REDATELJICA: Jodie Foster
GLAVNE ULOGE: George Clooney, Jerry O’Connel, Julia Roberts, Dominic West, Giancarlo Esposito
TRAJANJE: 98 minuta
NAZIV ORIGINALA: Money Monster
Lee Gates (George Clooney) televizijska je zvijezda. Gates nije pjevač, glumac ili komičar, (iako u njegovom showu ima lošeg plesa i pjesme) on je zvijezda našeg vremena – financijski stručnjak koji savjetuje gledatelje gdje uložiti novac. Procjene temelji na analizama te insiderskim informacijama. Gatesovi savjeti donose zaradu, ali ponekad i guru može pogriješiti. Ulaganje u IBIS Clear Capital donijelo je investitorima 800 milijuna dolara gubitka. Da, Gates je savjetovao da se uloži novac baš u tu kompaniju. Gatesu to i nije neki problem; novi dan donosi novu emisiju. Kriva procjena od prije nekoliko dana lanjski je snijeg i kreće se u nove analize. Međutim postoje gledatelji/ulagači koji se ne mogu pomiriti s gubitkom. Kyle Budwell (Jack O’ Connell) izgubio je 60 000 dolara slušajući Gatesovu priču o IBISU. U plesu milijardi na burzama 60 000 dolara je sitniš, ali za Budwella je udarac zbog kojega će se odlučiti na radikalan potez….
“Igra novca” premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; film koji iza kamere ima Jodie Foster a ispred Juliju Roberts, Georgea Clooneya i sve boljeg Jacka O’Connella programiran je za izazivanje interesa publike i kritike. Kada redateljsko-glumačkoj ekipi dodaju i recentna socijalno-političko-ekonomska tematika tada očekivanja rastu do neba.
Ambicije redateljice da nam ekonomski olovnu svakodnevicu približi iz različitih kuteva ogromne su. Radnja je najsnažnije fokusirana na financijske predatore, njihove žrtve te ulogu medija u današnjem svijetu. Današnji mediji, gladni senzacionalizma često postaju oružje u rukama korporacija. Dobra vijest je samo ona vijest koja će podići gledanost, prikupiti što više klikova na internetu. Sve ostalo, pa čak i istinitost vijest nije toliko važno. Brza hrana se najbolje prodaje i konzumira uz čitanje “brzih” medija.
Upravo medijska pozadina priče najbolji je segment filma. Gledatelji uživo prate događanja, nevidljivi Veliki Brat prati slučaj od početka do kraja. Ovoga puta ne na inzistiranje televizijskih moćnika (mada, uvjeren sam, oni nemaju ništa protiv) već zbog inzistiranja Kylea Budwella. Kyle traži odgovore za financijski krah. Što prije.
Recesija, financijske trzavice te činjenica da se sve veća financijska moć prelijeva na račune male skupine ljudi su, na posredan ili neposredan način sasvim je svejedno, utjecala i na živote ljudi na našim prostorima. S obzirom na to da se “Igra novca” bavi navedenim temama očekivanja su bila da ćemo gledati glavnog protagonista kojima se može, barem djelomično, poistovjetiti i(li) suosjećati. Očekivana je bila i određena kontroverza, provokacija i(li) prokazivanje sustava. Međutim, malo od navedenoga možemo pronaći u filmu Jodie Foster. Nakon brzog zapleta i pomalo matriksovskog uvoda i objašnjenja događanja (visokofrekventno trgovanja, algoritmi i slično) upoznajemo Kylea. Očajan uzima pištolj u ruke, oblači eksplozivni prsluk i traži objašnjenje za gubitak novca. Kyle je lik prema kojem je (posebno se to odnosi u prvoj polovici filma, kasnije stvari izgledaju nešto bolje) teško razviti empatiju. U redu, čovjek je izgubio veliki novac (kojeg ne želi natrag nego želi odgovore….Hmmm….), ali njegov financijski brodolom nije uzrokovan faktorima na koje nije mogao utjecati. Nije žrtva ovrhe, probuđenih financijskih balona ili gubitka posla. Čuo je financijski savjet na televiziji, uložio novac i izgubio. Trgovina dionicama, burzovno mešetarenje nije igra na sigurno nego rizičan posao. U kojem se, ponekad, gubi. Percepcija glavnog (anti)junaka ponešto se mijenja kako film odmiče, otkrivaju se novi detalji, ali to je nedovoljno da bi se gledatelj pretjerano povezao i(li) suosjećao s Kyleom. Bez obzira na otkrivanje istine Kyle poslušao financijskog gurua i uložio novac. Razvojem radnje otkrivamo da je Kyle i proračunat, sve kako film ne bi pretjerano iskočio iz zadanih standarda. Možda i najbolji komentar Kylea daje njegova supruga javljanjem uživo u emisiju. Konvencionalni završetak filma također ne donosi pretjerane tenzije. Priča završava konvencionalno, bez prevelikih iznenađenja.
Neuvjerljivost je prva asocijacija kada pomislimo na lik Leeja Gatesa. Teatralni i samodopadni, ali iskusni i lukavi vuk s Wall Streeta proživljava Stockholmski sindrom. Katarza i buđenje savjesti baš i ne izgledaju uvjerljivo bez obzira na to što situacija (barem u početku filma) izgleda vrlo opasno i komplicirano. Teško je vjerovati da bi čovjek poput Gatesa nastavio pomagati i nakon što sazna istinu o eksplozivnom prsluku….
Redateljica različitim kutevima, načinima snimanja pokušava naglasiti napetost trenutka, pojačati dramatiku. Uspjeh je djelomičan; film je zanimljiviji kada protagonisti izađu iz televizijskog studija. No tada priča kreće prema očekivanom raspletu….
“Igra novca” projekt je koji se našao u raskoraku između ambicija i realizacije. Potencijalno provokativan i intrigantan predložak pretvoren je u proračunat i konvencionalan film.
OCJENA: 6
Odgovori