REDATELJ: Peter Landesman
GLAVNE ULOGE: Will Smith, Alec Baldwin, Gugu Mbatha-Raw, David Morse, Albert Brooks
TRAJANJE: 123 minute
NAZIV ORIGINALA: Concussion
“U nevolji ste doktore Omalu…. Ali ste u pravu.” – Julian Bailes
Dr. Bennet Omalu je patolog. Nigerijac rodom, živi i radi u SADu. Omalu želi zauvijek ostati u novoj domovini, ostvariti svoj san. Zbog neobičnog, nekonvencionalnog pristupa poslu ovaj šaptač preminulima nije omiljen među kolegama. Razlog antagonizmu zapravo zavisti je Omaluova predanost poslu, radišnost. Jednoga dana na obdukcijski stol doktoru dolazi Mark Webster. Webster je bivši igrač američkog nogometa, član kuće slavnih. Posljednjih godina života Webster je proveo na ulici, rastrgan privatnim problemima. Bolestan i siromašan. Rezultati Omalove detaljne obdukcije pokazat će da je uzrok Websterove smrti nova, neistražena bolest mozga….
Velika se medijska prašina podigla nakon objave nominacija za ovogodišnje nagrade Oscar. S obzirom na to da među nominiranima nije bilo Crnaca (iliti Afroamerikanaca) nekoliko filmskih djelatnika podiglo je glas i optužilo je Akademiju za zanemarivanje (čitaj rasizam) crnih filmaša kod odabira. Najglasniji u toj priči bili su redatelj Spike Lee i Jada Pinkett-Smith. Nikakvo iznenađenje za Leeja. On je posljednjih godina poznatiji kao košarkaški navijač i borac protiv rasizma koji rasizam vidi i tamo gdje ga nema. Redateljsku karijeru, barem što se tiče igranih filmova, Lee je nažalost zapostavio (u filmografiji ima zapažene naslove poput “Učini pravu stvar”, “25 sat” i “Malcolm X”). I dok se od Leeja očekivalo da digne glas zbog bijelog Oscara burna reakcija gospođe Jade Pinkett-Smith isprva je bilo iznenađenje. Međutim, kada se počelo razgovarati o filmovima i glumcima koji su nepravedno izostavljeni kod nominacija onda Jadain protest i nije toliko neočekivan. Kao oštećeni spominjani su biografska drama “Straight Outta Compton” (u redu, film je trebao dobiti pokoju nominaciju), Samuel L. Jackson za ulogu u “Mrskoj osmorki” (Jackson je vrlo dobar, ali kategorija sporednog glumca ove godine je bila izuzetno jaka… U redu, ,mogao je i on biti nominiran ) te, gle čuda, Will Smith za ulogu doktora Omalua u filmu “Concussion”. E tu već protestima nema mjesta. Smithova interpretacija spada u najbolje u glumčevoj karijeri, ali teško da može stati u istu rečenicu s većinom nominiranih. Zapravo Smithova uloga je kao i kompletan projekt “Concussion”; lovac na nagrade i emocije gledatelja koji je ostao u raskoraku između velikih ambicija i skromnije realizacije.
“Concussion” je film koji je u proturječju sa samim sobom. Bennet Omalu pod svaku cijenu želi postati Amerikanac, radom doprinijeti zajednici i ostvariti Američki san. Ništa neobično, glavni protagonist ima životne ciljeve, motivaciju i želi uspjeti (vjerojatno u Nigeriji nije imao uvjeta za bolji život). Međutim, redatelj nameće i u dijelovima patetično sugerira kako je američki način života, uspjeh u SADu najuzvišenije dostignuće koje pojedinac može ostvariti. Znamo svi da se san o Americi često pretvara u noćnu moru. Upravo to dokazuje i Bennet Omalu. Američki san Webstera i mnogih igrača američkog nogometa završava teškim psihofizičkim posljedicama koje izazivaju najgore. Smrt. Istovremeno gledamo lice i naličje američkog sna. Redatelj otvoreno i često previše patetično navija za Omalu i uspjeh, američki način života. Ništa čudno da svakom novom minutom filma redatelj ne uvjerava gledatelja da stvari i nisu tako sjajne i blistave. San i noćna mora u istom filmu.
Privatni život doktora Omalua zauzeo je previše minuta filma. Zapravo do dolaska lijepe Prema Mutiso Omalu i nije imao privatan život. Prema je također stigla u SAD u potrazi za poslom. S obzirom na to kako je prikazana u filmu Prema je bila snažna i snalažljiva žena. Od trenutka kada ulazi u doktorov život ona je ta koja izgleda sigurnije i mudrije. Očekivano bi bilo (barem u početku, dok se Prema ne navikne na život u novom okruženju) da doktor ima inicijativu. No to se, ako je suditi prema filmu, nije dogodilo. Redatelj je dramaturški posebno naglasio obiteljsku tragediju Omaluovih (koja nije ostavila posljedice po budućnost njihova odnosa). Landesman pomalo sugerira da je to nje došlo zbog stresne situacije u kojoj se našla obitelj Omalu. Dijelovi filma koji “kupuju” naklonost i empatiju gledatelja.
“Concussion” znatno bolje funkcionira u trenucima kada prikazuje doktorovo otkriće nove bolesti i posljedice koje donosi otkriće CTEa. Sportski klubovi (američki nogomet) koji funkcioniraju kao velike korporacije postali su naša realnost. Sve je manje emocija, sport je postao ogroman biznis natopljen korupcijom (recentne primjere možemo pronaći i u vrhu svjetske nogometne organizacije). Zdravlje igrača? Nebitno, nevažno. Oni su izvrsno plaćeni, velike su zvijezde. ali postaju sredstvo zarade. Za posljedice i zdravlje nitko ne pita (ako netko i postavlja pitanja unutar organizacije stvari se brzo i efikasno zataškavaju). Sve do pojave doktora Omalua….
S obzirom na šokantna otkrića (30 % igrača američkog nogometa trpi posljedice nakon završetka karijere, oštećenja počinju već u djetinjstvu) “Concussion” nije pretjerano provokativan i napet film. Liga i dalje postoji, igrači vjerojatno i danas trpe posljedice. Dolari su smirili nezadovoljne. Show must go on. Američki nogomet je ogroman biznis i jasno je da se neće ugasiti. Međutim čini se da i redatelj filma ne mari previše za doktorovo otkriće.
Provokativna, potresna istinita priča o posljedicama koje na igrače ostavlja američki nogomet potpuno je izgubila oštricu ponajviše zaslugom redatelja Petera Landesmana. Riječ je o tek prosječnom filmu koji nakon gledanja ostavlja dojam da je mogao ponuditi više.
OCJENA: 6
Odgovori