikaz navijačkog pokreta krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća. film sadrži podtekst u kojem saznajemo detalje o stanju društva u bivšoj Jugoslaviji. Domaći film zbog kojega se isplati kupiti ulaznicu i koji će, prema prvim pokazateljima, postati domaći blockbuster. Kuiš?
OCJENA: 7
Odgovori