HARDCORE HENRY

REDATELJ: Ilya Naishuler
GLAVNE ULOGE: Sharlto Copley, Danila Kozlovsky, Haley Bennett, Tim Roth,
TRAJANJE: 95 minuta

Priča o “revolucionarnom filmskom iskustvu” i potencijalno “najzajebanijem filmu godine” (neke od najava za “Hardcore Henry”) počinje 2013 godine. Tada je ruska grupa “Biting Elbows” snimila spot za pjesmu “Bad Motherfucker”. Spot snimljen za nekoliko tisuća dolara natopljen je krvlju i nasiljem, prisutnost nekoliko pripadnica ljepšeg spola. Nasilju i lijepim ženama dodan je nesvakidašnji način snimanja. Spot je snimljen u prvom licu, iz perspektive glavnog protagonista filma što mu je donijelo dodatne obožavatelje u milijunskoj zajednici gamera. Spot za “Bad Motherfucker” vrlo brzo je skupio milijune pregleda (trenutno je na više od 33 milijuna) što je Ilya Naishulera (jedan od članova “Biting Elbowsa”) natjeralo da krene u realizaciju dugometražnog filma. Naishuler je napisao scenarij i krenuo u realizaciju projekta. Novac za realizaciju filma skupljao se na različite načine (Kickstarter kampanja). Projekt je privukao i poznata glumačka imena (Sharto Copley, Tim Roth) i Naishuler je realizirao dugometražni koktel krvi i nasilja. Da, Naishuler je snimio film koji je čitavim trajanjem snimljen u prvom licu. Loša vijest? Snimanja dugometražnog, igranog film zahtjevniji je i kompleksniji posao od realizacije muzičkog spota.

 

Zaplet priče ide otprilike ovako: Henry se budi u tajnom laboratoriju. Pati od amnezije, ne može govoriti. Jedina osoba s kojom Henry kontaktira lijepa je doktorica Estelle. Estelle njeguje Henrya, mijenja mu dijelove tijela. Razlozi njene brige nisu isključivo profesionalni. Estelle i Henry su u braku. Tek što je došao k svijesti u laboratorij ulaze plaćenici izvjeznog Akana koji otimaju Estelle. Henry kreće u potragu za suprugom te u otkrivanje tajne vlastitog identiteta….
Tijekom reklamne kampanje i nakon premijere filma javili su se glasovi koji uspoređuju Naishulera s Tarantinom. Razlog usporedbe, poveznica između redatelja je nasilje. No, usporedbe su potpuno promašene. Tarantinovi filmovi ispunjeni su nasiljem koje je u drugom planu, ono nadograđuje i naglašava priču i(li) crni humor. “Hardcore Henry” je film u kojem nasilje dominira nad pričom (većina recentnih, poznatijih igrica ima razrađeniju i zanimljiviju priču od Naishulerovog filma) i cilj je šokirati i(li) impresionirati gledatelja. Stvari se baš i ne razvijaju prema zamislima redatelja i ekipe filma. Gledatelj vrlo brzo postaje ravnodušan na krv i leševe koji se gomilaju. Više ponekad ne znači i bolje, zanimljivije.

 

Sharlto Copley glumac koji tumači lik Jimmya bio je direktan i prilično oštar u razgovorima uoči premijere filma. Copley je poručio svima kojima se film neće svidjeti da “nemaju pojma koliko je teško snimiti film poput “Hardcore Henrya” i da zato ne seru po filmu”. Da, snimanje filma bilo je prilično zahtjevno, ekipa filma odradila je akcijske scene bez korištenja CGIja . Kaskaderi i glumci su odradili dobar posao. Međutim, niti jedan film ne može živjeti samo od akcijskih scena i ekstremnog nasilja. Likovi odnosno interpretacija glumaca, sadržaj, priča filma detalji su koji zanimaju i intrigiraju publiku. Nažalost, “Hardcore Henry” ima tanku, gotovo nikakvu priču, protagonisti filma (koliko god se Copley trudio) nezanimljivi su, jednodimenzionalni i potpuno ugušeni u eksplozijama, nasilju i pretjeranim decibelima. Ovakav, za gledateljeva osjetila, agresivan koktel nasilja, nervozne kamere i (pre)glasnog soundtracka može funkcionirati kao spot, ali kada je riječ o filmu trajanja 90 minuta dolazi do zamora materijala, nedostatka ideja koje ne mogu sakriti akcijske scene.

 

Naishuler je film realizirao na valu milijuna pregleda “Bad Motherfuckera”. Razumljiva i potpuno očekivana odluka. Ono što je prilično neočekivano je da spoj filma i igrice zvan “Hardcore Henry” teško može ispuniti očekivanja gamera, ali i ljubitelja filma. U redu, gamerska karijera pisca ovih redaka davno je završila, ali ako pogledamo najave recentnih igrica može se vidjeti da se u priču i razvoj likova ulaže puno više pažnje nego što je to slučaj u filmu. Zašto gubiti vrijeme na Henrya kada se sati mogu provesti pored PC ili igraće konzole koje nude kvalitetniju i smisleniju zabavu. Ljubiteljima filma nudi se nasilje, krv, buka i negativac koji dobro koristi Silu. Priča i likovi? Nisu predmet interesa ruskog redatelja.
Završavajući tekst naišao sam na komentar koji kaže da je “Hardcore Henry revolucionaran film koji nam pokazuje kako će izgledati akcijski filmovi budućnosti”. Iako sadrži nekoliko atraktivnih akcijskih scena i snimljen je na neuobičajan način doista nisam primjetio ništa revolucionarno u filmu Ilya Naishulera i iskreno sumnjam da će akcijski žanr doživjeti promjene pod utjecajem “Hardcore Henrya”. Jedino što ostaje nakon izlaska iz kino dvorane je zujanje u ušima i zbrka u glavi izazvana histeričnim nasiljem, pretjeranom bukom i nedostatkom sadržaja. A možda je pisac ovih redaka , kako bi rekao detektiv Murtaugh, Too Old For This Shit. 

OCJENA: 4

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)