REDATELJ: Baldvin Zophoniasson
GLAVNE ULOGE: Hera Hilmar, Thor Kristjansson, Sveinn Olafur Gunnarsson, Thorstein Bachmann
TRAJANJE: 129 minuta
DRŽAVA: Island, Finska, Švedska, Češka
GODINA PROIZVODNJE: 2014
Globalna financijska kriza koja je 2008. godine krenula iz SAD-a izazvala je kolaps evropske ekonomije. Prvo se na udaru našao Island, površinom i ljudstvom mala, otočna država u čiji su se stanovnici uglavnom specijalizirali za ribarstvo i preradu aluminija i uživali u visokom standardu i mirnom životu. Financijski stručnjaci početkom su novog milenijuma, kada su tri vodeće islandske banke privatizirane i kad je počeo bujati financijski sektor, upozoravali da će se balon od sapunice špekulacijskog poslovanja vrlo brzo raspršiti. No, moralno samodopadni bankari nisu se osvrtali, stvorivši vanjski dug 10 puta veći nego što je iznosio islandski BDP. Island se našao pred bankrotom. Preko noći država je smanjila plaće, a preko 50 000 ljudi (od otprilike 300-tinjak tisuća stanovnika ) ostalo je bez svoje ušteđevine i veliki dio stanovništva više nije mogao podmirivati svoje obaveze i otplaćivati kredite.
Atmosferu malog prostora i zajednice koja pokušava shvatiti što se događa plivajući u krug kao ribe u akvariju, odlično dočarava sintagma „Life in a fishbowl“, kreirajući osjećaj kontinuirane izloženosti i bezizlaznosti. Tome pridonosi i glazba Olafur Arnaldsa koji je radio glazbu za poznatu britansku seriju „Broadchurch“ (2013-).
Indirektno bazirana na stvarnim događajima i oslikavajući stvarne životne priče neposredno prije kolapsa islandske ekonomije (2006. godine), „Život u akvariju“ sjajna je naturalistička drama koju je islandska kritika proglasila najboljim domaćim filmom svih vremena. Odlična kamera Johanna Mannija u uvodnoj sceni, postavljena duboko pod vodom, postepeno se uspinje i odlučno probija led, sugerirajući intenciju filma: razbiti površinu i doprijeti do ljudi.
U središtu radnje životi su troje protagonista koji donose i dobre i loše odluke „plivajući“ dalje. Zanimljiva je dinamika njihova življenja. Taman kad pomislimo kako znamo sve o njima, Baldvin Zophoniasson i Birgir Steinarsson, koji su zajedno radili na scenariju, vode nas korak dublje tako da postepeno, prateći tijek radnje, upoznajemo mračne tajne troje glavnih likova.
Redatelj Zophoniasson ni u jednom trenutku ne gubi svoje likove iz vida.
Eik, samohrana i vrlo mlada majka osmogodišnje djevojčice Heide, plaćom ne može pokriti osnovne životne troškove. Odlučuje se za radikalne poteze koji ozbiljno dovode u pitanje njezin kredibilitet odgajateljice u dječjem vrtiću. Nevjerovatno snažna žena istovremeno je i krhka djevojčica. Hera Hilman odličan je glumački odabir za lik mlade Eik.
Mori je pisac koji pamti bolja vremena. Iako izdaje knjige, njegova reputacija je pala. Dane provodi besciljno tumarajući gradom u alkoholiziranom stanju, razgovarajući s djecom ili pijući u kafićima u kojima usput čita svoje pjesme. Mori je čovjek koji živi u prošlosti o čemu svjedoče prve scene filma kao i povremene reminiscencije u njegov život dvadesetak godina ranije.
Solvi je mlad, ambiciozan bankar, „svježa krv“ bankarskog sektora. Kao bivši nogometaš navikao je na kompetetivnost i status zvijezde. Iza ugodne vanjštine obiteljskog čovjeka krije se bešćutan manipulator i lažljivac kojeg podupire i ohrabruje establishment kojem Solvi pripada.
Svatko od ovih troje ljudi živi dvostruki život izlažući se privatnom i profesionalnom riziku. Ozračje u kojem su se našli potaknulo je njihovo još dublje razotkrivanje i izvuklo na površinu ono s čim se boje suočiti. Postepeno će se njihovi putevi ispreplesti što će na zanimljiv način utjecati na tijek njihovih života.
Karakterizaciji likova pridonosi i odličan izbor kostima, a transformacija Morija (glumi ga izvrsni Thorsteinn Backmann) je prema pričanju glumca bila prilično zahtjevna, no odrađena je sjajno. Vanjsko svjetlo koje se gubi i kišni jesenski dani u Rekyaviku dodatno pridonose odluci o ostanku na ugodnom i toplijem mjestu, poput suncem okupane Floride.
“Život u akvariju” drugi je igrani film Baldvina Zophoniassona. Prvi, također drama „Jitters“ iz 2010. godine, prati izazove odrastanja tinejdžerske populacije i uglavnom je zapažen na skandinavskom prostoru.
„Life in a fishbowl“ dočekan je s oduševljenjem kritike i osvojio je brojne nagrade po festivalima a bio je nominiran i kao islandski film za Oskara 2015. godine.
Zophoniasson čini zaokret i ne pribjegava specifičnoj antropologiji života u uvjetima ekstremne prostorne izolacije izraženoj u zapaženim islandskim filmskim ostvarenjima u posljednjih par godina poput: „Ovnovi“ („Hrutar“), „Vrapci“(„Sparrows“) i nešto raniji „O konjima i ljudima“(„Of Horses and Men“). Prikazivanje eksterijera u ovom filmu doslovno je zanemareno i gotovo da bi moglo proći pod bilo koju evropsku (ili svjetsku) metropolu u kojoj često kiši, London naprimjer.
Autorica recenzije: Nada Vuković
Odgovori