REDATELJ: Jay Roach
GLAVNE ULOGE: Bryan Cranston, Diane Lane, Helen Mirren, John Goodman, Louis C.K., Elle Fanning
TRAJANJE: 125 minute

“Volim našu državu. No stvari mogu biti bolje, zar ne ?” – Dalton Trumbo

Tridesetih godina prošloga stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama jačala je snaga Komunističke partije. Kao odgovor na fašizam i nacizam sve se više Amerikanaca učlanjivalo u partiju. Vladajuće strukure nisu previše protestirale. Nakon napada na Pearl Harbour partija je bila saveznik u mobilizaciji stanovništva u borbi protiv Sila Osovine. Drug Staljin je ionako bio suborac  protiv zajedničkog neprijatelja pa nije bilo potrebe za unutarnjopolitičkim obračunima. Nakon savezničke pobjede karte se počinju drugačije dijeliti. Dojučerašnji saveznik postao je globalni neprijatelj i paranoja od crvene opasnosti zahvatila je čitavu državu. Republikanac Joseph McCarthy počinje čuveni “lov na vještice” u kojem, većinom lažno (i)li bez dokaza, optužuje niz poznatih Amerikanaca da surađuju sa Sovjetskim Savezom. Optužbe za špijunažu i protudržavne djelatnosti nisu zaobišle Hollywood. Mnogo je filmaša ispitano i optuženo u godinama ideološkog progona. Jedan od najpoznatijih hollywoodskih žrtava bio je Dalton Trumbo….

 

Filmske priča o Daltonu Trumbu (temeljena na knjizi “Dalton Trumbo”) neočekivano je završila u redateljskim rukama Jaya Roacha. Roach je respektabilnu redateljsku karijeru sagradio na komedijama (“Dozvola za brak”, “Austin Powers”). Posljednjih godina Roach se posvetio političkim temama. Godine 2012 snima “Campaign” komediju u kojoj ismijava predizbornu utrku za američki kongres (kandidati su Zach Galifianakis i Will Ferrell). Iste godine Roach radi odmak od dotadašnje filmografije te za HBO snima dramu “Game Change”. Film govori u odnosu republikanskog predsjedničkog kandidata Johna McCaina i Sare Palin, redatelj je okupio izvrsnu glumačku ekipu (Ed Harris, Julianne Moore, Woody Harrelson). Rezultat su bile mnogobrojne nominacije i nagrade od kojih treba istaknuti tri “Zlatna Globusa”. Roach nastavlja s politikom obojenim projektima pa producira i režira prvu epizodu humoristične televizijske serije “Na rubu” (ugašena nakon prve sezone) te dobija priliku da ispriča priču o Datonu Trumbu. Pokazalo se da Roach nije najsretniji izbor za ekranizaciju priče o jednom od najzanimjivihih hollywoodskih filmaša.

 

Priču o Trumbu počinjemo pratiti nakon završetka Drugog svjetskog rata. Trumbo postaje najplaćeniji scenarist Hollywooda, ali počinju i propitkivanja javnosti oko njegovih političkih stavova. Redatelj pokazuje ambiciju da Trumbovu priču prikaže iz više kuteva odnosno da film obuhvati što više protagonista koji su, posredno ili neposredno, utjecali na Trumbovu sudbinu. Likova, manje ili više poznatih, ima mnogo no redatelj (nije on jedini odgovoran, ima nešto i u scenariju) ležernom režijom i nedovoljnim isticanjem važnih detalja iz Trumbove biografije snimio je prilično anemičan film bez dramaturških vrhunaca. Roach galopira kroz film, faktografski bilježi događaje pa tako jednaki redateljski tretman imaju obična obiteljska svađa i Trumbov boravak u zatvoru. Postoji nekoliko detalja iz Trumbove životne priče koji su zaslužili veću pažnju (npr. trenutak kada je talentirani pisac prisiljen raditi pod pseudonimom na scenarijima za niskobudžetne trash filmove, odlazak u zatvor, susret s kolegom koji ga je prokazao pred sudom…) i detaljniji, redateljski suptilniji prikaz, ali Roach je odlučio (ili nije znao, sasvim je svejedno) drugačije. Šteta. Zbog gledatelja, ali i zbog lika i djela Daltona Trumba. (Pre)veliki prostor dobio je tek “dajte mi Oscara” govor u finalu filma. U redu, cilj je opravdao sredstvo. Bryan Cranston nalazi se na listi nominiranih.

 

Roach nije u potpunosti uspio prikazati dramatičnost Trumbove situacije (ili ona možda i nije bila toliko dramatična). U redu, čovjek je poslovno degradiran, završio je u zatvoru, ali teško je pretjerano suosjećati s glavnim protagonistom i njegovu obitelj kada se moraju preseliti s imanja u kuću s bazenom. I posla nije nedostajalo. Trumbo ga je imao koliko želi.
Ima “Trumbo” i svijetlih trenutaka. Najbolji detalji filma vezani su za prikaz stanja u Hollywoodu tijekom “lova na vještice”. Na suprostavljenim ideološkim stranama našle su se vodeće filmske zvijezde tog vremena. Posebno je efektna epizoda razgovor Trumba i John Waynea u kojoj se Waynea raskrinkava kao blefera, lika koji kao da je pobjegao s naših prostora. Nije izostavljena uloga medija (iako bi bila dobra stvar da smo saznali ponešto o Heddi Hopper) točnije medijskog reketa te uloga preispitivanje Prvog amandmana.
Bryan Cranston predvodi glumačku ekipu. Glumac je vrlo dobar u ulozi naslovnog junaka mada je teško ne primjetiti da ova uloga nije vrhunac prikaza Cranstonove glumačke moći. Sjajan posao napravio je John Goodman u ulozi Franka Kinga. Dame, Diane Lane i Helen Mirren, solidne ali daleko od najboljih izdanja.
Iako je “Trumbo” u raskoraku između ambicija i realizacije film vrijedi pogledati. Priča o Daltonu Trumbu, priča je o slobodi govora i razmišljanja. Američki “Lov na vještice” odavno je završio, ali stvarnost nam govori da i danas postoje oni koji bi neistomišljenicima namijenili sudbinu slavnog scenarista.

OCJENA: 7

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)