REDATELJICA: Ilinca Calugareanu
GLAVNE ULOGE: Irina Margareta Nistor, Ana Maria Moldovan, Dan Chiorean
TRAJANJE: 80 minuta
ŽANR: Dokumentarni
“Film stvara iskrenu komunikaciju između ljudi.”
Osamdesete godine dvadesetoga stoljeća donijele su na prostore bivše države novitet koji je zauvijek promijenio živote ljubitelja filma. Počela je masovna nabava videorekordera i video playera. U početku uređaje se nabavljalo u inozemstvu (Austrija i Njemačka) da bi polovinom osamdesetih videorekorederi postali dostupni i na domaćem terenu (duty free shopovi su probili led). Kako je rastao broj prodanih uređaja tako je krenulo i masovno otvaranje videoteka. Police su bili napunjene piratskim kazetama (autorska prava nikoga nisu zanimala), mnoge snimke novih, hit filmova su bile katastrofalne (npr. prva pogledana snimka “Bezdana” Jamesa Camerona je bila pedeset nijansi plave boje, teško je bilo pronaći likove u velikom plavetnilu) ali filmovi su se gledali u nevjerojatno velikim količinama (vikendom su police videoteka bile potpuno opustošene, prazne). Cenzuriranja i potrage za filmovima koji bi smetali tadašnoj vlasti nije bilo. Međutim, u komunističkim zemljama koje su pripadale Istočnom bloku pojava videorekordera odnosno gledanje hollywoodskih filmova postalo je ideološko i političko pitanje. Priču o pojavi vhs kazeta u Rumunjskoj ispričala je Ilinca Calugareanu u dokumentarcu “Chuck Norris protiv komunizma”.
“Bilo je neodoljivo činiti nešto ilegalno u komunizmu”
Rumunjska je 1985 bila zatvorena, totalitarna komunistička tvorevina. Nicolae Ceausescu dva je desetljeća na vlasti, država je izolirana i sve je pod nadzorom. Barem su vladajuće strukture tako mislile. Postoji samo jedan televizijski program koji je pod strogom cenzurom i emitira nekoliko sati dnevno. Upravo u tom vremenu počinje priča redateljice Calugareanu. U državi se pojavljuju videorekorderi (krijumčareni iz zapadanih zemalja, cijena uređaja na crnom tržištu bila je vrijednost automobila) i filmovi. Vlasnici videorekoredera organiziraju gledanja i naplaćuju ulaznice. Redateljica prikazuje pojavu filmova u komunističkoj Rumunjskoj na dvije razine. Prva je iz perspektive običnih građana, ljubitelja filma kojima je gledanje filmova bilo prozor u svijet i bijeg od sumorne svakodnevice. Kamera bilježi svjedočanstva gledatelja koji su se tada prvi puta susreli s “tvornicom snova”. Sudionici noćnih projekcija prepričavaju dojmove nakon prvog gledanja “Prljavog plesa”, “Zgodne žene”, “Top Guna”, “Posljednjeg tanga u Parizu”….. Kakvi su dojmovi? Kako su opisani? Onako, baš filmofilski, duhovito i iskreno. “Rocky” je nadahnuo jednog od gledatelja (tada klinca) da se budi u pet ujutro i trenira, “Posljednji tango u Parizu” pozitivno je šokirao žensko društvo… Sudeći prema prostoru koji je dobio u filmu Chuck Norris bio je jedan od najpopularnijih filmskih likova. Detaljno je opisano nekoliko scena Norrisove besmrtnosti od kojih je najupečatljiviji obračun sa štakorom iz filma “Nestali u akciji 2”. Dojmovi koji su se u Rumunjskoj Nicolaea Ceausescua prepričavali u tišini. Gledanje filmova nije bilo samo užitak nego i političko, ideološko pitanje. Ovdje dolazimo do druge razine filma, priči o Irini Margaret Nistor.
“Filmovi su mijenjali naše poimanje života. Razvijali smo se gledajući filmove.”
Irina Nistor bila je zaposlenica državne televizije. Prevoditeljica, radila je u državnoj komisiji za cenzuru (ludilo komunističke cenzure izvrsno je prikazano u scenama kada gledatelj saznaje koji su sve detalji bili zabranjivani). Zašto je gospođa Nistor važna za cijelu priču i zbog čega je dobila titulu “najpoznatijeg glasa Rumunjske nakon Ceausescua? Ona je bila prva i dugo vremena jedina prevoditeljica filmova na rumunjski jezik. Ne, nisu to bili titlovi nego je gospođa Nistor sinkronizirala filmove. Poslovnu ponudu dobila je od glavnog krijumčara piratskih kazeta u Rumunjsku. Glavni razlog zbog kojeg je Irina Nistor prihvatila posao vrlo je jednostavan i normalan. Željela je gledati filmove. Sinkronizacije gospođe Nistor doista su bile zabavne, duhovite (posebno se to odnosi na prikazane isječke iz “Aliena” i “Lica s ožiljkom”), ali i vrlo zahtjevne i kako je vrijeme prolazilo rizične. Sinkronizacijom su bili obrađeni i filmovi u koji su bili neprijatelji režima. Nistor nije povlačila kočnicu, pa je tako doslovno prevodila izraze poput “prljavi komunisti”. Najveći problemi su nastali kada je na red došao “Isus iz Nazareta”. Tada se u priču uključuju viši i visoki partijski dužnosnici. Irina Nistor nije bila samo prevoditeljica ona je, svjedoče protagonisti filma, bila nešto više, važnije….Bijeg od stvarnosti. Tračak nade.
Dijelovi filma koji se bave Irinom Nistor razotkrivaju svu nakaznost i trulost raspadajućeg komunističkog režima. Redateljica je izvrsno dočarala sveprisutnu opravdanu paranoju i strah od tajnih službi, doušnika zloglasne Securitate. Represija režima i zaklinjanje u ideologiju raspada se pred korupcijom. Visoki partijski dužnosnici takođet ne mogu odoljeti da ne pogledaju filmove. Gledaju a drugima zabranjuju. Licemjerno i dvolično.
Kraj osamdesedetih točnije 1989 u Rumunjskoj donosi kraj Ceausescua, pad komunističkog režima. Finale filma svjedoči koliko je gledanje filmova sinkroniziranih od strane Irine Nistor utjecao na svijest građana. Totalitarni sustav potcjenio je gledanje filmova što svjedoče i riječi jednog od sudionika revolucije. “Izašli smo na ulice jer smo znali da postoji bolje. Saznali smo to iz filmova” – govori jedan od likova u filmu.
“Chuck Norris protiv komunizma” istodobno je posveta VHSu i videorekorderima i filmu, ali i dokument vremena. Gledanje filmova u komunističkoj Rumunjskoj nije bila samo zabava nego na određen način čin građanskog neposluha pa i hrabrosti. Film razotkriva besmislenost i neodrživost svakog (o ovom slučaju komunističkog) totalitarnog sustava. Sustav koji strahuje od gledanja filmova ne može (pre)dugo trajati. Povijest je to dokazala.
OCJENA: 8
Odgovori